Pobjedu i povratak na prvo mjesto navijači na Poljudu ispratili su zvižducima. Tek je pjesma sa Sjevera kasnije mogla malo razveseliti igrače u bijelim dresovima. Ali, prva “vruća” reakcija s tribina refleksija je na još jednu nogometno siromašnu i negledljivu igru Hajduka koji je teškom mukom sačuvao minimalnu pobjedu protiv Varaždina. Da ne bi nespretnog kaznenog udarca Tepšića, gledali bismo gotovo identičnu utakmicu kao susret sa Belupom na otvaranju proljeća. Potpuno ravnopravnu, bez dominantnog suparnika i pravih šansi. Ali nogomet se igra za golove, a Hajduk je jednom zatresao protivničku mrežu i uzeo tri boda. Sve ostalo ide u arhivu i brzi zaborav.
Bijeli su se kompletno drugo poluvrijeme branili, Varaždin je u nekoliko navrata napravio izgledne situacije. Jednom su gosti pogodili i gredu, ali sveukupno, nedostajalo im je kvalitetno završno dodavanje. Imali su lijepi “vez” u sredini, lagano osvajali prostor, dolazili do 20-ak metara od Lučića i onda nisu znali što s loptom. Igrom su zaslužili remi, ali tko te pita….
Hajduk je Varaždincima prepustio inicijativu, od ranog zgoditka Livaje, Bijeli su se koncentrirali na obranu, a gosti su jalovo napadali.
Brojke ne lažu, sve jasno oslikavaju. U prvih 45 minuta vidjeli smo po tri udarca s obje strane, ali samo je jedanaesterac Livaje išao u okvir vrata, što je do kraja dvoboja ostao Hajdukov učinak. Varaždin je bio bolji u izgradnji napada, međutim potpuno nekonkretan u zadnjoj trećini. Gattuso je nakon jedanaesterca disicplinirao svoje trupe vratio na početni položaj. Hajduk je stao iza centra, ostavili su Bijeli Livaju kao svog “diverzanta” na suparničkoj polovici. Takva postavka ni ranije nije napadački dobro prolazila, pa zašto bi protiv Varaždina. Gosti su vješto koristili prostor u sredini koju je ovog puta povjerio Siguru uz Rakitića. Malo što je za nogom i ovog puta polazilo nekadašnjem vrsnom reprezentativcu. Ne samo u prvom poluvremenu, nego i u većem dijelu susreta. Nisu mu pomogli ni promjena u tandemu sa Sigurom, povratak Kalika u nastavku dvoboja, ni ulazak Krovinovića u posljednjih 20 minuta. Tko god da je zaigrao u sredini, Hajduk nije mogao preseliti igru na polovicu Varaždina.
Ali, na kraju se samo bodovi pamte. Dapače, optimisti će kazati “ovako se prvenstva osvajaju, kad igraš loše, a pobjeđuješ”. Ne može nitko reći da teza nema svoju vrijednost, međutim upotrebljava se uglavnom kada se loša izdanja pojavljuju povremeno. Kod Hajduka je riječ o kontinuitetu.
Za sljedeći dvoboj protiv Istre morat će Gattuso pronaći novog partnera Uremoviću na stoperskoj poziciji, jer Prpić je zaradio treći žuti karton, a ozlijedio se i Hrgović koji je dobio neugodan udarac u glavu. Morat će Gattuso ponovno “miksati” vezni red, ali i obranu. U napadu je premijerno na Poljudu izveo dva nova “špica” Šegu i Rusyna, ali što vrijede napadači kada je igra i protiv Varaždina bila koncentrirana na polovici Hajduka.
