Il Muro di Berlino. Nadimak je to koji su talijanski navijači nalijepili Fabiju Cannavaru u njemačkoj prijestolnici prije gotovo dva desetljeća, zbog njegovih obrambenih sekvenci na putu “azzurra” do svjetske slave, a i površnim znanjem tog jezika ekspresno ćete doći do prijevoda – Berlinski zid. Želi li, pak, pokoriti konkurenciju na hrvatskim travnjacima, bivša Zlatna lopta mora izgraditi maksimirsku inačicu tog zida u posljednjoj liniji svoje momčadi. Iako će taj projekt morati strpljivo zidati, ciglicu po ciglicu, kvačicu pored prvog koraka u tom planu stavio je u najsvježijem slavlju protiv Šibenika.
Iako će dio javnosti družinu iz Krešimirova grada ipak etiketirati kao nedovoljno pouzdan indikator, zbog činjenice da se radi o predzadnjem klubu prvenstva, Cannavaro je poslije trijumfa istaknuo zadovoljštinu čistom mrežom. Obrambene kule u tom su dvoboju čuvali Samy Mmaee i Niko Galešić, a dok je prvi potpisao prvijenac u dresu “modrih”, drugi je upisao premijerni nastup u novom uredu. I ostavio vrlo dobar dojam.
Posebno upečatljiv bio je potez iz prvog dijela, kada je kulerskim driblingom u prazno poslao suparničkog igrača, zaradivši aplauz tribina. Jasno, radi se o prvom nastupu, i konkretniju će sliku dati sljedeće utakmice, ali Galešić je u debiju brzo zagospodario obranom, bez pritiska i utega.
S obzirom na to da su Zagrepčani za njega iskrcali tri milijuna eura, uz dodatne bonuse i odricanja od drugih postotaka, izvjesno je da bi 23-godišnji branič morao imati važnu u obrani maksimirskog kluba. Lako moguće i ključnu. Prisjetimo li se Cannavarova nadimka s početka teksta i istaknemo li činjenicu da je Galešić rođen upravo u Berlinu, gdje je i započeo nogometnu avanturu, može li Talijan u njemu dobiti novi oblik “berlinskog zida” sa zagrebačkim štihom? Naravno, taj nadimak nema političke konotacije, a bivši igrač Rijeke nameće se kao potencijalno najvažnija karika nove obrane. Osim dominacije u skoku, spretan je s loptom i vođenjem igre, što će biti važno u dvobojima gdje će Dinamo stajati visoko i vršiti pritisak na suparnika, a takvi bi trebali biti gotovo svi do isteka sezone.
Iako je rano za zaključke da je Galešić zacementirao mjesto u udarnoj postavi, izvjesno je da bi mogao imati veliku minutažu. S kim bi ga Cannavaro mogao upariti? To je, pak, drugi par rukava. Dok je Mmaee nerijetko imao problema sa suparničkim braničima u Dinamovu mandatu, strijelac gola protiv Šibenika barata solidnom tehnikom za braniča, iako na trenutke zna i ulaziti u prevelik rizik. Kévin Théophile i Raúl Torrente su iznijeli veći dio jesenskog dijela sezone, s nekoliko vrlo kvalitetnih partija. Francuz je maksimirski starosjedilac, a Španjolac se nameće zbog godina (23) i pravovremenih procjena.
S obzirom na to da će trener češće birati formaciju s četiri braniča, s dva stopera, izvjesno je da će Cannavaro moći i žonglirati u formiranju posljednje linije i prilagođavati se suparniku, zbog čega možda neće formirati klasični i udarni stoperski tandem.
Primjerice, ako Dinamo igra protiv momčadi iz donjeg doma ljestvice, možda će posegnuti za tandemom poput Galešića i Mmaeea, s kojima će lakše otvarati igru. S druge strane, u dvoboju protiv Osijeka na Opus Areni na teren je poslao trojicu stopera (Théophilea, Torrentea i Mmaeea), prezentiravši i tu opciju za dvoboje protiv jačih suparnika. No tko god bude u udarnoj postavi, Cannavaro će kao bivši branič – što je u više navrata i sam isticao – i dalje inzistirati na nuli pokraj Dinamova grba na semaforu. U tekućoj sezoni hrvatski je prvak primio 47 (!) pogodaka u 32 utakmice, odnosno gotovo jedan i pol po susretu. Žele li Zagrepčani obraniti naslov, korigiranje te statistike jedan je od glavnih Cannavarovih zadataka do kraja svibnja.
