Potraga, barem ona navijačka, krenula je još u nedjelju navečer: tko nakon Marka Marića, postala je glavna preokupacija. Što je i logično. Naime, Uprava je preuzela hrabrost napraviti rez, ali i na sebe stavila još i veći uteg odgovornosti. Jer prostora za promašaje baš i nema. Dinamu treba netko tko će “ad hoc” prezentirati planove, no još bitnije – ustrojiti sustav. Sustav koji je za razliku od mnogih ustrojenih u novoj klupskoj vlasti definitivno u disbalansu…
– Nećemo brzati, za nas je prijelazni rok završio i imamo vremena naći adekvatno, pravo rješenje – reći će klupski izvor.
A tko je taj? Ako osluškujete “vox populi”, ističe se u startu – Ivan Mance. Mance, jasno, jer je dokazan i ostvaren, a sigurno i prvi čovjek po pitanju zakržljalog sustava proizvodnje sportskih direktora u Hrvata, ali i čovjek koji je dokazavši se u Rijeci i preko Paphosa zasad “parkiran” u turskom Göztepeu, klubu kojeg, inače, drži Dragan Šolak, srpski biznismen u čijem je portfelju, ujedno, i – Southampton.
Mancea, dakle, uz dobru plaću i silno povjerenje jasne strategije, u koncernu itekako cijene, što i nije baš zanemariva stavka. Dapače, čovjeku je na temelju ugovora ponuđen i određeni dionički dio grupacije. Dinamo, pritom, nudi izazov i mogući trampolin prema većoj sceni, ali…
U medijima dugo već egzistira i ime Gorana Boromise, koji je u ljubljanskoj Olimpiji napravio odličan posao, ima ujedno i više operativnog iskustva od Marića, no iz određenih krugova dobili smo informacije kako nije “top opcija”, koju ova Dinamova Uprava traži.
U nekim razgovorima, pak, doznali smo kako i kao kandidat iz sjene figurira ime Ivana Cvjetkovića, koji bi u takvom scenariju prepustio vođenje Brune Petkovića nekome drugome zbog sukoba interesa, no teško je reći da je i ta opcija doista realna. Je li, pak, realnija priča da se u klub vratio Dario Šimić? Trebala bi biti. On je, naime, i otvorio put postojeće strukture u klub, a kasnije tovarenje nereda na njegova leđa nije bilo realno; po uputama Vlatke Peras, njemu je dodijeljena uloga člana Uprave za sport, ali samo po pitanju – Škole nogometa, dok je u brojnim drugim poslovima doslovce bio blokiran.
Može li sada doći i dobiti opći placet bez uplitanja, teško je reći, no s obzirom na sve, njegova priča u Dinamu i dalje ostavlja okus nedovršena i pomalo gorskog okusa. Samo za podsjetnik, u prijelomnom času, na zamolbu tadašnje Uprave nagovorio je Bišćana na dolazak, a onda je i njegov ostanak slamao preko sebe, iako je time kidao i snažne prijateljske niti. Treća opcija, koju mnogi zagovaraju upravo zbog manjka domaćih rješenja, uvijek je – stranac.
– Ima ih, i to itekako. Kvalitetnih i dokazanih. No, tu moramo znati jednu stvar: oni traže otvorene ruke, a ujedno i koštaju. Ako se klub odluči za tu strategiju, može doslovce birati – reći će nam čovjek upućen u stanje tržišta.
U cijeloj priči, ipak, valja znati jedno: Dinamo traži strategiju. Strategiju koju će moći sprovesti u realnom okviru. Za tu strategiju, pak, potrebno je mnogo više od prezentacije na tko zna koliko stranica “powerpointa”.
– Kao prvo, treba odlučiti u kojem smjeru ići, i to pravocrtno. Sada vlada kakofonija ideja. Jesu li to stranci, domaći, senatori, naši, klinci… To treba zaustaviti. I primarno dati značaj Školi i pronalasku igrača, zajedno s prvom momčadi. U prijevodu, sportski sektor ustrojiti s većim brojem skauta. Koji, da se razumijemo, koštaju. Ali Dinamo je mamac za cijelu regiju i šire. Tu tražiti klince koji bi došli, a mnogi bi došli jer znaju što je Dinamo. A onda na taj temelj proširiti se i tražiti ciljana pojačanja. To je proces, koji je, istina, u Dinamu teže provediv, jer veliki klubovi žive život na način zadovoljenja potreba, strategija, navijačkih očekivanja, kao i novinarskih tekstova. Treba, u prijevodu, imati snage to sprovesti – ponudit će recept jedan itekako dokazan tip u traženom poslu.
Pitanje, dakle, nije koga će Dinamo izabrati. Pitanje je – što će odabrati…
