Smjena sportskog direktora Marka Marića sigurno neće biti sudbonosna za Dinamovu budućnost, ali jasno pokazuje u kojem smjeru Dinamo ide. I tko zapravo upravlja klubom. Sada, punih 11 mjeseci nakon prvih demokratskih izbora u Maksimiru, znamo da Dinamo vodi Uprava na čelu sa Zvonimirom Manenicom, a ne predsjednik i klupska legenda Velimir Zajec, koji je na izborima predvodio pobjedničku listu i koji se isprva automatski doživljavao kao autoritet koji će vući ključne poteze u klubu, barem one koji se izravno tiču nogometa.
Međutim, Velimir Zajec “pao” je na prvom pravom ispitu. Bio je protiv smjene Marka Marića, ali nije mogao učiniti ništa da ga sačuva u klubu jer je Uprava donijela (jednoglasnu) odluku. I mnoge je, dakako, šokirala spoznaja da netko u Dinamu može biti iznad Zajeca kad se priča o nogometu, ali klupska upravljačka struktura je vrlo jasna.
Prije nekoliko tjedana ispod radara prošla je vijest o tome da je u Dinamu došlo do promjena u sistematizaciji rada kluba. U staroj sistematizaciji Marko Marić za svoj je rad izravno odgovarao Velimiru Zajecu. U novoj podjeli Marićev je rad došao pod ingerenciju Uprave kluba i vrlo brzo je smijenjen. Predsjednik Uprave Zvonimir Manenica te članovi Darko Podnar i Hrvoje Puhalo očito su već i prije imali definiran stav o Marićevom radu. S ovlastima koje su dobili odlučili su ga odmah smijeniti.
Nekoliko nas je izvora iz kluba uvjerilo da Zvonimir Manenica kao predsjednik Uprave ništa ne radi na svoju ruku i da je Marićeva smjena odluka koju je pomno analizirao s Podnarom i Puhalom. Pisali smo već da su mu zamjerili loš rad i nedosljednost u nekoliko ključnih segmenata…
Brojna pojačanja koja je doveo nisu se isprofilirala kao nositelji igre ili kao oni koji rade razliku. Dogovorena strategija je bila pomladiti momčad kako bi se otvorio prostor za igrače iz Dinamove škole, ali to se nije dogodilo. Dapače, Dinamo je i jesenas i proljetos praktički mladim igračima iz škole potpuno zatvorio vrata prve momčadi jer je svlačionica krcata iskusnim igračima, među kojima je i puno stranaca.
Drugi strateški Marićev zadatak bio je pronaći klub-partner u kojem bi otvorio prostor za razvijanje talentiranih igrača pod Dinamovom kontrolom. Marić taj zadatak nije ispunio. Ni rad Dinamove škole nije doživio promjene koje su bile najavljene.
Mariću je Uprava također zamjerila i lošu komunikaciju te ignoriranje suradnika kojima je izravno bio nadređen, koji zbog toga nisu obavljali poslove zbog kojih ih je Dinamo zaposlio.
Napravio je Marić i jedan kiks u kojem je pokazao manjak odlučnosti, pa i karaktera. Nakon što je odlučio smijeniti Sergeja Jakirovića, bio je čvrstog stava da Nenad Bjelica nikako nije dobar izbor za novog trenera. Na koncu je promijenio mišljenje, kažu nam pod velikim utjecajem nekih članova Izvršnog odbora. Sportski direktor s jasnom vizijom to ne radi, ne daje ključeve svlačionice u ruke čovjeku kojeg ne želi. Manenica ni to očito nije zaboravio.
Marić, dakle, nije odradio strateške stvari koje je dogovorio s klubom te stoga za Manenicu i članove Uprave dvojbi o razlozima za njegovu smjenu nije bilo. Odluka ipak nije bila laka. Dinamo je u Ligi prvaka osvojio sjajnih 11 bodova, a Marić je nakon Bjelice doveo trenera Cannavara, iza kojeg kompletan klub čvrsto stoji. Na čelu s Manenicom i Upravom. I dok bi mnogi mirno gledali i čekali da se Dinamo s takvim trenerom i za naše prilike iznimno moćnom svlačionicom domogne naslova prvaka, Uprava je povukla potez koji mnogi navijači, ali i mnogi ljudi iz nogometa, ipak osuđuju. Što ako Marićeva smjena poremeti trenera i svlačionicu?
Manenica je, međutim, odlučio povući potez koje je smatrao nužnim. I pokazati da nema problema preuzeti odgovornost, za što je napokon i plaćen. Manenica je devet mjeseci radio u tišini, da bi ovim potezom napravio iskorak i pokazao da Dinamo u njemu ima predsjednika koji je spreman povući potez kojeg drži dobrim za klub i u trenucima kada to možda nije dobar trenutak za njega. Tako to rade predsjednici koji su spremni prihvatiti sva prava, ali i odgovornost koju su dobili s pozicijom.
Sada to zna i Velimir Zajec, i koliko god to neobično zvučalo, za Dinamo je dobra spoznaja da je Zajec “samo” predsjednik kluba, a ne i čovjek koji kroji sportsku politiku. Da Zajec kroji sportsku politiku i da ga Uprava smijeni, Dinamo bi bio osuđen na nove izbore, a to bi već bila kriza upravljanja klubom.
Doduše, Zajec kao predsjednik kluba ima pravo sazvati Izvršni odbor i smijeniti Upravu, ako je baš toliko razočaran s Marićevom smjenom, odnosno načinom na koji Manenica vodi klub. Međutim, kažu nam insajderi da Zajec u Izvršnom odboru ima najviše tri istomišljenika, što je debelo premalo za smjenu Uprave.
Zvonimir Manenica je taj koji je preuzeo uzde Dinama u svoje ruke, što je za predsjednika Uprave i jedino normalno. Kažu nam da radi tiho, ali vrlo sustavno i odlučno. Marićev rad nije ocjenjivao paušalnim dojmovima, nego jasnim smjernicama i strategijama koje je klub postavio, a kojih se Marić očito nije pridržavao.
