Povratak američkog predsjednika Donalda Trumpa, otvorio je ponovno ideološku i svjetonazorsku pukotinu na Atlantiku između SAD-a i Europske unije. Kako bi se razumjeli današnji izazovi koje stoje pred Europskom unijom, potrebno se okrenuti njoj samoj i istražiti njeno geopolitičko okruženje. U kontekstu ove uvodne rečenice, donosimo nastavak zanimljive analize Bruna Rukavine čiji prvi dio možete pogledati na poveznici ispod teksta.
Za hrvatsko nacionalno preživljavanje (uz mnogobrojne unutarnje političke reforme razvoja, naročito demografije, jer bez ljudi nema ljudske zajednice) nužno je da državni nacionalni aparat bude spreman za različite scenarije i strategije daljnjeg djelovanja u anarhičnom svijetu međunarodnih odnosa
3b) Vatreni krug obuhvatio je euroatlantsko područje i zbog Brexita, izlaska Ujedinjenog Kraljevstva iz EU. Budući da više nije dio EU, bilo bi zanimljivo istražiti je li danas Ujedinjeno Kraljevstvo izvor sigurnosti ili nesigurnosti za EU, izazivač ili partner, prijatelj ili neprijatelj, po diskursu/narativu (učenju) Carla Schmitta. Ujedinjeno Kraljevstvo je još uvijek ozbiljna (pomorska) nuklearna sila, članica NATO saveza čiji je povijesni dugoročni cilj uvijek bio sprječavanje bilo koje vrste ujedinjenog europskog kontinenta (naročito industrijskog srca Europe – Njemačke i jeftinih resursa s istoka – Rusije) te osiguravanje ravnoteže između sila u Europi, a da nijedna europska sila nema kontrolu cijelog europskog kontinenta. Zanimljivo je pitanje koje bi se EU trebala zapitati: između koga bi se danas ta ravnoteža mogla stvoriti? Između EU-a i Rusije, EU-a centra i EU-a periferije, nerazvijeni nestabilni jug (PIGS + Zapadni Balkan) i razvijeni stabilni sjever (Skandinavija + Srednja Europa) ili neke nove podijele? Sve ove politike temelje se na čuvenoj taktici Rimskog carstva (koje je i vladalo Britanskim otočjem): podijeli pa vladaj (divide et impera).
3c) Rast i buđenje Kine, koje Sjedinjene Države pokušavaju suzbiti, povlači države članice EU-a kroz članstvo u NATO savezu u potencijalni sukob na Pacifiku. Širenje vatrenog kruga u euroatlantskom području nastaje jer SAD postavlja sebe kao glavnog igrača koji se suprotstavlja Kini, pri tom marginalizirajući europske države, kao što je bio primjer s AUKUS-om i Francuskom. Pacifički sigurnosni sustav (Sigurnosni pakt Australija-UK-SAD – AUKUS) kratkoročno je oslabilo euroatlantsko savezništvo što je kasnije izgladila diplomacija i koordinacija sigurnosnih ugovora/nabava vojno-industrijskog kompleksa među euroatlantskim saveznicima.
4) Vatreni krug vanjskog susjedstva EU ima dim koji guši EU: problem/izazov migracija. Uništeno susjedstvo i nestabilna siva zona oko EU natjerali su stanovništvo tog područja na seobu na sigurnija mjesta, poput europskih država. „Umjesto europeizacije Bliskog istoka (i Sjeverne Afrike) došlo je do bliskoistočizacije Europe“ (Rukavina, 2022). Proces migracija nosi brojne političke, kulturne, društvene, ekonomske i sigurnosne izazove koji će predstavljati jedan od najvećih izazova u budućnosti Europske unije (Bašić i Rukavina 2016).
Nedavna dvodijelna analiza kolege geopolitičkog analitičara Matije Šerića na portalu Geopolitika news otvara zanimljivo pitanje komparacije izazova s kojim se suočavalo Zapadno Rimsko carstvo te danas Europska unija. Primjerice, neki od očitih su slaba središnja vlast (ako je EU ikad i imala jaku središnju vlast jer glavnu ulogu igraju vlade i središnje vlasti nacionalnih država članica), uspon drugih centara moći (poput Kine izvan EU i Poljske u EU), društvene podjele, ratovi i krize te sankcije (protiv energetskog bogatog neliberalnog i kvazi-demokratskog europskog susjedstva) koje u slučaju EU sputavaju njen razvoj, sve veća inflacija, korupcija u mnogim državama članicama EU (ali i u samim institucijama EU), zaostajanje u tehnološkom razvoju (digitalni razvoj i umjetna inteligencija), epidemija (Covid-19 i njezine posljedice), složena uloga woke pokreta i progresivno-liberalnih politika koje su težile većoj multikulturalnosti i (rasnoj, nacionalnoj i seksualnoj) raznolikosti umjesto meritokracije (Šerić, 2025a). Također su veliki izazovi već spomenute masovne migracije, međutim, pitanje je političke korektnosti koliko se današnje migracije u Europi mogu komparirati s „migracijskim izazovima“ Rimskog carstva (Šerić, 2025b) (Murray, 2018), stoga se navedeno ostavlja čitateljima na kognitivnu kontemplaciju te istraživačima na detaljniju analitičku eksploraciju ovog pitanja.
Zaključno je važno naglasiti kako se ovom analizom ne priželjkivanje kraj EU-a. Potpuno suprotno. Europska unija je vrhunac stvaranja zajednice nacionalnih država, koje su pak vrhunac organizacije ljudskih zajednica. Europska unija ostaje jedno od najrazvijenijih, solidarnijih, pravednijih, humanijih, ekološki najčistijih mjesta za život na svijetu, usprkos mnogobrojnim unutarnjim i vanjskim izazovima (te ju je nužno sačuvati od tih izazova). Dokaz da je Europska unija jedno od optimalnijih mjesta za život na svijetu su upravo i masovne migracije u Europu. Zašto bi itko dolazio u Europu ako je tako loše?
Stoga se ova analiza treba čitati kao upozorenje nemeritokratskim (često progresivnim) europskim političko-ekonomskim elitama o pokušaju povratka na meritokraciju, pragmatizam i načela realizma (kao teorijske škole međunarodnih odnosa) s blagim otklonom od sveprisutnog liberalizma (otklon ne toliko u pogledu unutarnjih politika, koliko u pogledu vanjske politike prema europskom susjedstvu koje vrlo teško može biti europeizirano/liberalizirano).
„Razmotrite dakle pomno kako živite! Ne kao ludi, nego kao mudri“ (Efežanima 5:15-16) realistični koji su „razboriti jer vide (nasilno i nuklearno) zlo i sklanjaju se, a ludi idu dalje i trpe (potencijalno smrtonosnu) kaznu“ (Izreke 22:3).
Legitimno se možemo pitati, kao građani Europske unije, gdje su nam današnji realpolitičari poput očeva Europske unije, Konrada Adenauera, Alcidea de Gasperija, Roberta Schumana? Misli li itko u Europi o dobrobiti Europe (i kontinentalnom europskom stanovništvu, Europljanima) (Murray, 2018) ili su staklene prozirne (simbol transparentnosti) institucije Europske unije ispunjene sebičnim atomiziranim političkim, a prije svega ekonomskim, interesima (jer je EU prvenstveno ekonomska unija, a potom politička)? Kakav to duh paradoksa vlada nad EU u kojoj šefovi europskih diplomacija, uključujući šefove EU diplomacije, već godinama ne zagovaraju diplomatska rješenja, nego militaristička?Kako je došlo do iracionalizacije diplomacije koja je u povijesti bila simbol racionalizma, mudrosti i razuma? Ima li itko snage i političke volje pokrenuti vanjskopolitičke i diplomatske procese prema europskom susjedstvu, a da su one konstruktivne prirode? Primjerice miroljubiva koegzistencija s trenutačno neprijateljski raspoloženim EU okruženjem ili ćemo zbog taštine i umišljenosti europskih elita svjedočiti kraju europskog projekta?
Zanimljivo je kako se za vrijeme hladnog rata mogla graditi miroljubiva koegzistencija s tadašnjim SSSR-om, koji je bio politički i ekonomski u potpunosti drugačiji od tadašnjeg hladnoratovskog Zapada (država članica NATO i EEZ), dok danas malo tko razmišlja o pragmatičnoj mogućnosti miroljubive koegzistencije s jednom Rusijom, koja je i mnogočemu sličnija Zapadu nego što je to bio SSSR.
Jean Picq u svojoj knjizi, Povijest države u Europi. Vlast, pravda i pravo od srednjega vijeka do naših dana, nastojao je prikazati ključne političke prekretnice europske povijesti svedene na pet temeljnih razdoblja (tri integracijska, dva dezintegracijska) koje naziva: „1. jedinstvo putem vjere (1000.-1500.); 2. vjerski ratovi (1517.-1648.); 3. europska ravnoteža i jedinstvo putem prosvjetiteljstva (1648.-1815.); 4. rat ideologija (1815.-1945.); 5. ponovno jedinstvo u projektu Europske unije i putem prava (1945.-danas)“ (Rukavina, 2016: 135). Svjedočimo li u posljednjih nekoliko godina početku kraja posljednjeg europskog jedinstva i ulazimo li u predviđanje Antonija Gramscija: „Staro umire, a novo se ne može roditi: u tom međuvremenu događaju se najrazličitiji patološki fenomeni“ (Gramsci, 1975: 34) u međunarodnim odnosima uključujući i potencijalno novi europski dezintegracijski proces koji nikome u EU ne bi trebao biti u interesu?
Svojevrsni je prirodni zakon da svemu ovozemaljskom dođe kraj, uključujući i različite međunarodne organizacije. Republika Hrvatska, kao nacionalna država, vrhunac je uređenja hrvatske ljudske zajednice, koja tvori Europsku uniju. Za hrvatsko nacionalno preživljavanje (uz mnogobrojne unutarnje političke reforme razvoja, naročito demografije, jer bez ljudi nema ljudske zajednice) nužno je da državni nacionalni aparat bude spreman za različite scenarije i strategije daljnjeg djelovanja u anarhičnom svijetu međunarodnih odnosa, neovisno o preživljavanju/postojanju bilo kojih međunarodnih organizacija, naročito onih sui generis.
Literatura:
Bašić, Florijan, Rukavina Bruno. 2016. Politički diskurs i konstrukcija stereotipova o migrantima među studentima Sveučilišta u Zagrebu. https://apps.unizg.hr/rektorova-nagrada/javno/akademske-godine/2015/nagradeni-radovi (pristupljeno 15.1.2025. godine).
Bressan, Sarah, Sulg, Mari-Liis. 2020. Welcome to the grey zone: Future war and peace. New Perspectives, 28 (3): 379-397.
Brkić, Luka. 2023. Ugrožava li financijska koncentracija nacionalne države?. U Ime Naroda. https://www.youtube.com/watch?v=4LZ9h0bgJcM (pristupljeno 15.1.2025. godine).
Brophy, Shannon. 2021. Should the United States Collect Intelligence on its Close Allies?. Honors Theses. 370. https://digitalcommons.coastal.edu/honors-theses/370 (pristupljeno 15.1.2025. godine).
Bröker, Laura. 2016. From Circle of Friends to Ring of Fire. Heinrich Boll Stiftung. https://us.boell.org/en/2016/04/25/circle-friends-ring-fire (pristupljeno 15.1.2025. godine).
Carmen, David; Belo, Dani. 2020. Gray-zone Conflict Management Theory, Evidence, and Challenges. Journal of European, Middle Eastern, & African Affairs, 1(2): 21-41.
Đurić, Dragan. 2023. Luka Brkić: ‘Hrvatski PDV je regresivan porez jer siromašniji dio stanovništva troši do 50 posto na osnovne životne potrebe’. Nacional. https://www.nacional.hr/luka-brkic-hrvatski-pdv-je-regresivan-porez-jer-siromasniji-dio-stanovnistva-trosi-do-50-posto-na-osnovne-zivotne-potrebe/ (pristupljeno 15.1.2025. godine).
Gramsci, Antonio. 1975. Letters from Prison. Harper Colophon.
Grinin L., Korotayev A., Tausch A. 2019. Introduction. Why Arab Spring Became Arab Winter. In: Islamism, Arab Spring, and the Future of Democracy. Perspectives on Development in the Middle East and North Africa (MENA) Region. Springer, Cham. https://doi.org/10.1007/978-3-319-91077-2_1 (pristupljeno 15.1.2025. godine).
Murray, Douglas. 2018. Čudna smrt Europe. Zagreb: Puls.
Rukavina, Bruno. 2016. Povijest države u Europi. Vlast, pravda i pravo od srednjega vijeka do naših dana. Europske studije 1(2): 127-136.
Rukavina, Bruno. 2021. Europske migracije – povijest, lekcije i izazovi. Zbornik radova konferencije Migracije i identitet: kultura, ekonomija, država (2). Svezak II – znanstvena knjiga. Sigurnosni i gospodarski aspekti migracija. Institut za migracije i narodnosti: Zagreb.
Rukavina, Bruno. 2024. Vanjska politika Ruske Federacije i sukob u istočnoj Ukrajini (2014.-2022.). Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu.https://repozitorij.fpzg.unizg.hr/islandora/object/fpzg:2538(pristupljeno 10. studenog 2024.).
Scazzieri, Luigi. 2021. Reviving European policy towards the Western Balkans. Centre for European Reform. https://www.cer.eu/sites/default/files/pbrief_wbalkans_LS_14.12.21.pdf (pristupljeno 15.1.2025. godine).
Šerić, Matija. 2025a. Pad Zapadnog Rimskog Carstva 476. – događaj koji je zauvijek promijenio povijest (I. dio). Geopolitika.News. https://www.geopolitika.news/povijest/pad-zapadnog-rimskog-carstva-476-dogadaj-koji-je-zauvijek-promijenio-povijest-i-dio/ (pristupljeno 15.1.2025. godine).
Šerić, Matija. 2025b. Pad Zapadnog Rimskog Carstva 476. – događaj koji je zauvijek promijenio povijest (II. dio). Geopolitika.News. https://www.geopolitika.news/povijest/pad-zapadnog-rimskog-carstva-476-dogadaj-koji-je-zauvijek-promijenio-povijest-ii-dio/ (pristupljeno 15.1.2025. godine).
von Hippel, Frank. 2021. The Australia-UK-U.S. Submarine Deal – Mitigating Proliferation Concerns. The Arms Constrol Association. https://sgs.princeton.edu/sites/default/files/2021-11/vonhippel-2021-aukus.pdf (pristupljeno 15.1.2025. godine).
Vatreni krug oko Europske unije (1)
