Patnje i smrt Isusa Krista pokazuju nam strašne posljedice naših grijeha. Kada počinimo nepravdu ili odlučimo živjeti u teškom grijehu, često nismo svjesni količine patnje do koje to može dovesti. Kad bismo svi iskusili svo zlo koje smo učinili djelujući protivno Božjoj volji, nitko od nas ne bi imao ni najmanju priliku pred Njegovim licem
Sveta Faustina u svom Dnevniku piše: “Gospodin mi je u jednom trenutku dao spoznati grijehe cijeloga svijeta počinjene toga dana. Pala sam u nesvijest od užasa i iako sam znala dubinu Božjeg milosrđa, bila sam iznenađena što je Bog uopće dopustio postojanje čovječanstva” (Dnevnik 926). Međutim, Bog je u svojoj beskrajnoj ljubavi “strpljiv s vama”. Jer ne želi neke izgubiti, nego sve obratiti” (2 Pt 3,9).
Kad je Mojsije vidio Božju slavu kako prolazi ispred njega, uzviknuo je: “Milosrdni i samilosni Bog, strpljiv, bogat milošću i vjernošću!” (Izl 34, 6). Najvažnija Božja osobina je Njegovo milosrđe, stoga nam daje posljednju mogućnost obraćenja i spasenja.
Najvažnija osobina Boga je milost
Gospodin Isus je rekao svetoj Faustini: “Prije nego dođem kao pravedni sudac, dolazim najprije kao Kralj milosrđa”. Svojim milosrđem Isus želi sa svakom osobom uspostaviti osobni odnos.
Sestra Faustina jednom je imala razgovor s jednom od svojih poglavarica, koja joj je rekla: “Ispričaj se jer misliš da Isus može pričati s tobom, tako bijednom. Isus priča samo sa svetima.”
“Priznala sam da je bila vrlo u pravu, jer ja sam jadna, ali se ipak uzdam u Božje milosrđe. Kad sam susrela Gospodina, ponizila sam se i rekla mu: “Isuse, kažeš da nemaš kontakta s takvim jadnicima?”.
“Budi mirna, kćeri Moja, kroz takvu bijedu želim pokazati snagu svog milosrđa”
– tako je Gospodin Isus odgovorio sestri Faustini, potvrđujući da želi primiti svakoga grešnika i siromaha k sebi. Sveta Faustina nam govori: “Bog nikome neće uskratiti svoju milost. Nebo i zemlja mogu se promijeniti, ali Božjeg milosrđa neće ponestati-” (Dnevnik 72).
Svatko ima pravo na milosrđe
Sve što trebamo učiniti da bismo bili milosrdni i spašeni i mogli se družiti s Isusom jest priznati svoje grijehe. Isus govori svetoj Faustini, ali i svakom grješniku koji pristupa sakramentu pomirenja:
“Moje je Srce bilo ganuto velikim milosrđem prema tebi, moje najdraže dijete, kad sam te vidio rastrganu na komade velikom boli koju si trpila kajući se za svoje grijehe”.
Svatko može iskoristiti Božje milosrđe, za Isusa nema ljudi koji nisu obuhvaćeni milošću. Bez obzira na vjeru, jezik, kulturu, boju kože ili čak broj počinjenih grijeha, svatko ima pravo pouzdati se u Isusa i primiti Božje milosrđe. Isus reče sestri Faustini: “Želim povjerenje od svojih stvorenja, potakni duše na veliko povjerenje u Moje neizmjerno milosrđe. Neka mi se slaba i grešna duša ne boji približiti, pa čak i ako ima više grijeha nego pijeska na zemlji, sve će se utopiti u ponoru Mojeg milosrđa”.
“Kćeri Moja, napiši da što je veće siromaštvo, to više ima pravo na Moje milosrđe, i uvjeri sve duše da se pouzdaju u nedokučivi ponor Moga milosrđa, jer Ja ih želim sve spasiti.” .
‘Ovim dušama ću sve učiniti’
“Najsretnija je ona duša koja se pouzdaje u moje milosrđe, jer se Ja osobno brinem za nju” O, koliko volim duše koje mi potpuno vjeruju, sve ću im učiniti,” uvjerava Gospodin Isus.
Sv. Faustina je izabrala taj put neograničenog povjerenja u Isusa i povjeravanja mu svog života. Molila se: “Vodi me, Bože, putovima koji ti se sviđaju; Potpuno sam se pouzdala u Tvoju volju, koja je za mene sama ljubav i milosrđe”. Zahvaljujući tom povjerenju, nije se bojala ni fizičke boli, ni bolesti, ni same smrti.”
