Zvijezde bez cipela, znatiželjni vladari, poganske religije, statistička istraživanja, operacije srca, kontroverze, astrolozi i zemlja od 1,4 milijarde stanovnika tek 124. na ljestvici FIFA-e
Zovu ga Uspavani div. I to je jedan od geo-političko-sportskih paradoksa sve globaliziranijeg nogometa: kako je moguće da nacija koja unutar svojih granica ugošćuje oko 17% stanovništva planete Zemlje u nogometu zauzima tek 124. mjesto na Fifinoj ljestvici i dobije registarske pločice u zemljama poput Komora, Mauritanije ili Madagaskara? Lopta u Indiji na neki je način smiješna misterija, djelomično zato što je to bilo jedno od prvih mjesta na koje su Englezi odnijeli igru nakon što su je izmislili. Doista, promicali su to, služilo je za održavanje raspoloženja vojnika. Domaći su učili, igrali bez cipela i još dobro igrali. Na Olimpijskim igrama 1948. teško su zadali Francuskoj koja je pobijedila samo golom u 90. minuti i dobila šalu godine od kapetana Talimerena Aoa: “Mi u Indiji igramo nogomet, vi igrate… bootball”. Kralj George VI pozvao je momčad u Buckinghamsku palaču i osobno se opipavajući listove uvjerio imaju li ti dječaci doista noge tvrde kao čelik, kako su pisale novine, a Fifa je u međuvremenu službeno zabranila izlazak na teren bosih nogu. Odatle je počelo deset zlatnih godina u kojima su ih zvali “Brazil Azije”, kvalificirali su se za Svjetsko prvenstvo, ali nisu otišli – službeno zbog povijesti cipela, očito jer nisu htjeli snositi troškove puta -, stigli su do olimpijskog polufinala i osvojili nekoliko Azijskih igara. Onda ništa više, mrkli mrak.
