Holjevac: ‘Sve što će se predavati na FFZG-ovim rodnim studijima da se sažeti u tri riječi’

Ove je godine u Zagrebu, navode mediji, ostalo neupisano svako treće dijete čiji su roditelji predali zahtjev za upis u gradski vrtić ili jaslice. Od ukupno 11.499 zahtjeva, u vrtiće je zasad upisano njih 7686, prema Tomaševićevoj zamjenici Danijeli Dolenec. No oni unatoč tomu tvrde da su smanjili broj neupisane djece na 1917 s lanjskih oko 3000. Kako? Tako što je razlika od 1896 djece proglašena “premladom za upis u jaslice”. Istini za volju, to je problem koji je stariji od Tomaševića kao gradonačelnika, a koliko znam i od Bandića. U Zagrebu postoji potpuno idiotski sustav upisa u vrtić, koji mi je dobro poznat s obzirom na to da i sam imam dijete rođeno u siječnju, a nemam baka-servis i imam suprugu koja radi. Problem je roditeljima praktički nerješiv: upisi u gradske vrtiće i jaslice samo su u svibnju. Pa ako vam dijete neće imati godinu dana 1. rujna te godine, ne može se upisati u vrtić i mora čekati još godinu dana. A mama se mora vratiti na posao jer rodiljni ne može trajati dulje od godinu dana. To je potpuno retardirano jer se djeca rađaju tijekom cijele godine, ne samo u kolovozu.

Problem je za većinu roditelja zapravo nerješiv, a sustav upisa sulud. Mi smo dijete morali dati u prilično skup privatni vrtić i još smo imali sreće da smo uopće našli mjesta i tamo. Eto, to je jedan od načina na koji se grad “prijatelj djece” brine o natalitetu. Svugdje u svijetu je normalno da dijete date u jaslice kad navrši godinu dana, po isteku rodiljnog ili čak i ranije. U Zagrebu to nije normalno. A takvo stanje nitko ne želi promijeniti jer svima odgovara da statistički broj neupisane djece bude manji od stvarnog. Iako je to problem koji ne zahtijeva sredstva niti projekte da bi se riješio – potreban je samo potpis na papiru i dobra volja da se ukine jedna potpuna besmislica. I to bi vjerojatno mnogima pomoglo i puno više od prenamjene mjesnih zajednica u nefunkcionalne vrtiće.

Dodajmo temi “upisi u vrtiće” da se pravo prednosti pri upisu u vrtiće daje obiteljima kod kojih su oba roditelja zaposlena, što je logično, ali nije logično da isto pravo nemaju roditelji koji redovno studiraju. Tako da su studentice koje imaju djecu prisiljene napustiti ili prekinuti studij. Još jedan prilog natalitetnoj politici. Ali glavno da smo godinama imali sustav APN-a, po kojem su se stanovi prodavali parovima bez djece i bez ikakve obaveze da ih ikad imaju, umjesto da je država pristala preuzeti, kao u Mađarskoj, dio kredita obiteljima s dvoje, troje, četvero, ili više djece – i to srazmjerno tomu koliko djece imaju. Na taj način isplati se imati djecu. Na ovaj hrvatski, samo smo mi koji nismo imali uvjete za APN, ali smo imali djecu, morali platiti puno skuplju nekretninu nego što bismo bez APN-a.

Novi studij na FFZG-u

Progres, eto, nije zaobišao ni našu zemljicu. Kao i u srednjem vijeku, najobrazovaniji su ujedno i najveći vjernici, samo danas imamo sekularne religije objedinjene pod “woke” kišobranom pa su tako sveučilišta danas predvodnici “progresivne” misli koja sa znanošću kao takvom nema nikakve veze, kamoli sa zdravim razumom ili nedajbože logikom. Progresivna misao temelji se, kao i marksizam iz kojeg je izrasla, na nedokazanim i nedokazivim, ali poželjnim teorijama (“wishful thinking”) temeljenim na romantiziranom pogledu na povijest i svijet s korijenima u 19. stoljeću.
FFZG je i dosad bio zemlja čuda, “woke wonderland” usred Zagreba. Oni, uostalom, još uvijek ističu imbecilne parole tipa “znanje nije roba” i nose palestinske šalove, organiziraju mini revolucije i mini okupacije, profesori na stolu drže knjige Antonija Gramscija i koriste se njima kao priručnicima, a na zidovima valjda još uvijek imaju slike Rudija Dutschkea. Tako progresivno i tako zaostalo, istovremeno.

Stoga ne čudi da prvi u Hrvatskoj uvode “rodne studije”, na kojima će se proučavati “Feministička metodologija” kao suvremeni pandan ispravnoj znanstvenoj metodologiji, “Rodna povijest” nasljeđuje marksističku povijest koja je sve tumačila klasnom borbom, a koju je sad zamijenila borba “rodova” koja je u neskladu s objektivnim i znanstveno utemeljenim tumačenjem povijesti i “Feministička teorija” za koju je teško reći što je točno, ali vjerojatno ima veze s onim što piše Sanja Modrić. Da se sažeti u “muškarci su zli”.

Holjevac: ‘Bed mi je jer sam nekom dao plaću od 8000 eura, auto i dnevnice, a on odgovara nikome’

Naravno, antropologiji, ekonomiji i sličnim, malo konkretnijim znanstvenim disciplinama koje bi dale logične odgovore na neka pitanja tu nema mjesta, sve se tumači putem teorija zasnovanih na proizvoljnom i kreativnom razmišljanju, poput “kritičke teorije”, no sve prolazi dok se može nekako izvući željene unaprijed postavljene zaključke. Sveučilište ima autonomiju pa nije pitanje treba li takav studij postojati. To je stvar Sveučilišta. To gdje će ti ljudi raditi, nije sporno, vjerojatno će biti budući uhljebi u državnim institucijama zaduženi za ravnopravnost rodova i čega već i solit će nam pamet svisoka, sigurno neće raditi u realnom sektoru, ne vjerujem da netko treba takav kadar tamo gdje se stvara novac. Oni su tamo gdje se troši.

No ono što država može uraditi jest odlučiti koje će studije financirati, a koje ne. Da, znam da je besplatno studiranje sveti gral studenata FFZG-a, ali ni u progresivnoj Švedskoj studij nije nužno besplatan, novac vraćate kad se zaposlite. Tim više što brojni studenti medicine ili tehničkih znanosti, nakon besplatnog studija koji su skupo platili hrvatski porezni obveznici odu u Irsku i tamo to znanje kapitaliziraju, a Hrvatska o svom trošku školuje liječnike Nijemcima i Ircima. Tomu treba stati na kraj, ma koliko se oni bunili. Za ove s “rodnih studija” nema brige da će otići iz Hrvatske, njima je tu raj, vani ih slabo trebaju. Ali smatram da treba obvezati one koji studiraju besplatno, a to trebaju biti oni koje Hrvatska treba, dakle liječnici, FER-ovci i slični, trebaju odraditi određen broj godina u Hrvatskoj nakon studija ili vratiti društvu kompletan novac uložen u njihovo obrazovanje. A što se onih koji studiraju “rodne studije” i slične stvari, slobodni su to studirati o svom trošku, ne ministarstva. Takav sustav, gdje država financira samo studije za ona zanimanja za koja procijeni koja su joj potrebna i korisna, prvenstveno tehnička, a ostali plaćaju iz svog džepa, postoji u Japanu i dobar je. I treba ga usvojiti.

Švedski model u Hrvatskoj

Hrvatska namjerava implementirati još jedno “pametno rješenje iz Švedske”. Prostitucija više neće biti kazneno djelo, bar ne za prostitutke, ali će kažnjavani biti klijenti. To je u Skandinaviji tako već odavno. Ako želite suzbiti prostituciju, to ima logike: Uostalom, prostitucija je ekonomska djelatnost, bila legalna ili ne, kao i trgovina bilo čime, a poznato je i dokazano da, ako država želi suzbiti neku trgovinu, mora djelovati na stranu potražnje, ne ponude. Ako želite suzbiti trgovinu drogom, morate strogo kažnjavati kupce, ne dilere. Jer dok god ima kupaca, ima i zarade, a dok ima zarade, bit će i dilera, ma koliko ih strpali u zatvor i ma koliko pošiljki policija zaplijenila. Maknete jednog s ulice, sutra su tu tri nova. Zato je rat protiv droge od početka bio osuđen na neuspjeh.

E pa u čemu je problem ako to funkcionira? U tome što čitava ideja počiva na progresivnoj švedskoj feminističkoj premisi kako su žene koje se bave prostitucijom isključivo u tom poslu prisilno i kako baš niti jedna od njih to ne radi zato što je takav život sama odabrala. Što, naravno, nije točno. Prisilna prostitucija jest problem i treba je suzbiti svim sredstvima, no problem za sebe. I najlakše se rješava upravo na suprotan način – legalizacijom prostitucije uz strogi nadzor, što se pokazalo puno boljim rješenjem. Od ovog rješenja prostitutke neće imati koristi – i dalje će biti na ulici, samo će im zarada bitno pasti zbog manjeg broja klijenata, a svodnik će svejedno uzeti svoje.

Holjevac: ‘Obični gay vulgaris se na ovom Priedu vjerojatno osjećao kao boomer s troje djece’

Ideja da će se one okaniti prostitucije i zaposliti se u buregdžinici ili dućanu bolno su naivne. Kad se prije dosta godina razgovaralo o legalizaciji i normalizaciji homoseksualnih odnosa, najčešći argument bio je da dobrovoljni seksualni odnos dvije odrasle osobe ne smije biti kažnjiv jer gdje nema žrtve, nema ni zločina i to je jedini validan argument o toj temi koji sam čuo (gluposti tipa da homoseksualnost postoji među životinjama pa je stoga prirodna su upravo to, gluposti: u prirodi postoji i kanibalizam i puno toga drugog ljudskom društvu moralno neprihvatljivog). Prostitucija, naravno, nije moralna, ali dok god je dobrovoljna, ne treba je zabranjivati jer je to u suprotnosti s temeljima rimskog prava. A država nije tu da se brine o tome što je moralno, a što nije, to je prvenstveno posao crkve.

Zanimljivo je primijetiti i da feministice, kad govore o pobačaju, često spominju da će žene, bude li pobačaj zabranjen, isti vršiti kod kuće vješalicom. Drugim riječima, da ako nešto zabranite, to će se i dalje događati, samo će počinitelj potencijalnog krivičnog djela biti nezaštićen. To je istina, ali to vrijedi i za pljačke banke, prodaju droge i sve ostalo pa je argument besmislen. Ali kad se radi o prostituciji, zabranile bi je jer je ponižavajuća za žene kao takve. Ne razmišljajući o tome da su te žene bez ikakve pravne i zakonske zaštite. I da su neke stvari možda ponižavajuće i za muškarce pa ih toleriramo iz zdravorazumskih i humanističkih pobuda. Iako nam se možda ne dopadaju.