U ponedjeljak ujutro zatekli smo lud prizor, vrijedan kakve mediteranske komedije: točno pred ulaznim vratima ugledne urarije “Mrkušić” nasađena je crvena plastična WC kabina za radnike koji obnavljaju fasadu na zgradi na kantunu Svačićeve i Kavanjinove ulice.
Da biste doprli do Mrkušića butige treba se provući kroz skele, najlone i mreže, ali prijenosni kondut je ipak vrhunac scene. Kad otvorite vrata butige komodno možete produžiti u kabinu za nuždu.
Dok se mi smijemo, gospođi Sanji nije lako, supruzi šjor Nina Mrkušića, s mobitelom u jednoj ruci pokušava uvjeriti građevince da maknu zahod, a s metlom u drugoj čisti finu prašinu koja ispunja urariju. Pazite, građevinska prašina i finomehanika – nikako ne mogu skupa.
– Ma lako za šporkicu i skele, već smo se navikli, ali kad sam zatekla ovaj kondut pred butigom skoro sam se onesvistila. Pogledajte ovo, čim izađete iz prostora ulazite u zahod. Vrata do vrata. Ulaze i prolaznici u kabinu nasred trotoara, kako koga uvati potriba… Ma mislim scena je nadrealna, zar nije? – ljuta je gospođa Sanja, ali kako se ni mi ne možemo suzdržati, tako i ona prasne u smijeh.
– Ma jeste li ovo ikad igdi vidili?! Nužnik je bio danima na parkiralištu preko puta, tamo barem ima mista koliko oćeš, a sada su ga napečili nama pred ulaz. Kažu kako im je tako naredio komunalni redar. Pa di im je pamet? – čudi se gospođa Sanja, čekajući da se ova sanitarna atrakcija nekako okonča.
