Čovječanstvo se aktualne 2025. nosi s velikim i to gorućim problemima. U prvom planu su geopolitičke napetosti na relaciji Washington – Bruxelles – Moskva – Peking – Teheran. Ratovi u Ukrajini, Sudanu i Mjanmaru, globalno nadmetanje supersila kroz instrumente kao što su NATO savez, BRICS i trgovinski ratovi predstavljaju opasne izazove koji mogu rezultirati okončanjem svijeta kroz nuklearni, kemijski ili neki treći armagedon. Iako su klasični politički i drugi strateški izazovi veoma opasni i ne treba ih podcijeniti, neke prijetnje prolaze ispod radara. Drugim riječima, iako je neka opasnost svakodnevno vidljiva i moćnim strukturama koje upravljaju svijetom i prosječnim ljudima, malo tko čini konkretne korake kako bi se problem skinuo s dnevnog reda. Jedan od najvećih nadolazećih problema jest globalna nestašica hrane, koja bi se mogla manifestirati u narednim desetljećima.
Crna prognoze
Ako se nastave negativni aktualni trendovi kao što su inflacija cijena osnovnih dobara, pad prinosa usjeva, nedovoljno ulaganje u poljoprivredne tehnologije i alate, u svijetu bi do 2050. godine mogla nastupiti opća nestašica hrane i prehrambenih proizvoda. Takav stav su iznijeli brojni ugledni poljoprivredni stručnjaci kao što je dr. Cary Fowler, posebni izaslanik za globalnu prehrambenu sigurnost u administraciji Joea Bidena u periodu od 2022. do 2025. Fowler je poznat kao utemeljitelj poljoprivredne organizacije Svalbard Global Seed Vault, koja sadrži uzorke više od milijun različitih sorti usjeva i njegovo mišljenje nije nevažno.
Kako bi upozorili svijet na nadiruću opasnost, u siječnju ove godine, više od 150 dobitnika Nobelove nagrade i Svjetske nagrade za hranu izdalo je otvoreno pismo upozoravajući na moguću globalnu krizu gladi. Stanovništvo trećeg planeta od Sunca će sve više rasti, a hrana će se sve manje proizvoditi. Procjene govore kako će stanovništvo planeta Zemlje 2050. iznositi 9,8 milijardi. Aktualna brojka početkom 2025. iznosi nešto više od 8 milijardi. Problem je što prognoze govore kako će se do 2050. zbog utjecaja klimatskih promjena stope prinosa usjeva smanjiti za 3 do 12 posto. Eksperti među kojima se nalaze fizičar velikog praska Robert Woodrow Wilson, kemičarka dobitnica Nobelove nagrade Jennifer Doudna, ekonomist Joseph Stiglitz, znanstvenica NASA-e Cynthia Rosenzweig, istaknuli su potrebu za značajnim povećanjem ulaganja u istraživanje i razvoj kako bi se povećala proizvodnja hrane za 50 do 70 posto u naredna dva desetljeća. Jednako tako, istraživanja ekonomista specijaliziranih za poljoprivredu ukazuju na to kako će svjetsko gospodarstvo do 2050. trebati proizvesti 50 do 60 posto više hrane u odnosu na razine s početka 2020-ih kako bi se nahranilo rastuće stanovništvo.
Alarmantni trendovi
Već sada stanje s prehranom ljudi na našem planetu nije bajno. Štoviše, jako je zabrinjavajuće i ide prema najgorem scenariju. Prema podacima Statiste i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), tijekom 2024. u svijetu je 735 milijuna ljudi bilo pothranjeno – brojka jednaka stanovništvu dvije i pol Amerike. To je ogroman skok u odnosu na 2019. kada je bilo pothranjeno 613 milijuna ljudi. U samo pet godina zabilježen je porast pothranjenih osoba od 122 milijuna. Dakle, populacija veličine Japana je u pet godina postala toliko osiromašena da nema dovoljno hrane i hranjivih tvari za održavanje normalne ishrane i zadovoljavajućeg zdravstvenog stanja. Očekuje se da će broj pothranjenih osoba ili osoba kojima prijeti glad iznositi oko 1,5 milijardi oko sredine 21. stoljeća. To je brojka veća od aktualnog stanovništva Kine ili Indije.
Glad i pothranjenost slabe imunitet i povećavaju osjetljivost na zarazne bolesti kao što su tuberkuloza, malarija i respiratorne bolesti. Pothranjenost može uzrokovati i kronične zdravstvene probleme poput anemije, kardiovaskularnih bolesti i slabljenja kostiju, a dugoročno može imati ozbiljan utjecaj na razvoj djece, uzrokujući fizičko i mentalno zaostajanje. U ekstremnim slučajevima, kronična pothranjenost može dovesti do smrti, osobito među najranjivijim skupinama poput djece, trudnica i starijih osoba.
Izrazito negativne brojke
Razlozi za drastičan porast gladnih u svijetu posljednjih godina su: pandemija koronavirusa, ukrajinski rat, suše i poplave koje su rezultirale visokim cijenama umjetnog gnojiva i žitarica. Rusija i Ukrajina su prije izbijanja općeg rata 2022. bile vodeći globalni opskrbljivači pšenice, ječma, suncokretovog ulja. Uz to, treba dodati i nedovoljne zalihe žitarica i drugih prehrambenih potrepština u mnogim zemljama. Te 2022. 131 država svijeta (od njih 196 međunarodno priznatih) je više uvozila nego što je uvozila hrane, pa je logično da je došlo do pogoršanja prehrane. Iste godine gotovo trećina globalne populacije nije mogla proizvesti ili kupiti hranu. Najgore su bile pogođene one države koje jedva prehranjuju svoje stanovnike poput država Afrike i Bliskog istoka (Jemen, Somalija, Etiopija, Čad i Niger). Prema podacima Svjetskog programa za hranu Ujedinjenih naroda (WFP), suša uzrokovana El Niñom (prirodni fenomen povezan s promjenama klime u tropima) tijekom 2023.-24. u Supsaharskoj Africi bila je najgora u posljednjih 40 godina i ugrozila je ishranu 2,2 milijuna stanovnika Angole.
Prirodni uzroci problema
U bliskoj budućnosti globalna nestašica hrane mogla bi nastati kao posljedica nekoliko uzročnih čimbenika. U prvom redu radi se o nepovoljnim vremenskim okolnostima, politički nestabilnom okruženju u kojem prevladava nezainteresiranost te gospodarske poteškoće poput poremećaja u opskrbnim lancima. Izvanredni vremenski događaji poput oluja, poplava, tuča, požara, suša, potresa, erupcija vulkana te neujednačen odnos padalina i sunčanih dana utječu na smanjene prinose usjeva. Istovremeno, rastuće globalne temperature štete poljoprivredi. Povećanje temperature zrake od početka 21. st. iznosi od 0,4 °C do 0,5 °C, što je vrlo dramatično. Klimatske promjene smanjuju količinu i kvalitetu dostupne hrane. Toplija klima povećava isparavanje i smanjuje dostupnost vode za navodnjavanje usjeva. Visoke temperature smanjuju produktivnost uroda pšenice, kukuruza i riže. Ujedno pogoduju razmnožavanju insekata i biljnih bolesti. Nepravilni vremenski obrasci (izostanak klasičnih godišnjih doba) otežavaju predvidivost sadnje i žetve. Uzrok nestašice hrane su dodatni prirodni problemi kao što su erozija i degradacija tla te gubitak bioraznolikosti.
Političari zanemaruju proizvodnju i distribuciju hrane
Politički problemi kao što su sukobi, ratovi i nezainteresiranost nacionalnih vlada za poljoprivredu razorno djeluju na proizvodnju i distribuciju hrane, dovodeći milijune ljudi na rub gladi. Ratovi uništavaju poljoprivrednu i prometnu infrastrukturu, pretvarajući plodne oranice i prometnice u bojna polja. Sukobi poput gerilskih diverzija i terorističkih napada tjeraju farmere s njihove zemlje, ostavljajući polja neobrađena. Velik je problem manjak zainteresiranosti političara za poljoprivredu kojom se bavi sve manji broj stanovnika pa samim time stanovnici sela predstavljaju manji dio biračkog tijela. Kada vlade zanemaruju poljoprivredu, ruralna područja zaostaju, a poljoprivrednici nemaju pristup modernim tehnologijama, navodnjavanju i kreditima, što smanjuje prinose i pogoršava dostupnost hrane na tržištu.
Sankcije najviše pogađaju obične ljude
Na ratove i političku nestabilnost izravno se nadovezuju gospodarski problemi. Sankcije i trgovinske barijere štetno djeluju na opskrbne lance. Osnovne namirnice poput žitarica, biljnih ulja, mesa i mesnih proizvoda, voća i povrća, šećera postaju preskupe (inflacija i hiperinflacija) ili nedostupne siromašnim slojevima u zemljama u razvoju, ali i u razvijenim zemljama. Siromašni postaju još siromašniji što ih pokreće na migracije u gradove ili druge države – npr. iz Afrike u Europu. U nekim slučajevima, mali farmeri ili farmeri u siromašnijim zemljama prestaju s radom jer posao prestaje biti isplativ. Visoke cijene proizvodnje hrane zbog političkih ili ekonomskih razloga smanjuju motivaciju poljoprivrednika za proizvodnju i otežavaju ulaganja u agrarne tehnologije. Sve to negativno djeluje na opskrbu tržišta hranom.
Potencijalna rješenja običnih ljudi
Pitanje je kako spriječiti globalnu nestašicu hrane? Obični ljudi mogu se donekle zaštititi od gladi tako da redovito održavaju zalihe gotove hrane ili sami nauče uzgajati određene biljne i životinjske vrste. Kućanstva mogu kreirati zalihe nepokvarljivih namirnica kao što su konzervirana hrana, brašno, ulje, šećer, riža, tjestenina, grah i suho voće. Uzimajući u obzir mogućnost nestašica ili rasta cijena, korisno je imati zaliha za barem nekoliko tjedana. Još je bolje rješenje samostalni uzgoj hrane. Održavanje malog vrta s povrćem i voćem može pružiti stalni izvor svježe hrane i smanjiti ovisnost o supermarketima. Jednostavne kulture poput rajčica, paprika i začinskog bilja relativno je lako uzgajati. Obični ljudi mogu poduprijeti rad lokalnih obiteljskih privatnih gospodarstava (OPG-a) i kupovati od njih hranu. OPG-ovi imaju kraće distribucijske lance od velikih korporacija i manje su osjetljivi na gospodarske i političke poremećaje. Uz to, uzgoj hrane je zdraviji. To su vatrogasna rješenja, ali jedina prava rješenja su strukturalna.
Strukturalna rješenja
Stručnjaci tvrde kako je rješenje za problem manjkave globalne prehrane promjena prioriteta država. Nacionalne vlade trebaju kreirati uvjete za ostvarenje održive poljoprivrede i održive globalne opskrbe hranom i prehrambenim proizvodima. Oba čimbenika su temeljni preduvjeti za sprečavanje gladi. Drugim riječima, vlade trebaju povećati svoja ulaganja u poljoprivredna istraživanja, uključujući dugoročne investicijske tehnološke i infrastrukturne projekte. Međutim, to nije slučaj ni u SAD-u. Proračun vlade SAD-a za poljoprivredna istraživanja i razvoj nalazi se na istoj razini kao prije 50 godina, uzimajući u obzir inflaciju. Prema dostupnim informacijama, ukupni proračun Ministarstva poljoprivrede SAD-a za fiskalnu godinu 2024. iznosio je približno 186 milijardi USD. Istodobno, vojni proračun vlade SAD-a iznosio je oko 850 milijardi dolara. Istovremeno, u SAD-u se 47 milijuna Amerikanaca suočava s pothranjenošću i ne unosi dovoljan broj dnevnih kalorija.
Poljoprivrednici bi trebali koristiti napredne tehnologije poput precizne poljoprivrede, održivog navodnjavanja i boljih sjemena. Vrlo je važno smanjiti ovisnost o uvozu kroz poticanje lokalne proizvodnje i diverzifikaciju proizvođača hrane. Vlade bi trebale poticati i subvencionirati održive poljoprivredne prakse, koje ne ugrožavaju okoliš, ali istovremeno omogućuju veće prinose. Uz to, treba raditi na smanjenju bacanja hrane. Milijarde tona hrane svake godine završe kao otpad, dok mnogi pate od gladi. Nacionalne države i multilateralne organizacije bi trebale zajedno surađivati kako bi se spriječila globalna glad. Pritom je važno ulaganje u edukaciju poljoprivrednika. Međutim, to ne shvaćaju ili ne žele shvatiti ključni centri političke i gospodarske moći u svijetu. Nažalost, čini se kako će globalna nestašica hrane izbiti u nekom periodu u budućnosti, samo je pitanje trenutka. Kako će se s države i pojedinci nositi s tim problemom bit će zanimljivo vidjeti. Kao uvijek u povijesti, nema sumnje kako će najgore proći oni najnezaštićeniji, dok će se bogati unaprijed zaštititi.
Kako je glad usmrtila preko 200 tisuća stanovnika istočne Afrike 2011.-12.
