U subotu poslijepodne u Sinju je održana 8. po redu smotra mačkara cetinskog kraja. Osim lokalnih mačkaranih družina sudjelovale su i mačkare iz Muća i Neorića te Grobnički dondolaši koji su kazali kako njeguju tradiciju dugu preko četiri stoljeća. Njihovu predstavljanju na sinjskoj Pijaci nazočilo je na stotine građana. Najveseliji među gledateljstvom bili su najmlađi, a kada su Rudske mačkare izvele svoj skeč i stariji su se cenili od smijeha. Na samom početku još treba reći kako već dugo preko glavnog sinjskog gradskog trga, rečene Pijace, nije prošlo toliko ovčjih mješina i volovskih rogova koje nisu nosili njihovi izvorni vlasnici već su to bili glavni dijelovi mačkarskih rekvizita.
Pokladne povorke i njihovi ophodi u velikom broju naselja cetinskog kraja imaju stoljetnu tradiciju koja se prenosi s generacije na generaciju i tako, čuvajući baštinu, obnavljaju mit da mačkarane družine svojim plesom, maštovitim maskama, glazbom, pjesmom i vatrom s puno dima tjeraju tamne zle zimske duhove i prizivaju svijetlost i toplinu koje donosi proljeće koje će, znaju, donijeti novi život.
U svemu tome ne izostaje ni dio religioznog, koji se istovremeno štuje, ali i krši kroz grijeh. Upravo za ovo pokladno vrijeme iz spremišta se vade posljednje zalihe najboljeg jela i pića i troše u nemjerljivim količinama, a mačkarama nije strana ni raskalašenost svih vrsta. Tako će biti sve do Pokladnog utorka poslije kojega nastupa veliki post i 40 dana tišine kroz koje vrijeme valja živjeti skromno i nadasve čedno. Upravo to i štošta drugo bila je glavna poruka i 8. smotre mačkara cetinskog kraja koja je održana u organizaciji Turističke zajednice grada Sinja, mačkaranih skupina, TZ Splitsko-dalmatinske županije i HTZ, a uz potporu grada Sinja i njegove ustanove, odnosno tvrtke KUS i Kamičak.
Kod Gradskog stadiona okupile su se mačkarane skupine: Sinjski krnjevali, Mačkare iz Obrovca Sinjskog – Hana, Mačkare iz Mjuća Donjeg, Glavičke mačkare, Mačkarani Sinjski ferali, Mačkare iz Vrpolja – Čačvine, Rudske mačkare, Mačkare iz Neorića, Grobnički dondolaši i Didi s Kamešnice – Gljev. Oni su krenuli u ophod ulicama alkarskog grada u pratnji Gradske glazbe Sinj, Sinjskih mažoretkinja i Twirling kluba Sinj.
Sama smotra i njihovo predstavljanje odvijali su se na Trgu kralja Tomislava, Pijaci, gdje je među gledateljstvom ponovno bio najuočljiviji Miro Bulj unatoč tomu što je večer prije javno izjavio kako kao gradonačelnik abdicira te je predao ključeve grada Krnjevalskoj udruzi Sinj. Uhvaćen je i u korumpiranju.
Dok je “zujao” okolo neštedimice je djeci dijelio bombone, ali ne svima već samo djeci koju su majke držale u naručju ili za ruku. Djecu koju su držale za ruku ili u naručju bake je preskakao. Samo on znade zašto, ali je zato stigao komentar da se preračunao jer i bake imaju pravo glasa. Nezadovoljne bi se lako mogle prikloniti skupini koja je za sebe kazala da su muške žene.
Na Pijaci je svaka mačkarana družina govorila o sebi i tradiciju koju baštine i izvodili su dio svoga bogatog repertoara, najviše plesa uz zvonjavu koja je parala uši, “začinjenog” s puno dima koji je grizao za oči i luga kojega su pojedine mačkare prosipale ne gledajući kuda. Naročitu pažnju privukle su mačkarane družine iz Muća i Neorića koje su se i ove godine međusobno natjecale čiji je veći!? Barjak.
Od jablana do kojih su, tvrdi se, došli pod okriljem noći u vrličkom kraju. Mućani su ustvrdili da nema većeg od njihova, a kako su znali da bi se u to moglo posumnjati došli su na smotru brodom iz novouvedene brodske linije Muć – Ogorje. Njihovi vječni mačkarani rivali Neorićani ustvrdili su kako većega od njihova nema i još je nepotrošen. Pa su ga polegli, izmjerili mu dužinu od 11 metara i 76 centimetara, okitili ga pred gledateljima, a onda ga je barjaktar ponosno ponio, ali ne baš radosno raspoložen. Kako bi i bio kad zna da je pred njim korizmeno vrijeme u kojemu se mora suzdržavati od svega i, kako mu je rečeno, posebno od onoga. Doći će, podučili su ga, vrijeme i za ono jer ga kao mačkaranog barjaktara najduže u roku od godinu dana čeka ženidba.
Rudske mačkare izvele su skeč koji je u predstavi grupe mladoga Luke Kambera okupljeno mnoštvo nasmijao do suza. Na Pijacu do dovezli CT uređaj kojega je gradonačelniku Bulju darovao predsjednik Vučić. U demonstriranju rada uređaja i to u ulozi pacijenta sudjelovao je i ex ministar Beroš. Bilo je i “smrtno stradalih”, ali o tomu drugom prilikom.
Kako šećer obično dolazi na kraju u završnici smotre prodefilirali su Grobnički dondolaši čiji je vođa otvoreno pozvao da se dodiruje što više mješina i rogova pa što ispadne. Čast da nastupe posljednji ponovno je pripala gljevskoj skupini Didi s Kamešnice.
Iza same smotre nastupili su žongleri s vatrom. Oni su, kao, trebali predočiti ugođaj pakla rezerviranog za sve koji u ovo pokladno vrijeme pretjeraju u raskalašenosti i razvratništvu. Njih i sve ostale s visoka je, svo vrijeme trajanja priredbe na Pijaci, gledala mlada Zagrepčanka Buga Petek čiji je djed podrijetlom iz grabskog zaseoka Ćosić Dragan. Buga je učenica 4. razreda srednje škole primjenjene umjetnosti i pravi je mađioničar u održavanju ravnoteže i hodanja na štulama. Visoka je, kaže, svega 159 centimetara, ali je izgledala gorostasno jer je svojoj prirodnoj visini dodala još 200 centimetara dužine štule.
Cijelom ovom sinjskom mačkaranom priredbom najzadovoljnija je u ulozi glavne dirigentice bila Monika Vergoč, direktorica Turističke zajednice grada Sinja koja nam je poslije svega izjavila:
– U mačkaranim skupinama koje su se predstavile na ovogodišnjoj smotri sudjelovalo je ukupno oko 400 osoba pod maskama i to oko 250 u skupinama s područja Cetinske krajine i 150 gostujućih. Ovu priredbu držimo jako značajnom za naše turističko gospodarstvo. Smotra svake godine okuplja se sve veći broj mačkaranih skupina i gledatelja od kojih su mnogi pristigli u Sinj upravo da bi na jednom mjestu vidjeli sve te kostimirane skupine dok izvode svoj program. Na ovaj način stvaramo jedan turistički proizvod s potencijalom da u inače mrtvoj sezoni privučemo pažnju i motiviramo goste da stignu u naš grad i cetinski kraj – zaključila je direktorica Vergoč.
