Trener Radomir Đalović po ulasku na press konferenciju, odmah nakon “vraćanja” Dinama na tvorničke postavke, dobio je spontani pljesak ispunjenog press centra “Orlando Rivetti”. Čak mu se “omaknuo” i jedan smiješak zadovoljstva i sreće, no čim su krenula pitanja brzo se trener Rijeke uozbiljio znajući da i ova, epska, po mnogočemu pa i rezultatski najuvjerljivija pobjeda Rijeke nad Dinamom nosi svega tri boda, a njegovu momčad u narednom tjednu čekaju još iznimno bitne dvije utakmice.
Kao i uvijek do sada, Đalović je u prvi plan “gurnuo” svoju momčad koja praktički nije imala slabu kariku, momčad je jaka onoliko koliko je jaka njezina najslabija karika, a Rijeka je ove subote odigrala gotovo savršenu utakmicu i potpuno zasluženo nadigrala bolju, kvalitetniju i znatno skuplju momčad koja i dalje, s punim pravom, pretendira na naslov prvaka. No, nešto će se u cijeloj toj priči pitati i Rijeku…
Naravno da su igrači ti koji su ostvarili ovu veliku pobjedu na terenu, sigurno je i crveni karton Kange pomogao Riječanima u maestralnoj izvedbi, no ponašanje trenera Dinama odmah nakon susreta, koji je razloge potopa na Rujevici odmah krenuo tražiti u sucu Dariju Belu, dovoljno govori koliko je ovaj Dinamo bio – nemoćan, zajedno sa svojim trenerom, legendarnim igračem i osvajačem Zlatne lopte, no trenerom koji (očito) ima još puno toga za učiti.
Skroman i ponizan kakav jest od prvog dana otkad je sjeo na klupu u ulozi glavnog trenera, Đalović je u ovoj utakmici obranio svoju trenersku, “doktorsku” disertaciju, “atomski” Dinamo oslobođen okova Europe stvorio je jednu ozbiljnu šansu Bijelima u igri s istim brojem igrača, no teško se oteti dojmu kojeg je i sam istaknuo, da bi bez obzira na taj igrački plus njegova momčad stigla do pobjede. Od prve minute Bijeli su iznimno agresivno krenuli napadati posjed Dinama, svatko je, za razliku od gostiju, točno znao što mu je činiti na terenu i na koji način stići do potpuno zaslužene pobjede nad izravnim konkurentom u borbi za naslov prvaka. Čak četrnaest udaraca prema vratima, pet velikih stvorenih prilika i, konačno, četiri pogotka u mreži nemoćnog, ali i nesigurnog vratara Nevistića odraz su svega onog što su Riječani prezentirali u fanatičnom nogometu nošeni tisućama svojih navijača.
Vidjeti borbu Majstorovića za jednu loptu, nakon vodstva od 4:0 uz samu aut liniju, gledati Jankovića koji kilometre pametne i agresivne trke slaže kao čunjeve u kuglani, diviti se Fruku koji u duele ulazi kao stoper ili pak slušati upute iskusnog Čopa koji je puno toga dobrog donio igri Rijeke – to je odraz ove momčadi koja se nikome unaprijed neće predati, koja nikome neće priznati da je bolja dok to ne pokaže tamo gdje jedino vrijedi – na terenu. Ova momčad je stasala, iskusnija je za godinu dana razočaranja u borbi za najviše ciljeve, ostala je bez puno važnih pojedinaca u momčadi, no okosnica, “kičma” momčadi Radeljić – Petrovič –Selahi – Janković – Fruk ostala je ista, a to je, uz Đalovića koji sjajno poznaje te momke, ogromna snaga ove Rijeke. Uz vratara Zlomislića i Radeljić je član BIH reprezentacije, Petrovič je opet standardan kod Matjaža Keka, Selahi je također na širem spisku albanskog izbornika s iskustvom igranja u reprezentaciji, Fruk je (s pretpozivom) sigurno budućnost hrvatskog nogometa pa ispada da je Niko Janković možda i najpodcjenjeniji “kotačić” ove fantastične Rijeke, a njegov doprinos ovoj momčadi je – izniman.
Stjepan Radeljić je pak odigrao još jednu izvanserijsku utakmicu i to nakon što se nedavno vratio nakon ozljede koljena. Prvo je u Osijeku “dirigirao” riječkom obranom, a onda protiv Dinama strpao i Kangu “u džep” dok ga nije poslao na prijevremeno tuširanje.
– Mogu kazati da je ovo bila veličanstvena večer na Rujevici, mogu kazati da smo se od prve minute postavili karakterno i da smo dominirali. Crveni karton nam je dao još više samopouzdanja, no mislim da smo i prije toga kontrolirali utakmicu i na kraju zasluženo pobijedili. Dobro smo analizirali Dinamo, dobro smo bili pripremljeni i znali smo što Dinamo može, no to smo dobro kontrolirali. Čak smo na kraju mogli postići još koji pogodak, no prezadovoljni smo s ova tri boda.
Povratak Stjepana Radeljića, nakon dva poraza Rijeke zaredom, automatski su značila i dvije pobjede bez primljenog pogotka, to nije slučajnost.
– Pa tako ispada, ha,ha, no i u te dvije utakmice smo nerijetko bili bolji protivnik, no suparnici su nas kaznili iz dva udarca. Najbitnije je da smo se vratili na pobjedničke staze, u dobroj smo formi i treba nastaviti ovako. Nije bilo grčeva? Nije, bilo je udaraca u utakmici, ali sve je dobro prošlo. Hajduk? Čeka nas težak zadatak, no najbitnije je dobro se pripremiti, odmoriti i u srijedu dati sve od sebe za prolaz u Kupu.
