U povodu trideset obljetnice smrti Ive Marinkovića-Mijarića, dugogodišnjeg urednika „Bračkog zbornika“ i čovjeka uz kojeg su vezani najznačajniji infrastrukturni, gospodarski i kulturni projekti otoka Brača u prošlom stoljeću, skupina poštovatelja njegovog velikog djela posjetila je njegovo posljednje počivalište u Bolu te na obiteljsku grobnicu položila buket cvijeća. Bila je to prilika da se još jednom prisjete svega onoga što je inicirao i učinio te da mu iskažu ljudsku zahvalnost.
Ive Marinković je vodio ključne infrastrukturne projekte koji su Braču omogućili budućnost, a to su ponajprije elektrifikacija i vodoopskrba i to uz pomoć podmorskih kabela s kopna te izgradnja i asfaltiranje otočnih prometnica. Za ta vremena bila su to „svemirska rješenja“. Ostalo je upamćeno kako je sredstva za elektrifikaciju svoga otoka otišao tražiti u državama Amerike od bračkih iseljenika. Uspio je u naumu da se probije tunel Dol-Bol putem kojeg je voda s Cetine stigla i na južni dio otoka. Zaslužan je što su tih godina od Brača prema Splitu krenuli prvi trajekti.
„Ive Marinković je vizionarskom sposobnošću i Prometejskom ustrajnošću vodi svoj Brač prema napretku, novim izazovima i razvojnim iskoracima. Često je išao ispred vremena i nije ga bilo lako pratiti. Njemu je samo nebo bila granica. Čitav otok Brač je njegov najbolji spomenik. Ive Marinković je po ostvarenim rezultatima, bez dvojbe, najznačajniji Bračani 20.stoljeća“- kazala je Marija Jakšić, dugogodišnja bivša direktorica „Bračkog zbornika“ i suradnica Marinkovića.
Petrito Fabjanović, aktualni direktor „Bračkoga zbornika“ iznio je svoja bogata sjećanja kroz desetljeća suradnje s Ivom Marinkovićem kazavši kako je svojim djelom i rezultatima rada Marinković najbolje svjedočio svoje rodoljublje i domoljublje te je bio poticaj i primjer mnogima kako treba voljeti svoj otok i svoju sredinu.
Od 1980. do 1995. godine Marinković je bio urednik „Bračkog zbornika“, vrijedne edicije kojoj Brač može zahvaliti da je postao jedan od naših najistraženijih i znanstveno obrađenih „škoja“. Pod njegovom dirigentskom palicom tiskano je 6 zbornika, a nastavio je objavljivati i zbornike u formi različitih monografija. Zahvaljujući izdanjima zbornika Nazorova sintagma „Brač, otok bez povijesti“ otišla je u povijest. Na desetu obljetnicu smrti jedan broj „Bračkog zbornika“ u cijelosti je posvećen Ivi Marinkoviću.
Utemeljio je galeriju umjetnina „Branislav Dešković“ u Bolu koja ima nacionalnu vrijednost i jedna je od najznačajnijih kulturoloških činjenica na Braču u posljednjih stotinjak godina. I danas ima onih koji se sjećaju kako su ga viđali kako šeta po Zagrebu s umjetničkim slikama poznatih imena koje je ponosno i strpljivo nosio u bolsku galeriju.
Uredništvo „Bračkoga zbornika“ uputilo je prijedlog općini Bol da zbog svih zasluga jedan svoj trg ili ulicu nazove imenom Ive Marinkovića-Mijarića.
