Europski političari otvoreno raspravljaju o tome kako bi se mogli uhvatiti u koštac s prijetnjom nuklearnog napada bez američke pomoći, što je dramatičan znak duboke krize koja guta transatlantski savez.
Favorit za sljedećeg čelnika Njemačke rekao je da kontinent mora pronaći nove načine da se obrani bez američke vojske podupirući svoju nuklearnu zaštitu kroz NATO. Friedrich Merz je rekao je da će njegova zemlja morati gledati dalje od SAD-a i prema Britaniji i Francuskoj za nuklearnu zaštitu. Pod Trumpom, rekao je za javni servis ZDF, na Ameriku se više ne može osloniti.
“Moramo razgovarati i s Britancima i s Francuzima — dvjema europskim nuklearnim silama — o tome želi li nuklearno dijeljenje nama ili nam barem mogu pružiti nuklearnu sigurnost”, tvrdi. Merzov komentar najavljuje veliki strateški zaokret za Njemačku, koja se dugo opirala francuskim planovima za bližu europsku vojnu suradnju, posebno u nuklearnoj obrani. Naime, upravo Merzovi demokršćani tradicionalno su se borili za zaštitu odnosa sa SAD-om.
Što od nuklearnih bombi stoji na europskom tlu?
Sjedinjene Države rasporedile su nuklearno oružje u NATO-ovim bazama u zapadnoj Europi od 1950-ih, kada su rasle hladnoratovske napetosti sa Sovjetskim Savezom. Oružje je prvo prebačeno u Ujedinjeno Kraljevstvo 1954. godine, a kasnije u Njemačku, Italiju, Francusku, Tursku, Nizozemsku, Grčku i Belgiju.
Danas se američko taktičko nuklearno oružje nalazi u šest baza u pet zemalja članica NATO-a, Belgiji, Njemačkoj, Italiji, Nizozemskoj i Turskoj. Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska imaju vlastite nuklearne snage i više nemaju američko oružje.
Trenutne nuklearne zalihe u SAD-u su klasificirane, ali sigurnosni analitičari procjenjuju da Sjedinjene Države imaju oko stotinu nuklearnih bombi pohranjenih u šest postrojenja u Europi, piše Council on Foreign Relations (CFR)
Američki nuklearni arsenal u Europi sastoji se isključivo od B61 gravitacijskih bombi, koje su dizajnirane za ispuštanje sa savezničkih bombardera ili borbenih zrakoplova. U službi više od pedeset godina i mnogo puta moderniziran, B61 je posljednje preostalo taktičko nuklearno oružje koje Sjedinjene Države imaju. Može nositi bojeve glave širokog raspona snage, stvarajući eksplozije snage čak 340 kilotona. Za usporedbu, ameičke bombe koje su ubile više od sto tisuća ljudi u Hirošimi i Nagasakiju u Japanu 1945. imale su snagu od 15, odnosno 21 kilotonu.
Francuska posjeduje približno 290 nuklearnih bojevih glava, od kojih je većina dizajnirana za isporuku balističkim projektilima lansiranim s podmornica (SLBM), a ostatak je montiran na krstareće rakete lansirane iz zraka (ALCM) koje nose strateški bombarderi.
UK ima oko 230 nuklearnih bojevih glava, od kojih je manji broj aktivnih i spremnih za upotrebu. Ove glave su uglavnom smještene na četiri podmornice klase Vanguard, svaka s balističkim raketama Trident II D5, koje su dizajnirane za dugometražno lansiranje nuklearnih bojevih glava.
Zaokret u Njemačkoj
Promjena stava u Njemačkoj,o čemu se izrazio i (još uvijek) kancelar Scholz, još je jedan znak kako je Trumpov povratak u Bijelu kuću prije mjesec dana napravio rupu u odnosu s Amerikom koja je jamčila europsku sigurnost od 1945. U petak predsjednik i njegov tim nisu pokazali nikakav znak povlačenja svoje retorike prema Europi. Dva dana do njemačkih saveznih izbora, američki potpredsjednik J.D. Vance čak je nagoviještao povlačenje američkih trupa iz Njemačke, što bi bio razoran udarac sigurnosnim strukturama kontinenta.
Britanski premijer Keir Starmer i francuski predsjednik Emmanuel Macron sljedeći će tjedan otići u Washington u pokušaju da odgovore Trumpa od priklanjanja Rusiji i napuštanja američke obveze prema Europi.
Merz je u petak rekao da će Njemačka sada morati potražiti svoje obrambene saveze negdje drugdje. “Moramo se pripremiti za mogućnost da Donald Trump više neće bezuvjetno podržavati NATO-ovu obvezu uzajamne obrane”, rekao je Merz u intervjuu njemačkoj televiziji ZDF. “Zato je, po mom mišljenju, ključno da Europljani ulože najveće moguće napore kako bismo osigurali da barem budemo sposobni sami braniti europski kontinent”, tvrdi.
Njemačka je među europskim zemljama koje su “ugostile” američko nuklearno oružje pod NATO-ovom politikom dijeljenja nuklearnog oružja, zajedno s Italijom, Nizozemskom i Belgijom.
Francuska ruka pomoći već godinama ispružena
Pariz je još 2007. ponudio početak pregovora o tome da Francuska pronađe način da podijeli svoj nuklearni arsenal s Njemačkom, ali je predsjednik Nicolas Sarkozy dobio oštro “ne” od kancelarke Angele Merkel. Naknadni francuski pokušaji atomske diplomacije također nisu uspjeli dobiti podršku u Berlinu. Macron je napravio veliki pokušaj promicanja ideje o “europeiziranom” francuskom nuklearnom odvraćanju 2020., a dužnosnik Elizejskog okruga rekao je da Merzove izjave pokazuju da potpora toj ideji konačno raste, piše Politico.
“Kao odgovor na poziv koji je Francuska poslala svojim partnerima koji žele razgovarati o značaju predsjednikova govora u veljači 2020. i europskoj dimenziji [francuskog] odvraćanja, primijetili smo da je interes samo porastao, osobito nakon rata u Ukrajini”, rekao je dužnosnik iz francuskog predsjedničkog ureda.
S obzirom na dugu povijest francuske frustracije Berlinom, Merzove komentare pozdravili su političari, dužnosnici i analitičari u Francuskoj, Njemačkoj i Ujedinjenom Kraljevstvu. Čak i neki njegovi politički protivnici privatno priznaju da bi razgovor s Britancima i Francuzima o nuklearnoj zaštiti bio razuman korak. “To što je budući kancelar, šef [Kršćanskih demokrata] rekao je velika stvar, ne mogu se sjetiti bilo kakvog ekvivalenta tome u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, ali je razmjerno šoku kojeg su američke izjave izazvale”, rekao je jedan francuski dužnosnik koji se bavi vojnom politikom.
“Na mnogo načina, ono što se događa pomalo je pozitivno. Desetljećima, pod krinkom transatlantizma, gubimo interes za obranu i prepuštamo SAD-u da odlučuje. To je također prilika za Europu da uzme stvari u svoje ruke”, govori francuski dužnosnik. Jean-Louis Thiériot, bivši zamjenik ministra obrane u Francuskoj, sada zastupnik u odboru za obranu Nacionalne skupštine, rekao je da je Merzova intervencija bila “frapantna”. Njegove riječi pokazuju “koliko ozbiljno shvaća mogućnost odvajanja od SAD-a, a time i kraj američkog nuklearnog kišobrana”, rekao je Thiériot. “To je velika promjena u odnosu na stare dane, kada nas nisu shvaćali vrlo ozbiljno, posebno u smislu količine”, dodao je, referirajući se na kritike iz prošlosti da Francuska nema toliko nuklearnih bojevih glava kao SAD ili Rusija. “Ovo pokazuje i ozbiljnost situacije unutar saveza i ozbiljnost s kojom se francusko i britansko odvraćanje shvaća”, dodao je.
Delikatan položaj Londona
No, među francuskim analitičarima vlada skepticizam da će francuska javnost podržati proširenje nuklearnih obveza njihove zemlje kako bi uklopili i obranu Njemačku na način na koji je Merz očito zamislio, iako su neki promatrači još uvijek vidjeli potencijal za pregovore s UK, piše Politico.
Merzovi komentari ohrabrili su političare u britanskoj vladajućoj Laburističkoj stranci koji žele da Starmer ode dalje u podršci europskim saveznicima. Tan Dhesi, viši zastupnik u Starmerovoj stranci, pozdravio je raspravu o tome kako UK može pridonijeti jačoj europskoj obrani, uključujući nuklearnom odvraćanju.
“U ovom kritičnom i problematičnom trenutku za obranu i sigurnost našeg kontinenta, s obzirom na ruske imperijalističke planove, mi kao nacija moramo pokazati vodstvo. To je ono što naši prijatelji i saveznici također očekuju od nas”, rekao je Dhesi, viši laburistički zastupnik koji predsjeda saborskim odborom za obranu. “S obzirom na potencijalnu odsutnost ili značajno smanjenje američke prisutnosti, ovo je vrijeme da kao nacija stanemo na kraj i preuzmemo vodstvo u obrani europskog kontinenta”, rekao je.
Kao dio postojećih britanskih obveza prema NATO-u, UK već pruža nuklearni kišobran europskim saveznicima koji su članovi NATO-a, uključujući Njemačku. Francuski stav je drugačiji. Pariz inzistira na tome da njegovi takozvani vitalni interesi, čije je nuklearno odvraćanje namijenjeno zaštiti, imaju europsku dimenziju, ali se nije obvezao na zajedničko nuklearno planiranje unutar NATO-a na isti način kao što su to već učinili Britanci. Britanska vlada nije odmah komentirala Merzove izjave, ali bilo kakvu ideju o izgradnji novog europskog nuklearnog obrambenog režima, za London je iznimno delikatna tema jer je je nuklearni raketni program snažno integriran s američkim.
“Očito je da je razina tjeskobe u Berlinu trenutno posebno visoka”, rekao je Łukasz Kulesa, direktor nuklearne politike pri obrambenom think-tanku Royal United Services Institute (RUSI) u Londonu. “U ovom trenutku još uvijek nemamo nikakvih jasnih naznaka da će SAD preispitati svoju ulogu u pružanju proširenog nuklearnog odvraćanja preko NATO-a ostalim saveznicima, uključujući Njemačkoj. Dakle, u određenom smislu radi se više o pripremi za potencijalnu opciju”
Jedno od mnogih pitanja bit će hoće li kroz strukture NATO-a ipak biti osmišljeno neko novo sredstvo odvraćanja usmjereno na Europu, rekao je Kulesa. Merzovu izjavu sada “treba dugoročno pratiti na političkoj razini, i na francuskoj i na njemačkoj strani”, rekla je Héloïse Fayet, istraživačica na Francuskom institutu za međunarodne odnose u Parizu, koja je stručnjakinja za nuklearno odvraćanje. “To je na stolu već pet godina i ako o tome ne razgovaramo sada, kada je Europa u opasnosti, nikada neće”, rekla je.
Meter o nuklearnim doktrinama dviju supersila: Što ima SAD a Rusija ne, i do čega to može dovesti
