Željana Babarović, 67-godišnja Splićanka boluje od spinalne mišićne atrofije i ima status stopostotnog invalida. Njeno stanje se pogoršalo prije tri godine i od tada ima nekoliko osoba koji skrbe o njoj, a kretati se može samo uz pomoć hodalice. No, zbog toga nailazi na veliki problem. Naime, Željanin stan na Blatinama nalazi se na četvrtom katu, a njena zgrada nema ugrađeno dizalo zbog čega ona samostalno uopće ne može izići iz nje.
– Imam ženu koja dođe i skuha mi nešto za jesti i počisti po stanu. Susjedi također pomažu, a i sin mi živi u blizini, pa ponekad i on navrati kako bi mi donio nešto ili pravio društvo. Krećem se s hodalicom, ali mi problem stvaraju stepenice zbog kojih ne mogu sama izaći vani. Zbog toga sada iz zgrade izlazim samo kada moram na kontrole u bolnicu, a to odradim tako da zovem sanitetski prijevoz, pa me oni iznesu vani i prevezu do bolnice.
Smatram da je dizalo u ovoj zgradi prijeko potrebno, ne samo zbog mene već i zbog stanara koji žive na katu poviše mene, a imaju preko 85 godina i također ne mogu izaći iz zgrade. Pa kakav je to život, pobogu? Prije desetak godina smo mi stanari isto raspravljali o dizalu, tada nisu bili svi za, no kada su došli u starije godine shvatili su koliko je to potrebno. Sada su svi suglasni, a u zgradu su došle i mlade snage koje će, nadam se, riješiti to i omogućiti mi da nakon tri godine napokon samostalno prošetam oko svoje zgrade – pojadala nam se Željana.
Jedna od pripadnica mladih snaga koje Željana spominje je naša sljedeća sugovornica Marina Dalbello koja je ujedno i predstavnica stanara. Ona je pokrenula inicijativu za ugradnju dizala, ali su naišli na problem.
– Mi stanari smo odlučili kako zbog gospođe Željane najviše, ali i ostalih stanara kojima je to nužno trebamo ugraditi dizalo. Na tu odluku nas je potaklo i to što smo prije godinu dana imali intervenciju kada je moj otac skoro umra, te sam morala zvati šest vatrogasaca da ga iznose vani stepenicu po stepenicu s četvrtog kata. Njega su sekunde dijelile od smrti.
Svi stanari su rekli kako su suglasni da se ugradi dizalo, pa smo kontaktirali tvrtku koja se bavi time. Oni su nam rekli kako ispunjavamo sve tehničke uvjete, ali je problem što se ploha gdje bi taj lift trebao stati mora ukopati. No, mi se nemamo gdje ukopati, nego u gradski prostor koji se nalazi ispod nas, a koji trenutačno koristi Šahovski klub “Mornar”. Taj prostor ima 129 kvadrata, a nama je potrebno samo njih pet – otkrila nam je Marina, pa nastavila:
– Nakon toga sam nazvala Nenu Šarića koji je sada bivši predstavnik Šahovskog kluba da ga pitam jesu li oni voljni, naravno uz suglasnost Grada, ustupiti nam tih pet kvadrata na kojima se njima, vrijedi napomenuti, ne nalazi ništa bitno. Znači, to im ne bi stvaralo nikakav problem. On je na moje pitanje bio jako bezobrazan, dva puta mi je poklopio slušalicu, pa rekao kako to ne dolazi u obzir i da ja njega o tome više ništa nemam pitati.
Naveo je i kako su na sjednici odlučili da nisu voljni, te da je priča gotova jer oni dolje igraju šah i to bi im dizalo remetilo koncentraciju. Ne mogu vjerovati da mogu biti tako nehumani, pa oni tamo niti ne dolaze svaki dan. Također, sada je došao novi predstavnik koji mi je isto poklopio slušalicu.
Ne znam što bih rekla, lijepo je da djeca imaju gdje naučiti igrati šah, ali čemu oni na ovaj način uče tu djecu?- frustrirano se upitala, pa otkrila kako su na ovu temu kontaktirali i Grad Split. Na njihove upite, od kojih je prvi poslan u studenom prošle godine, nitko nije niti odgovorio.
– Poslali smo tri upita Gradu Splitu i svim nadležnim osobama oko ovog problema, pojasnili smo kakva je situacija s gospođom Željanom i priložili im Rješenje o njenom tjelesnom oštećenju. Na njih nam nitko nije niti odgovorio, pa mislim da je to nevjerojatno. Toliko priče o gradonačelniku koji je dostupan građanima, ali očito ništa od toga.
Mi od njih ne tražimo nikakvu financijsku pomoć ili subvenciju, samo želimo da nam se ustupi tih pet kvadrata da se pobrinemo da ljudi napokon iziđu iz svojih stanova. Gradonačelnik stalno poziva građane da šetaju s njime, pa i naša Željana bi mu se rado pridružila, ali ne može uopće izići iz svoje zgrade – zaključila je Marina.
S obzirom na to da su Grad Split i Šahovski klub “Mornar” trenutačno pod ugovorom o najmu koji, kako navodi Marina, ističe krajem ove godine, poslali smo upit Banovini u kojem smo ih priupitali postoji li mogućnost da se stanarima ustupi potrebnih pet kvadrata. No, odgovor na naše pitanje nismo dobili.
Također, razgovarali smo i sa sportskim direktorom Šahovskog kluba “Mornar” Antom Šarićem koji tvrdi kako je cijela priča puna manipulacija.
– Cijela je ta priča oko dizala počela prije osam ili devet godina kada su u naše prostorije došle dvije žene i jedan muškarac. Jedna od njih se predstavila kao predstavnica stanara i rekla kako njima treba dizalo jer zgrada vrvi invalidima. Ne znam je li to ista osoba s kojom ste razgovarali, ali mi smo tada otkrili kako nam se ona lažno predstavila.
Naime, u naš klub je igrom slučaja dolazio pokojni Ivo Valerijev koji se, kada je to čuo, javio i rekao kako je zapravo on predstavnik stanara, te da je jedini invalid u zgradi njegova kći. Uz to je kazao i kako njima dizalo nije nužno već ga oni žele iz komoda.
Nakon toga je priča mirovala sve dok nekoliko godina kasnije jedan stanar iz zgrade nije meni poslao poruku u kojoj je naveo kako mu je čovjek iz našeg kluba obećao da će im dati tih pet kvadrata što je potpuna laž. Mi imamo našu hijerarhiju i čovjek kojeg je on naveo mu uopće nije mogao ništa obećati. Također, vrlo dobro ga znam i siguran sam da on ne bi komentirao ništa prije nego je mene pitao. Kako onda mi nakon takve dvije situacije možemo imati povjerenja u njih i išta dogovarati.
Ja ne mogu reći jesmo li sada voljni ustupiti im tih pet kvadrata jer, kako sam kazao, imamo svoju hijerarhiju koja odlučuje. No, mogu reći kako mislim da to ne bi bilo baš dobro za nas jer mi smo šahovski klub i treba nam koncentracija tako da smatram da ne bi najbolje da se tu stavi dizalo – zaključio je Ante.
