Betonski starac na istoku glavnog grada ponovno je „zasjao“ u najgorem izdanju. Stanje nam je, odmah po dolasku, jasno ilustrirao vodeni špalir, svojevrsni tuš koji je curio iznad ulaznih stepenica na zapadnoj tribini – najstarijoj od sve četiri maksimirske tribine – kroz kojega su se gledatelji probijali na putu do sjedalica. Na kojima, pak, nisu sjedili, nego su u kabanicama i s kišobranima, na kiši i po naletima vjetra, promatrali vodenu bitku Dinama i Osijeka za mjesto u polufinalu Kupa.
Iako je na rasporedu, navodno, bila nogometna utakmica, taktičke cake Fabija Cannavara i Federica Coppitellija utopljene su u lokvama na terenu, zbog kojih su talijanski stratezi prije utakmice mogli okrenuti brojeve Ivice Tucka ili Ratka Rudića. Savjet su možda mogli potražiti i u svojoj domovini, kod Sandra Sukna, još jednog našeg sportskog velikana i aktualnog trenera talijanskog Pro Recca, najuspješnijeg vaterpolskog kluba u povijesti. Što će se događati na terenu, bilo je kristalno jasno već nakon dvadesetak sekundi, kada je Martin Baturina pokušao s loptom jurnuti u tranziciju, ali mu je ona ostala iza leđa u kišnici.
Igra je, doduše, uskoro počela poprimati i obrise nogometa na pijesku, gdje se sva akcija s loptom odvija u zraku, a slične su ideje krasile igru „modrih“ i „bijelo-plavih“. Upravo iz jedne takve, nakon auta s lijeve strane, Roko Jurišić rukom je katapultirao loptu u kazneni prostor, Marko Soldo ju je prebacio na drugu vratnicu, gdje je poput Lorena Fatovića „uplivao“ Hrvoje Babec i doveo Osječane do vodstva, koje je na ovakvom terenu, zapravo, vrijedilo više od jednog pogotka.
I da je kod klubova postojala ideja o odgodi utakmice, ona je, zapravo, isparila u toj 21. minuti, kada je Osijek poveo, jer gosti su tada već bili u „debeloj“ prednosti, pa nisu imali razloga za odlazak s terena. No, bez obzira na čiju je stranu otišao ishod utakmice, s obzirom na to da se radilo o četvrtfinalu natjecanja, s obzirom na to da bi se i upućeni, i neupućeni promatrač zgrozio pri prvom pogledu na teren i s obzirom na ono najbitnije, opasnost od teških ozljeda, pitanje je isto za sve aktere – je li ovo, zaista, bilo potrebno?
Samo u Dinamovoj udarnoj postavi, bez detaljnijih pretraga i dubinskih analiza, detektirali smo trojicu igrača koji su kroz karijeru (barem jednom) pretrpjeli onu najgoru ozljedu, puknuće prednjih križnih ligamenta koljena (Raúl Torrente, Marko Pjaca, Luka Stojković), dok je Petru Sučiću ovo bio povratnički start nakon dvomjesečne pauze. Jedan od te četvorice, nakon oštrog klizećeg starta, morao je preseliti na klupu. Međutim, kada je odlučeno da odgode neće biti, uvjeti su za obje momčadi bili jednaki, a u njima su se bolje snašli Osječani, koji su upisali „hat-trick“ pobjeda protiv Dinama u ovoj sezoni, stoga teren Zagrepčanima ne može biti (jedino) opravdanje i objašnjenje za novi neuspjeh.
Iako su Coppitellijeve trupe izgledale razbijeno u prethodnim ispitima, talijanski strateg ponovno je pobijedio „Zlatnu loptu“ i ovim trijumfom kupio novu rundu mira u kući. U maksimirskim dvorima, pak, alarmi već danima odzvanjaju, a jedan podatak izgleda nestvarno. Dinamo je ostao na jednoj, mizernoj pobjedi u devet odigranih derbija u tekućoj sezoni, a novi, deseti slijedi već u nedjelju protiv Hajduka. Iako je Cannavaro osvježio udarnu postavu s petoricom novih imena, u odnosu na kvarnerski brodolom, pored Dinamovog grba na semaforu je ponovno ostala nula. Nakon što se nebo u srijedu smrklo nad Maksimirskom 128 – i u doslovnom, i u prenesenom značenju – nedjeljni derbi bi, prema trenutačnoj prognozi, trebalo krasiti sunčano i suho vrijeme. Dakle, izgovora neće biti. Niti za trenera, niti za momčad.
