Iran je Izraelu zaprijetio opasnim posljedicama koje su čuli i izraelski građani i Washington
Zato ne čudi što je demokratska kandidatkinja na predsjedničkim izborima Kammala Harris u svom najnovijem intervjuu CBS-u na upit novinara koju državu smatra najvećim američkim neprijateljem odgovorila Iran. Zanimljivo, negdje joj je u tom smislu ispala Rusija! Slučajno? Ne bih rekao
Izraelski premijer Benjamin Netanyahu je na godišnjicu krvavog Hamasovog napada na teritorij sjevernog Izraela, 7. listopada 2023. godine i izraelski odgovor nakon zasjedanja svog kabineta govorio o ciljevima rata kojeg upravo vodi Izrael. Očekivano, rekao je da će rat završiti kada Izrael ostvari sve pred sebe postavljene zadatke (oslobođenje svih talaca tj. izraelskih građana iz Hamasovih ruku, sprječavanje svih budućih ugroza zemlji iz Pojasa Gaze, osiguranje povratka kućama građana na sjeveru i jugu Izraela i td.) Što se tiče ovog zadnjeg, kazao je kako su izraelski protunapadi na aktivnosti usmjerene na uništenje protuizraelske iranske osovine zla nužni za osiguranje uvjeta za budućnost zemlje i njezinu sigurnost.
Jasno je kako se ovo potonje odnosi na iranske posredničke ili proxy skupine smještene diljem regije: od Iraka, Sirije, Libanona (Hezbollah), sve do Jemena na jugu i tamošnje hutističke milicije iz stranke Ansar Allah koja kontrolira najveći i ključni dio zemlje (njen sjeverni i priobalni dio uz Crveno more i ključni tjesnac Bab el-Mandeb) i koja također sve češće vrši dalekometne raketne napade na izraelski teritorij.
Izrael po svima njima vojno itekako oštro uzvraća, najčešće tj. isključivo u vidu zračnih napada (raketnih, zemaljskih, raketama zemlja-zemlja, i onih koji se nanose zrakoplovima tj. raketama zrak-zemlja ili pak klasičnim bombardiranjem). Isključenje je, naravno, samo u odnosu prema Palestincima u Pojasu Gaze gdje se odvija izraelska kopnena operacija, a sve više takva vrsta vojnih operacija primjenjuje se i na jugu Libanona u odnosu na Hezbollah.
Američki senator: Izrael je upotrijebio američku bombu za likvidaciju ove ključne osobe
Netanyahu namjerava voditi „vječni rat“
Iz navedenih riječi daje se razaznati kako Netanyahu namjerava voditi gotovo ‘vječni rat’, s obzirom kako je iranske posredničke skupine nemoguće fizički odstraniti. Mogu im se samo nanositi veći ili manji gubici u ljudstvu i tehnici (ovo prvo je posljednjih tjedana najviše iskusio najutjecajniji iranski regionalni posrednik, po Izrael daleko najopasniji i najneugodniji zbog činjenice da graniči s izraelskom državom – Hezbollah, koji je pretrpio goleme gubitke u organizacijskom i kadrovskom smislu, kao i one vojne, u uništavanju njegove infrastrukture poput skladišta naoružanja, raketnih lansera i td.).
Dakle, ne mogu se fizički odstraniti bez pokoravanja Irana tj. smjene tamošnjeg teokratskog režima koji je desetljećima trn u oku i SAD-u i Izraelu kao američkom proxyju u bliskoistočnoj regiji.
Ovdje se pak odmah nameće činjenica da Netanyahuove najave sigurno mirno neće promatrati Iran, što je, uostalom, nedavno javno demonstrirao, zapanjivši čitav svijet izvevši neočekivano snažan i nikada neviđen napad s čak oko 200 balističkih raketa na izraelski teritorij. Pritom gađajući isključivo izraelske vojne i obavještajne ciljeve kako mu ne bi pružio mogućnost da Iran optuži za vojne napade na izraelske civile čiji bi broj žrtava u suprotnom bio velik tj. da mu pruži opravdanu mogućnost za nanošenje osvetničkog razornog napada po Iranu. Podsjećam, taj je napad uslijedio nakon izraelskog napada na Hezbollah i likvidacije njegovog vođe – karizmatičnog šijitskog regionalnog lidera Hassana Nasrallaha.
Oglasila se Kamala Harris
A ako to imamo u vidu (da Teheran neće stajati prekriženih ruku), a moramo, jasno je kako iz ovoga proizlazi da Izrael ne može voditi navedeni ‘beskonačni rat’ bez pomoći Sjedinjenih Država. Zato ne čudi što je demokratska kandidatkinja na predsjedničkim izborima Kammala Harris u svom najnovijem intervjuu CBS-u na upit novinara koju državu smatra najvećim američkim neprijateljem odgovorila kako je to Iran. Zanimljivo, negdje joj je u tom smislu ispala Rusija! Slučajno? Ne bih rekao.
Međutim, iz Netanyahuovih se riječi može naslutiti još nešto. Za sada Izrael očito ne može donijeti odluku na koji način će vojno odgovoriti Iranu na njegove spomenute napade na Izrael koji su ugrozili ugled te zemlje i njuen imidž kao neprikosnovenog regionalnoig vojnog lidera, a najviše ukazali na ranjivost njene čuvene „Željezne kupole“ koja se protiv iranskih raketa po prvi put pokazala ozbiljno propusnom.
Većina svjetskih analitičara, koja se pozivala na izvore bliske izraelskoj vladi, ukazivala je da će se ti odgovori dogoditi upravo na spomenutu godišnjicu Hamasovih napada tj. 7. listopada. U tom su se kontekstu najviše spominjale opcije udara po iranskim nuklearnim postrojenjima (za što se zauzimao Donald Trump) ili na iranska naftna postrojenja, čemu je navodno bio skloniji predsjednik Joe Biden iako ne previše s obzirom na mogućnost opasne eskalacije s Iranom koja mu ne treba na vrhuncu predsjedničke kampanje). Međutim, nije se dogodilo ni jedno ni drugo, a vrlo vjerojatno i neće.
Naime, u prošli petak, na tradicionalnoj molitvi muslimana na taj dan, održan u središtu Teherana i kada se okupilo prema pojedinim procjenama čak nekoliko milijuna građana koji su izvikivali slogane „smrt Izraelu i SAD-u“, vrhovni vođa Ali Hamenei (koji je zadnji put održao molitvu ovog tipa i na ovom mjestu prije najmanje pet godina) jasno dao do znanja da će Iran bolno odgovoriti po Izrael ako ovaj napadne njegove spomenute strateške ciljeve i općenito iranski teritorij.
Teško je vjerovati da ovu poruku ozbiljno nisu shvatili u Tel Avivu i Washingtonu s obzirom da je Iran već demonstrirao svoje mogućnosti i svoju odlučnost prethodnim napadom na Izrael.
Ono što smatram da bi Izrael sada jedino mogao učiniti, a da možda ne izazove veliki iranski odgovor koji bi dvije zemlje sigurno uvukao u veliki rat u kojeg bi se morale, htjele to ili ne (a sigurno ne žele i s obzirom na veliku ranjivost njihovih bliskoistočnih vojnih baza) uključiti i Sjedinjene Države i SAD, je da Izrael vojno odgovori isključivo na pojedine iranske vojne objekte – slično kako je to učinio i Teheran koji nije gađao izraelske nuklearne objekte svjestan golemih posljedica koje bi to izazvalo s obzirom na malu geografsku površinu te zemlje.
Evo što Izrael eventualno može učiniti
Netanyahuu očito nije lako odlučiti što i kako napraviti u ovom slučaju. Ali sam je zakuhao kašu i iz nje će se morati vaditi. Možda će i sami Izraelci biti najzadovoljniji ako vojnog odgovora Izraelu prema Iranu ovoga puta ne bude. Jer Iran onaj prethodni ili još jači napad u tom slučaju više sigurno neće poduzimati. Ipak je i Izraelcima osobna sigurnost i sigurnost njihove imovine puno važnija od velikih regionalnih i globalnih geopolitičkih igara koje se upravo vode i dosežu svoj vrhunac: i po pitanju Ukrajine i Bliskog istoka, a sve brže i onog Dalekog, s Kinom i SAD-om u glavnoj ulozi.
Mnogi su se u ovoj „velikoj igri“ previše zaletjeli, pa je vrijeme za konačne odluke: ili ići va bank s rizikom potencijalnog uništenja svijeta, ili ohladiti svoje usijane glave i sjesti za pregovarački stol kako bi svijet, koji više nije i ne može biti isti koliko god to netko suprotno želio, dobio minimalno nužna pravila za najmoćniji trokut SAD-Kina-Rusija, kojih će se onda i svi ostali morati pridržavati.
Svi su sve znali: Izrežirana drama, koja mora imati dramatične posljedice
Što će na kraju prevladati vjerojatno ćemo doznati tek nakon američkih predsjedničkih izbora 5. studenog. Preciznije, kada nova administracija preuzme dužnost sredinom siječnja iduće godine.
