U najznačajnija oružja koja su temeljito i nepovratno utjecala na vođenje bitaka, odnosno promijenila ratovanje, ubraja se megapopularni „Kalašnjikov“ iliti AK-47. Službenim imenom „Avtomat Kalashnikov“ jurišna je automatska puška sovjetske proizvodnje čija je pojava sredinom 20. stoljeća revolucionarno utjecala na okršaje i ratove diljem svijeta. Zbog svoje jednostavnosti, pouzdanosti, učinkovitosti, dostupnosti i besprijekornog rada u teškim vremenskim uvjetima, Kalašnjikov je brzo postao najpopularnije lako vatreno oružje koje se proizvodilo u desecima milijuna komada. AK-47 je omogućio potpunim outsiderima poput Vietkonga/Sjevernog Vijetnama i mudžahedina/talibana trijumf nad vojnim supersilama Sovjetskim Savezom i Sjedinjenim Državama. Iako je od njegovog izuma proteklo 78 godina, AK-47 i dalje je među najpopularnijim puškama.
Nastanak
Oružje je nastalo kao izravna posljedica Drugog svjetskog rata. Tijekom rata Nijemci su zadavali Sovjetima strašne gubitke zahvaljujući svojim automatskim puškama StG 44 i ranijim varijantama MP 43 i MP 44. One su bile superiorne u odnosu na sovjetsku laku strojnicu PPSh-41. Sovjeti su tijekom rata razvili laku strojnicu RPD koja je mogla parirati Nijemcima, ali je ona imala nedostatke poput složenijeg održavanja, manjeg kapaciteta spremnika i slabije praktičnosti u bliskim borbama u usporedbi s njemačkim automatskim puškama StG 44. Iako je RPD bio pouzdan, Sovjeti su shvatili potrebu za razvojem potpuno nove jurišne puške koja bi ujedno bila precizna, moćna i praktična.
Ruski general, vojni inženjer i izumitelj Mihail Kalašnjikov pronašao je rješenje. Započeo je graditi svoju karijeru kao konstruktor oružja 1941. dok se oporavljao od rane u ramenu koju je zadobio tijekom bitke za Brjansk. Od 1942. je radio u armijskoj upravi za razvoj streljačkog oružja. Tijekom 1945. konstruirao je prototip automatske puške kalibra 7,62 mm, koji je dalje usavršavao, konačno dovršivši posljednju verziju 1947. Nova puška je nazvana AK-47. Godine 1947. korištena je na vojnim vježbama Crvene armije, a sljedeće godine je uvedena u aktivnu službu kod nekih postrojbi. Konačno je od 1949. Kalašnjikov službeno oružje Crvene armije i vojski država Istočnog bloka.
Tehničke karakteristike
Duljina puške s s fiksnim kundakom iznosi 880 mm. Čelična cijevi duga je 415 mm. Puška ima kalibar 7,62 × 39 mm. Koristi streljivo M43 dimenzija 7,62×39 mm. AK-47 upotrebljava plinski sustav s rotirajućim zatvaračem – jednostavan mehanizam. Može se namjestiti na automatski ili poluautomatski način rada. Kapacitet standardnog spremnika iznosi 30 metaka, ali dostupni su i spremnici od 10, 20, 40 te 75 metaka. Brzina paljbe iznosi 600 metaka/min. Ima efektivni domet od 300 do 400 m. Maksimalni domet je do 1.500 m. Puška je doslovce laka. S punim spremnikom teži 4,3 kg, a s praznim spremnikom 3,8 kg.
Glavna prednost Kalašnjikova je jednostavnost korištenja. Ističe se pouzdanost u nepovoljnim uvjetima u kojima dominiraju prljavština, blato, vlaga, ekstremne temperature. Lako su dostupni dijelovi i streljivo te je niska cijena s obzirom na prekomjernu proizvodnju. AK-47 ima umjeren trzaj pa je pucanje jednostavno. Meci se ne zaglavljuju. Puška se lako sastavlja i rastavlja, što olakšava održavanje čak i neiskusnim korisnicima (vojnim amaterima). Velika prednost AK-47 je trajnost. Čak i nakon dugotrajne upotrebe rijetko će razočarati svog korisnika. Postoje brojne inačice Kalašnjikova. Puška AKM je modernizirana verzija AK-47, lakša i s boljim proizvodnim tehnologijama. I njen je izumitelj Mihail Kalašnjikov 1959. On je 1974. predstavio verziju AK-74 s manjim kalibrom (5,45 × 39 mm). Osim Rusije, diljem svijeta su nastajale različite licencirane i nelicencirane kopije AK-47. Danas tvrtka i dalje proizvodi i izvozi novije varijante.
Kalašnjikov demantira skeptike
Američki obavještajni časnici u početku su ismijavali AK-47 jer su smatrali da je pregrubog i primitivnog dizajna u usporedbi s njihovim sofisticiranijim lakim oružjima, poput puške M14. Amerikanci su smatrali da su preciznost i kvaliteta izrade dosta lošije u odnosu na američke. Nisu vjerovali da će se model koristiti na duži period. Pogriješili su. Iako su u početku američki obavještajni časnici ismijavali neobično novo oružje, ono je vrlo brzo opovrgnulo sve skeptike i revolucionarno promijenilo ratovanje.
Kako se Hladni rat 1960-ih zahuktavao, tako su Sovjeti poticali države Istočnog bloka da masovno proizvode AK-47 kako bi se osigurali od potencijalne invazije NATO saveza. Prevelika proizvodnja dovela je do toga da su revolucionarni antikolonijalistički pokreti diljem Trećeg svijeta nabavili revolucionarno oružje. Dobar dio te nabave nije bio slučajan već je Kremlj ciljano opskrbljivao antiimperijalističke pokrete u Africi, Aziji i Južnoj Americi koji su ratovali protiv kolonijalističkih sila ili autoritarnih režima koji su bili partneri SAD-a.
Uspjesi diljem Trećeg svijeta
Koncem 1960-ih zbog svojeg uspjeha u ratu u Vijetnamu (gdje ga je komunistički Vietkong koristio protiv Amerikanaca i njihovih južnovijetnamskih saveznika) i Amerikanci su morali priznati kako je AK-47 iznimno pouzdan, jednostavan za održavanje i učinkovit u nepovoljnim uvjetima. Kalašnjikov je nadmašivao sofisticiranije, ali manje otporne američke puške poput M16. Kada je AK-47 dospio u ruke Vietkonga, omogućio im je uspjehe u borbi protiv američkih i južnovijetnamskih snaga. Puška je bila izuzetno pouzdana u džunglama i vlažnim uvjetima, dok su američke puške često imale problema s kvarovima. S obzirom na to da je AK-47 bio jednostavan za održavanje, izdržljiv i relativno jeftin, Vietkong je mogao brzo naoružati svoje borce, čime su postali daleko učinkovitiji u iznenadnim gerilskim napadima. Borci Vietkonga zahvaljujući Kalašnjikovu zadavali su američkim vojnicima strašne gubitke pogotovo u džungli tijekom noći ili u uvjetima slabije vidljivosti.
Tijekom Hladnog rata puška je predstavljala otpor protiv kolonijalizma i kapitalističkog imperijalizma te širila politički utjecaj SSSR-a diljem svijeta. Puška se koristila od Saharske pustinje do džungle Konga. Osim Vietkonga, Rusi su s AK-47 opskrbljivali Alžirski oslobodilački pokret (FLN) za oslobođenje od Francuza, Narodni pokret za oslobođenje Angole (MPLA) od Portugala, Afrički nacionalni kongres (ANC) koji se borio protiv apartheida u Južnoj Africi, Palestinsku oslobodilačku organizaciju (PLO), marksističko-lenjinistički FARC u Kolumbiji, Sandiniste u Nikaragvi i brojne druge antikolonijalističke i (pro)komunističke pokrete.
Oružje outsidera
Koliko je AK-47 popularan dovoljno govori činjenica da su se puška i njene inačice koristile u svakom ozbiljnijem ratu u posljednjih 60-ak godina. Dostupnost Kalašnjikova učinila je brojne ratove mnogo težima za vođenje. AK-47 je oružje koje zapravo puno više koristi gerilcima i inferiornoj strani u ratu nego superiornim oružanim snagama. S AK-47 outsideri dobivaju „bogomdani“ alat s kojim se mogu učinkovito boriti protiv mnogo snažnijeg neprijatelja. Moglo bi se govoriti o oružju koje koristi David protiv Golijata. Naravno, svi vojnici vole AK-47, ali oružje zbog svojih karakteristika mnogo više može pomoći slabijoj strani (npr. gerilcima) nego vojsci neke države.
Zbog specifičnosti afganistanskog reljefa u kojem dominiraju planinski lanci nadmorske visine iznad 7.000 metara i pustinjska područja, Kalašnjikov je posljednjih 40-ak godina postao zaštitni znak afganistanskog sela. Mogao se masovno vidjeti tijekom 1980-ih kad su mudžahedini ratovali protiv Sovjeta i od 2001. do 2021. kad su rebrendirani mudžahedini, tj. talibani ratovali protiv Amerikanaca. Iako su Amerikanci napustili Afganistan, Kalašnjikovi zasigurno neće. I dalje ih koriste talibani i njihovi neprijatelji poput Nacionalnog pokreta otpora (NRF).
Simbol antiimperijalizma
Godine 1983. Oslobodilačka fronta Mozambika (FRELIMO) usvojila je novu državnu zastavu na kojoj se osim nacionalnih simbola nalazio i AK-47. Sedam godina kasnije puška je ušla i u nacionalni grb. Razlog je njena važna uloga u stjecanju oslobode. Čak ni nakon demokratskih promjena slavno oružje nije uklonjeno iz nacionalnih simbola. Mozambik nije jedini slučaj. Puška se nalazi i u grbovima Istočnog Timora, Zimbabvea, a nekada je bila i na grbu Angole i Burkine Faso. I danas se nalazi u grbovima pokreta Hezbolah i FARC. S vremenom, premda to nije bila namjera Mihaila Kalašnjikova, oružje je postalo simbol antiimperijalizma, a u 21. stoljeću nedvojbeno antiamerikanizma, odnosno simbol borbe protiv zapadne hegemonije. Neprijatelji SAD-a i Europske unije svim srcem su prigrlili oružje, dok ga zapadnjaci odbacuju. U filmovima, serijama i knjigama koje nastaju na Zapadu AK-47 se redovito prikazuje kao oružje najvećih kriminalaca poput trgovaca drogom, mafijaša i terorista. S druge strane, u prikazima koji nastaju u Rusiji, Kini, Iranu i zemljama u razvoju, Kalašnjikov je romantično oružje slobode i otpora. U Rusiji je AK-47 jedan od najsvetijih domoljubnih simbola i jedno od najvećih sovjetskih postignuća.
AK-47 – oružje koje ne odlazi u povijest
U svibnju 2012. Mihail Kalašnjikov napisao je pismo ruskom patrijarhu Kirilu. Opisao je kako podnosi „duhovnu bol“ i zapitao se snosi li on, kao kršćanin, moralnu krivicu za smrt uzrokovanu njegovim izumom. Na kraju pisma potpisao se kao „rob Božji, dizajner Mihail Kalašnjikov“. Kalašnjikov je pismo napisao godinu uoči svoje smrti 2013. u 94. godini. Patrijarh je odgovorio kako Crkva podržava oružje kada je u obrani domovine. Usprkos smrti njegovog oca i moralnim dilemama, AK-47 ostaje i dalje u uporabi. Zbog svojih prednosti AK-47 je i dan danas najprepoznatljivija jurišna puška koja je posebno omiljena gerilcima. Početkom 21. stoljeća od procijenjenih 500 milijuna komada vatrenog oružja diljem svijeta, otprilike 100 milijuna pripada obitelji Kalašnjikov, od čega tri četvrtine otpadaju na AK-47. I danas se pretpostavlja kako u svijetu ima više od 100 milijuna različitih oblika Kalašnjikova. Po svemu sudeći, radi se o oružju koje neće otići u povijest (barem ne tako brzo).
Za još ovakvog sadržaja pratite autorov portal Actualitica.com
Molotovljev koktel: simbol otpora i borbe za slobodu
