Sljedeći veliki pacifički sjeverozapadni potres mogao bi uzrokovati da se obalna zemlja potone do 6,5 stopa u nekoliko minuta, upozorila je nova studija.
Magnituda 8,0 drhtaja na zoni subdukcije Cascadia ne samo da bi riskirala cunami, već bi imala i razorni utjecaj na obalne zajednice masovnim širenjem rizika od poplave, kažu istraživači sa Sveučilišta Virginia Tech.
“Mogli bismo imati katastrofu na ljestvici Japana 2011 ili Sumatra 2004”, rekla je glavna autorica studije Tina Dura Washington Post. “To je ista vrsta krivnje. Ima istu sposobnost izrade ogromnog potresa, cunamija i obalnog uranjanja.”
9,2 potres Sumatre i naknadni cunami ubio je više od 227.000 kada je udario dan nakon Božića, dok je 9,1 potres Tohoku u Japanu ubio više od 18.000 ljudi.
Snažni potres na pacifičkom sjeverozapadu također bi značio poplavne stanice – područja zemljišta pored rijeka ili potoka koji poplave kada porastu nivo vode – proširio bi se za 116 četvornih kilometara, kaže se u studiji. To znači da bi, ako bi “veliki” udario danas, dodatnih 14.350 stanovnika, 22.500 građevina i 777 milja kolnika spadalo u poplavu nakon zemlje.
Bolnice, javne škole, električna trafostanica, otpadni postrojenja, policijske i vatrogasne stanice, te pet zračnih luka, sve bi moglo utjecati. Poljoprivredna zemljišta doživjela bi veliki ekonomski gubitak, jer bi poplave učinile tla neupotrebljivim, istraživači nastavljaju. I obalna ušća i močvarna područja – koja pomažu u borbi protiv klimatskih promjena – uništili bi, utječući na ekosustave koje podržavaju. Ti se ekosustavi možda nikada neće oporaviti, upozorava studija.
To bi također utjecalo na bolnice, javne škole, električnu trafostanicu, otpadne postrojenja, policijske i vatrogasne stanice, te pet zračnih luka. Poljoprivredno zemljište doživjelo bi veliki ekonomski gubitak, jer bi poplave učinile tlo neupotrebljivim.
Osim toga, obalna ušća i močvarna područja – koja pomažu u borbi protiv klimatskih promjena – uništile bi se, utječući na ekosustave koje podržavaju. Ti se ekosustavi možda nikada neće oporaviti, upozorava studija.
“Širenje obalnog poplavnog područja nakon potresa zone subdukcije Cascadia nije prethodno kvantificirano, a utjecaji na uporabu zemljišta mogli bi značajno povećati vremensku traku na oporavak”, navodi se u izjavi Tina Dura, docentica geoscience.
Dura je vodeći autor studije Quake koja je objavljena u četvrtak u časopisu Zbornik radova Nacionalne akademije znanosti.
Najveći učinci pojavili bi se u južnom Washingtonu, sjeveru Oregona i sjevernoj Kaliforniji.
Kako bi došli do svojih zaključaka, Dura i njezin tim stvorili su desetine tisuća modela potresa kako bi pomogli u procjeni potencijalnog raspona potonuća. Zatim su kvantificirali širenje poplavnog područja u 24 različite zajednice i ušća u području greške.
Oni su testirali modele protiv utjecaja potresa kakav bi se mogao dogoditi danas, ali kako se to može dogoditi 2100. Do tada se očekuje da će klimatske promjene već povećati razinu mora do četiri metra.
Značajno je da se potres te seizmičke veličine nije dogodio u zoni subdukcije Cascadia od 26. siječnja 1700.
Gledajući rekorde iz posljednjih 7000 godina, na Tihom oceanu sjeverozapadno bilo je 11 velikih potresa. Posljednji potres u regiji rezultirao je između 1,5 do 6,5 stopa zemlje duž obale odmah potonuvši.
“Cascadia je jedinstveno mjesto. Nije super naseljeno, ali većina ustojanja ima zajednicu u njima i sve su u redu u zoni propadanja”, rekao je Dura. “To je iskreno tamo gdje mislim da bi propadanje moglo imati veće učinke nego tijekom drugih nedavnih velikih potresa širom svijeta.”
Veliki pacifički sjeverozapadni potres mogao bi stvoriti valove Tsunamija visoke do 40 stopa, a stanovnici bi se trebali pripremiti, rekao je Dura Washington Post.
“Imate znakove evakuacije tsunamija, ali oni izgledaju više kao novost nego bilo koja ozbiljna stvar”, rekao je Dura. “Ljudi se trebaju brinuti zbog toga.”
