Smještena na udaljenoj sjeverozapadnoj obali Grenlanda, svemirska baza Pituffik — ranije poznata kao zračna baza Thule — ubrzano postaje jedna od strateški najvažnijih vojnih instalacija Sjedinjenih Država. Usred sve jačeg globalnog natjecanja za dominaciju na Arktiku, ova baza je sada u središtu američkog obrambenog položaja u regiji, služeći kao stražar protiv rastućih prijetnji koje predstavljaju Rusija i Kina.
Nakon svoje inauguracije za 47. predsjednika Sjedinjenih Država u siječnju 2025., Donald Trump ponovno je usredotočio svoju administraciju na Grenland – viziju koju je prvi put iznio tijekom svog početnog mandata. Trump je 2019. slavno izjavio da bi Sjedinjene Države trebale “imati” Grenland, bilo financijskim sporazumom ili silom, ističući ogromnu stratešku vrijednost otoka i rezervu rijetkih zemnih metala.
Sporazum nakon Drugog svjetskog rata
Daleko od toga da je samo retorička, ova se vizija sada iskristalizirala u politiku, s višim dužnosnicima koji aktivno jačaju američku prisutnost i stratešku infrastrukturu na otoku. Na Grenlandu, poluautonomnom teritoriju Kraljevine Danske, nalazi se jedna od najvrjednijih vojnih ispostava na svijetu — svemirska baza Pituffik — kojom upravljaju Sjedinjene Države prema Grenlandskom obrambenom sporazumu iz 1951. godine. Ovaj sporazum, sastavljen unutar okvira NATO-a, omogućuje američkim snagama da djeluju na Grenlandu dok ističu dansku i američku zastavu jednu pored druge što je trebao biti trajni simbol transatlantske obrambene suradnje.
SAD je vojno prisutan na Grenlandu od Drugog svjetskog rata, kada je otok bio nebranjen tijekom nacističke okupacije njegovog tadašnjeg kolonijalnog vladara, Danske. SAD je ušao na otok, postavio aerodrome, meteorološke stanice, obranu i promatrao njemačke podmornice u sjevernom Atlantiku.
Rano upozorenje od nuklearnog napada i satelitski nadzor
Pozicioniran samo 1200 km sjeverno od Arktičkog kruga i otprilike 1500 km južno od Sjevernog pola, Pituffik nudi SAD-u neusporedive mogućnosti nadzora i ranog upozoravanja na projektile. Baza omogućuje rano otkrivanje potencijalnih lansiranja balističkih projektila iznad polarnog područja – što je vjerojatan put za ruske interkontinentalne balističke projektile (ICBM) koji ciljaju Sjevernu Ameriku. Osim toga, Pituffik je ključno čvorište u globalnoj mreži američkih svemirskih snaga, pa omogućuje i satelitsko zapovijedanje i kontrolu te praćenje satelita u sjevernoj orbiti. Baza je dom značajnog dijela globalne mreže senzora za upozorenje na projektile Space Delte 4, te senzora za nadzor i kontrolu svemira Space Delte 2.
Uz brzu transformaciju Arktika zbog klimatskih promjena, otvaraju se novi pomorski putovi, ali i mogućnost eksploatacije sirovina što je potaknulo Rusiju i Kinu da pojačaju svoju prisutnost u regiji. No, baza je izgrađena na permafrostu, čije bi topljenje također moglo znatno ugroziti infrastrukturu baze.
Rusija je ponovno otvorila baze iz doba Hladnog rata, rasporedila napredne raketne sustave i provela velike vojne vježbe na Arktiku. Prema podacima koje je prikupio Međunarodni institut za strateške studije (IISS), ruske baze unutar Arktičkog kruga brojčano nadmašuju sve NATO-ove baze u regiji za trećinu. Kina, koja sebe naziva “državom blizu Arktika” čime zasigurno ne ukazuje na geografsku realnost već na stratešku želju, ulaže u polarne istraživačke postaje, satelitsku infrastrukturu i rudarske pothvate na Grenlandu – dižući uzbunu u Washingtonu. Nije slučajno ovog tjedna Trump govorio kako želi brodove ledolomce iz Finske.
Američka svemirska baza sada se smatra prvom linijom obrane protiv ovih rastućih prijetnji. Podržava Sjevernoameričko zapovjedništvo zračne i svemirske obrane (NORAD) i Sjeverno zapovjedništvo SAD-a (USNORTHCOM) u nadziranju raketnih i zračnih aktivnosti i osiguravanju sjevernog krila Amerike.
Protiv Rusije, Pituffik poboljšava američku sposobnost otkrivanja i praćenja bombardera dugog dometa i testiranja hipersoničnih projektila lansiranih iz ruskih baza na Arktiku. Protiv Kine, suprotstavlja se kineskoj prisutnosti dvostruke namjene (civilne i vojne) na Arktiku, posebice njegovom interesu za osiguravanje kritičnih minerala Grenlanda i uspostavu infrastrukture satelitske kontrole.
Strateška nužnost
Uzletno-sletna staza aerodroma od 3000 m pokriva više od 3000 američkih i međunarodnih letova godišnje. U bazi se nalazi i najsjevernija dubokovodna luka na svijetu. U bazi uvijek boravi 600-700 ljudi od čega 150 pripadnika američke vojske. Baza je okovana ledom devet mjeseci u godini (iako se ledeni period smanjuje), ali njezino uzletište ostaje otvoreno tijekom cijele godine. U stalnoj je tami od studenog do veljače i stalnoj dnevnoj svjetlosti od svibnja do kolovoza. Jedina je američka baza na Grenlandu, ali je daleko najveća vojna baza na tom otoku.
Ponovno potvrđujući ovo strateško stajalište, američki potpredsjednik J. D. Vance posjetio je svemirsku bazu Pituffik u ožujku 2025., naglašavajući da Sjedinjene Države moraju zaštititi Grenland ne samo od protivnika, već i od zanemarivanja. Ponovio je stajalište predsjednika Trumpa da Amerika – a ne Peking ili Moskva – mora voditi budućnost arktičke sigurnosti, sugerirajući da bi SAD mogao bolje osigurati razvoj i obranu Grenlanda nego što to može trenutni danski nadzor.
Očigledan je i američki interes za osiguravanje izvora rijetkih zemnih metala, koji su ključni za obrambenu industriju i industriju visoke tehnologije. Uz Kinu koja dominira kod izvoza i prerade rijetkih zemnih metala, pristup neiskorištenom mineralnom bogatstvu Grenlanda smatra se strateškom nužnošću.
Dok Arktik postaje nova arena geopolitičkog rivalstva, svemirska baza Pituffik stoji na čelu američkih napora da projicira moć u regiji.
Američko-ruska bitka za Arktik
