Američki predsjednik Donald Trump upozorio je na moguće daljnje akcije protiv otoka Kharg, ključnog iranskog naftnog terminala i glavnog kotačića u gospodarskom stroju zemlje.
No stručnjaci kažu da bi još pet iranska otoka u Perzijskom zaljevu mogla biti dio kampanje da se izvrši pritisak na Teheran da ponovno otvori Hormuški tjesnac, ključnu arteriju za globalnu opskrbu naftom i plinom.
Sitni otoci Abu Musa, Veliki Tunb i Mali Tunb nalaze se blizu ušća Hormuškog tjesnaca, 39 kilometara širokog plovnog puta, što im daje stratešku vrijednost. Međunarodno priznati kao dio Irana, na otoke također polažu pravo Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE). Teheran je stekao kontrolu nad teritorijima samo dan prije stvaranja UAE-a 1971. godine, koji su do tada bili neformalni britanski protektorat. Iran je zauzeo Abu Musu i otoke Tunb 1971. godine nakon povlačenja britanskih snaga.
Najveći od otoka, Abu Musa, dom je oko 2000 ljudi. Dva manja otoka su uglavnom nenaseljena i dom su pomorskih i vojnih objekata.
Osim ova tri manja otoka, na “meti” razmatranja u Pentagonu su i dva veća otoka bliža Iranu: Queshm i Larak
Pentagon ponudio opcije Trumpu
Prema američkom Axiosu, američko ministarstvo rata je, nakon analize, američkom predsjedniku ponudilo nekoliko opcija:
- Zauzimanje ili blokada otoka Kharg
- Zauzimanje otoka Larak u Hormuškom tjesnacu, na kojem se nalaze iranske baze i radarski sustavi
- Invazija na otok Abu Musa – zajedno s Velikim i Malim Tunbom – čime bi se uspostavila najjača kontrola e nad zaljevskim brodskim putovima
- Presretanje ili preuzimanje kontrole nad brodovima koji izvoze iransku naftu
Razmatraju se i planovi da američke trupe zaplijene iranski visoko obogaćeni uranij, za koji se vjeruje da je pohranjen ispod oštećenih nuklearnih postrojenja duboko u zemlji. Alternativno, SAD bi mogle bombardirati ta mjesta iz zraka kako bi osigurale da Iran ne može pristupiti materijalu. Trump još nije odlučio ni o jednoj od opcija, kažu izvori.
Taktika pritiska
Stručnjaci kažu da bi Sjedinjene Države mogle preuzeti kontrolu nad otocima kako bi prekinule iranski pritisak na plovidbu kroz Hormuški tjesnac. Globalne cijene nafte i plina porasle su otkako je Iran efektivno zatvorio uski prolaz od početka rata 28. veljače.
Stručnjaci kažu da bi zauzimanje triju strateški važnih otoka moglo dati Washingtonu prednost u bilo kakvim pregovorima s Iranom o okončanju rata. Kontrola otoka na samom tjesnacu bi bila vrlo bitna za obranu samog tjesnaca.
Iranska vojska upozorila je prošlu subotu Ujedinjene Arapske Emirate da ne dopuštaju napade sa svog teritorija na ta tri sporna otoka, prenosi CNA.
“Vjerojatnost da namjeravaju okupirati ove otoke je vrlo visoka”, rekao je za RFE/RL Farda Mohammad Farsi, bivši iranski vojni časnik koji je bio stacioniran na otoku Kharg u sjevernom Perzijskom zaljevu prije Islamske revolucije 1979. godine.
Slanje dviju američkih ekspedicijskih jedinica, s tisućama marinaca i pratećim brodovima i zrakoplovima, pojačalo je nagađanja da bi Trump mogao narediti invaziju na otoke.
Američki medij Axios izvijestio je 26. ožujka da Pentagon priprema niz vojnih opcija za potencijalni “konačni udarac” protiv Irana. One uključuju zauzimanje Abu Muse i dva druga otoka.
Iranski predsjednik parlamenta Mohammad Baqer Qalibaf napisao je 25. ožujka na X-u da teheranski obavještajni podaci ukazuju na to da “iranski neprijatelji, uz podršku zemlje u regiji, pripremaju operaciju okupacije jednog od iranskih otoka.” Njegov komentar protumačen je kao referenca na Abu Musu i iranske tvrdnje da bi UAE mogli pomoći Sjedinjenim Državama da ga zauzmu.
Osvajanje drugih iranskih otoka, uključujući Qeshm, Larak i Kharg, također je na dnevnom redu kao opciije u raspravi, prema Axiosu. Zemlja ima preko 400 otoka duž svoje južne obale.
Otok Larak i otok Qeshm
Otok Larak nalazi se na najužem dijelu Hormuškog tjesnaca. Poput Kharga, Larak je ključni objekt za iransku naftnu industriju. Otok također ima niz bunkera iz kojih može nadzirati Hormuški tjesnac i teretne brodove. Prema The Times of Israel, Larak također sadrži nekoliko iranskih baza i radara koji prate brodove koji prelaze Hormuz. Također ima manje brodove koji se mogu koristiti za napad na civilne brodove.
Otok jako utvrđen, zbog čega njegovo osvajanje ne bi bio mali podvig, a i vrlo je blizu Irana, pa bi američka vojska bila još više ozložena napadima s kopna.
Otok Qeshm,daleko najveći od nabrojanih, oblikovan u obliku strelice, još je jedna potencijalna meta. Prirodne ljepote Qeshma nekada su ga činile turističkim rajem. Međutim, otok je sada dom protubrodskih raketa, mina, dronova i drugih napadačkih letjelica smještenih u podzemnim tunelima.
Otok dominira područjem oko Hormuza i ponekad je opisan kao “čep u najvažnijem svjetskom tranzitnom prolazu za energiju”, prema Al Jazeeri. Iran je u ranim danima rata tvrdio da su SAD napale postrojenje za desalinizaciju na Qeshmu, poremetivši opskrbu vodom lokalnih sela. SAD su porekle tu tvrdnju. Zauzimanje Queshma, zbog blizine kopnu, podzemne mreže bunkera i njegove veličine bi bio najveći i najteži zalogaj, pa se i ne navodi među opcijama koje je Axios iznio.
Teheran je upozorio Washington da ne pokušava zauzeti bilo koji od ovih otoka: “Iranski neprijatelji, uz podršku zemlje u regiji, pripremaju operaciju okupacije jednog od iranskih otoka. Ako poduzmu bilo kakvu akciju, sva vitalna infrastruktura te regionalne zemlje bit će meta bez ograničenja nemilosrdnih napada”.
Bi li to zapravo funkcioniralo?
Farsi je rekao da je skeptičan da će zauzimanje Abu Muse, Velikog Tunba i Manjeg Tunba postići deklarirani cilj održavanja tjesnaca otvorenim za naftne tankere. “Prijetnja iz Irana ne zahtijeva samo brodove ili plovila”, rekao je. “Iran može napadati iz daljine dronovima i raketama”.
Sve dok iranska raketna i bespilotna infrastruktura na kopnu ostane netaknuta, rekao je Farsi, nijedan otočni garnizon ili pomorska pratnja ne mogu pouzdano jamčiti siguran prolaz kroz tjesnac.
“I misija okupacije ovih otoka i bilo kakva pomorska sila koja pokušava provesti slobodan prolaz suočila s ogromnim poteškoćama”, rekao je Farsi. “Po mom mišljenju, situacija možda neće biti ništa bolja ili lakša nego što je sada”, objašnjava bivši iranski časnik koji ne živi u Iranu niti podržava sadašnju iransku vlast.
Američko zauzimanje bilo kojeg iranskog otoka također bi izazvalo veliku odmazdu Teherana, kažu promatrači, i dovelo američke kopnene snage u opasnost. Tek nakon zauzimanja ovih otoka bi stigao teži dio: ostanak američkih snaga na otoku dok Iran sprema protunapad.
S druge strane, iranska mornarica ni prije njenog razaranja od strane američke vojske nije imala značajne snage u vidu većih desantnih brodova. Iranske desantne opcije, koje jesu periodično uvježbavali, se odnose na padobrance, sovjetske helikoptere te, najbitnije, preplavljivanje obale uz stotine manjih i brzih brodica. Iranske opcije desantnog protunapada su, dakle, ograničene.
Farsi je također istaknuo ljudsku cijenu bilo kakve operacije. Nekoliko tisuća ljudi živi na tri otoka i svaki napad, rekao je, zahtijevao bi prethodno bombardiranje prije nego što bi kopnene snage mogle ući.
Važnost napadnutog otoka Kharg i zašto nije napadnuta naftna infrastruktura
