Jučerašnji dan donio je priličnu zbunjenost u poslovnim i političkim krugovima, a ponajviše među donositeljima politekonomskih odluka. Donald Trump je suspendirao najavljene recipročne carine svima, koje čini se, zbog prilično šlampave računice nisu bile recipročne, nego na štetu ocarinjenih. Svi su dobili devedeset dana predaha, pa i nenaseljeni otoci Antarktike, osim Kine, što će dodatno eskalirati trgovinski rat, među dva dominantna bloka novoga hladnog rata.
Bilo da se radi o strategiji, nastaloj u vrijeme prije preuzimanja dužnosti, a možda i u prvome mandatu, kada je Donaldu Trumpu izmakao dodatni uzastopni mandat, kako je priopćio Scott Basset, a čini se dao naslutiti na svojoj društvenoj mreži i sam Donald Trump (ili mu je stalo da to mislimo), ili se radi o tome da je u igri međusobnih blefova dizanjem carina, kako je to poentirala skupina britanskih analitičara na današnjoj naslovnici The Daily Telegrapha, prvi trepnuo, ponajviše zbog najave tužbi poslovnog sektora, mogućeg gubitka dijela političkih saveznika i štete koju bi carinski rat s Europom načinio industrijski moćnijim (republikanskim) dijelovima SAD-a, posve je jasno da se radi o asimetričnom načinu donošenja odluka.
Potonje su imanentnije poslovnim krugovima, okrenutima trgovačkom načinu poslovanja, reptilskim mozgovima, kako ih je definirao Brian Tracy u svojim radovima o prodajnim i pregovaračkim tipovima osoba, nego li političkim, a poglavito vanjskopolitičkim potezima, gdje, uz svu svijest definicije, koju je dao još nizozemski humanist Hugo Grotius na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće, prema kojoj u odnosima međunarodnih subjekata vlada jedino interes.
Nakon prošlotjednog pada svjetskih burzi, ponajvećeg od koronakrize, kada je, primjerice S&P 500 pao 12 posto zbog straha od eskalacije trgovinskog rata, sada je, uslijed novih odluka, burza doživjela početak oporavka, pa je S&P 500 skočio je 9,5 posto, Dow Jones 7,87 posto, a Nasdaq 12,16 posto, premda još uvijek pod dojmom nepredvidivosti.
Ipak, nastavak targetiranja Kine carinama, strah od eskalacije carinskog rata s ponajvećim potrošačem energije na svijetu, doveo je do toga da su cijene nafte u četvrtak pale na 64,60 dolara u Londonu i 61,60 dolara u SAD-u i to zbog neizvjesnosti oko potražnje. Istodobno, cijene plina u Europi na TTF burzi srušile su se na 33,49 eura po megavatsatu, najniže u godinu dana, uz pad od 7,6 posto u odnosu na utorak, odražavajući nesigurnost trgovaca oko destinacija pošiljki ukapljenog plina i slabiju potražnju uslijed i usred trgovinskih napetosti.
Spomenuta reakcija Donalda Trumpa na X i na vlastitoj mu mreži Trump Social, koja je dala naslutiti, ili on želi da tako mislimo, kako je sve to planirano ne samo radi političkih, nego i mikroekonomskih motiva. Trump sada kaže kako je ovo pravo vrijeme za kupnju tržišnih pozicija.
Što i jest logika svakog tradera na burzi, kupovati kada dionice padaju, uz sposobnost čuvanja istih na srednji ili kratki rok, jer dobar dio tržišnih pozicija, tijekom 25, 50 ili stotinu godina u osnovi ima rast.
Gospodin Trump želi insinuirati kako je ovo bila sigurna oklada. No, odakle tolika sigurnost? Naime, kako su nas s lijeve strane ekonomskog spektra još tamo od one krize 2007. godine uvjeravali kako nam je potreban „veliki izjednačitelj“, ekonomski događaj koji će ispuhati tržišne vrijednosne balone, mnogi analitičari su se poradovali kako su ugledali toga ekonomskog mesiju, premda ih je prilično iritiralo što dolazi s desna. Dakako pitanje je i za koga, tko je imao informaciju za sigurnu okladu? Vjerojatno malo tko izvan njegova kruga, što otvara pitanje o rijetko viđenom istovremenom smijanju u lice i guranju prsta u oko tržišnim regulatorima i čuvarima protiv sukoba interesa, no to je druga tema.
Nama, s ove strane Atlantika, ostaje za razmisliti kako se prilagoditi na nove okolnosti, asimetrične poteze i odluke, koje mogu uzdrmati ne samo globalno gospodarstvo, nego i pozicije svakog pojedinca na ovako nepredvidiv način. Jer, to će potrajati barem tri godine koliko još traje mandat aktualnog američkog predsjednika, s većim ili manjim intenzitetom, ovisno o rezultatima američkih međuizbora.
Strategije prilagodbe teško je definirati u nepredvidivim vanjskopolitičkim okolnostima, pojačanima s nepredvidivim politekonomskim odlukama administracije barem jednoga od suprotstavljenih globalnih blokova, što utječe na trenja, a time i cijenu, globalnih lanaca opskrbe, ali i na cijenu eksploatacije, transporta i trgovine energentima, kao jednog od postotno najvećih čimbenika krajnjeg produkta.
Ako svemu dodamo i cijenu, iako sada, dolaskom Trumpa i jačanjem političkih čimbenika sličnoga profila diljem svijeta, a poglavito zapada, usporene, zelene tranzicije, bilo kroz cijenu razvoja tehnologije proizvodnje takve energije, rudarenja rijetkih metala (također najčešće nazočnih na točkama trenja vanjskopolitičkih blokova poput Arktika, Ukrajine, Konga, Tajvana…) potrebnih za tu tehnologiju ili skladištenje energije, ili kroz cijenu tiskanja tisuća milijardi dolara i eura u projekcije proračuna (inflacija) kako bi se financirala tranzicija prema nultim emisijama CO2, jednadžba će dobiti još nepoznanica.
U takvim je okolnostima, najpametnije primijeniti mačekovsku logiku. Čekati neka sigurnija i predvidljivija vremena i ne napuštati poslovne i tržišne pozicije, ako je to ikako moguće. Ili, postati dijelom užega kruga zapadnoga bloka, gdje Hrvatska i građani Hrvatske nedvojbeno pripadaju, no to će ipak ovisiti dominantno o odnosima euro i američke administracije na trgovačkom, obrambenom, energetskom, prehrambenom i svakom drugom planu.
