Najnovina studija talijanskog istraživača, analizirajući krv na platnu ili Torinskom platnu, tvrdi da su mrlje na poznatom platnu u skladu s mučenjem i razapinjanjem Isusa Krista, kako je opisano u Evanđeljima.
Giulio Fanti, profesor mehaničkih i toplinskih mjerenja na Sveučilištu u Padovi, navodi da makroskopska i mikroskopska analiza mrlja od krvi točno odražava “fizičke uvjete povezane s Isusom Kristom”, koji su “u skladu s opisom Isusa Krista u Svetom pismu, a posebno u četiri kanonska evanđelja.” Fanti je napisao više od 50 studija o Torinskom platnu i objavio je knjige na tu temu. Platno, grobno platno za koje mnogi vjeruju da je korišteno za umatanje Kristova tijela nakon što je razapet, bilo je predmet značajnih akademskih rasprava posljednjih desetljeća, pri čemu su neki branili njegovu autentičnost, a drugi tvrdili da je srednjovjekovna krivotvorina.
Na platnu je otisnuto tijelo i lice čovjeka s trnovom krunom i prekriveno je mrljama krvi. Čuva se u kapeli Pokrova u Torinu, Italija, gdje ga mnogi katolici štuju kao svetu relikviju Kristova raspeća.
Krv potvrđuje vrlo teško mučenje i raspeće
Prema Fantijevoj studiji, mrlje krvi na bočnoj i prednjoj strani platna pokazuju krv koja teče u tri različita smjera: okomito, s tijelom uspravnim; nagnut pod kutom od 45 stupnjeva; i horizontalno, s lešom na boku.
Fanti navodi da “male niti pokazuju naglu promjenu u svom smjeru; “Vjerojatno je do strujanja krvi došlo kada je leš pomaknut.”
Studija dodaje da tri različite boje krvi sugeriraju tri “različite vrste krvi”: koje su ” posmrtno curenje krvi ” od kretanja tijela; one manje očite koje se čine kao ” prijesmrtne mrlje krvi “—koje su se vjerojatno dogodile “kada je Isus još bio pribijen na križ”—; i “curenje krvnog seruma”.
Dodaje da se čini da mrlje pokazuju tragove bičevanja koji su u skladu s bičevanjem na kralježnici i da količina krvi odgovara količini te tekućine koja bi nastala iz rana opisanih u Evanđeljima.
Osim toga, nanočestice pronađene u krvi, “prepoznate kao kreatinin”, u skladu su s “vrlo teškim mučenjem koje je Isus pretrpio”, prema studiji. Dodaje da “hipotetizirana visoka razina ureje” u nekim uzorcima “implicira kvar ili blokadu bubrega, što je stanje kompatibilno s intenzivnim bičevanjem… u području bubrega, što uzrokuje mikrocitnu anemiju.”
“Ova mikrocitna anemija, također povećana produljenim postom, ukazivala bi na ekstremne poteškoće koje je Isus imao u izmjeni kisika, što je najvjerojatnije rezultiralo izuzetno otežanim disanjem”, nastavlja studija. “Isus je morao značajno ubrzati svoje disanje,” naglašava studija, “i, posljedično, povećati učestalost otkucaja srca, što je dovelo do srčanog udara kao glavnog uzroka njegove smrti.”
Znate li što je Isus objavio o Torinskom platnu još 1942.? ‘Ja sam! Želim te podsjetiti na to, koliko te volim’
Izgubio je ogromnu količinu krvi
Otac Robert Spitzer, isusovački svećenik i predsjednik Magis centra razuma i vjere, rekao je za CNA da se “sve ove indikacije [pronađene u Fantijevoj studiji] podudaraju s raspećem Isusa Krista.” Svećenik je snažno branio autentičnost Torinskog platna.
Svećenik je dalje naveo da kreatinin u krvi “općenito ukazuje na tešku politraumu [ozbiljne ozljede na više mjesta]”, dodavši da je “krv došla od osobe koja je pretrpjela ogromnu politraumu”.
“Čovjek se također također borio s disanjem”, primijetio je otac Spitzer, citirajući nalaze studije. “Pretrpio je pravu torturu… Može se reći da je izgubio ogromnu količinu krvi… posebno od bičevanja.”
Prema ocu Spitzeru, dokaz krvi ukazuje na “Isusovo raspeće na križu”. Braneći autentičnost platna, komentirao je da “srednjovjekovni krivotvoritelj” nije mogao predvidjeti znanstvene studije 21. stoljeća o platnu: “[On] sigurno ne bi upotrijebio krvni serum žrtve koja je doživjela tešku politraumu.”
Otac Spitzer referirao se na druge nedavne studije kako bi obranio autentičnost Torinskog platna, posebno širokokutnu analizu raspršenja rendgenskih zraka iz 2022. godine, koju su objavili talijanski istraživači pri Nacionalnom istraživačkom vijeću u Bariju. Tim istraživača predvodio je Liberato De Caro.
Otac Spitzer također je za CNA primijetio da je raspršenje rendgenskih zraka “doista idealan test za datiranje” i da “doista dodaje vjerodostojnost drugim podacima koji su dobiveni”.
Također se osvrnuo na studije koje analiziraju DNK peludi, rekavši da je platno “moralo biti na otvorenom najmanje tri ili četiri stoljeća” u području Judeje i Jeruzalema kako bi se objasnila prisutnost peludi domaćih biljaka.
Osim toga, o. Spitzer kritizirao je studiju datiranja ugljikom iz 1988. kao nepouzdanu, tvrdeći da kontaminacija može utjecati na datiranje ugljikom i da su istraživači uzeli samo materijal iz malog dijela Platna, a ne više uzoraka iz njegovih različitih dijelova.
Također je primijetio da je Torinsko platno oštećeno u požaru u 16. stoljeću, a potom popravljeno materijalom iz tog doba, te je naveo da tkanina korištena u studiji datiranja ugljikom “definitivno nije ista kao platno s kojim je ostatak platna je izrađena”, nego tkanina dodana tijekom popravka u srednjem vijeku.
Unatoč javnoj raspravi o njegovoj autentičnosti, platno i dalje privlači hodočasnike iz cijelog svijeta i ostaje predmet javnog interesa.
‘U trenutku uskrsnuća dogodilo se zračenje koje prkosi svim zakonima fizike’: Istina o Torinskom platnu
