Nakon što je prošloga tjedna Zagreb napokon dobio suglasnost države za novi Generalni urbanistički plan (GUP) – 1. kolovoza u jeku godišnjih odmora i državnih manifestacija, kad je i Sanader pušten na slobodu, kako bi ta vijest ostala u drugom planu – slijedi “nova runda” obračuna između odvjetnika Ante Nobila i gradonačelnika Tomislava Tomaševića. Riječ je, naravno, o ambicioznom stambeno-poslovnom projektu koji Nobilo planira na Savi uz potporu investitora Danka Končara i obitelji pokojnog Miće Carića.
Prema planu, projekt na parceli Savski park – istok trebao bi se prostirati na oko 47.000 četvornih metara, a u početku je bila planirana gradnja čak jedanaest nebodera do 19 katova uz Savu. Projekt je osmišljen prije više od 15 godina, 2008., a zagrebački gradonačelnik krajem prvog mandata poništio je urbanistički plan uređenja (UPU) Savski park – istok, čime je Nobilu i partnerima onemogućena gradnja.
Kada je Anto Nobilo u travnju ove godine, mjesecima nakon naših napisa, podnio kaznenu prijavu protiv čelnih ljudi Ustanove za upravljanje sportskim objektima i Eurolex zaštite zbog izvlačenja gradskih milijuna preko fiktivnih računa za fiktivne zaštitare na Hipodromu, Tomašević je uzvratio kako je njega i njegov tim “uzeo na zub” upravo zbog tog projekta. Zagrebački gradonačelnik tijekom kampanje ustvrdio je da je prvim projektom, koji je zaustavljen, Nobilo s partnerima trebao zaraditi 50 milijuna eura, a naknadno dostavljen projekt koji je uključivao “samo” sedam zgrada povezanih u jednu cjelinu (također onemogućen UPU-om iz 2024.), Nobilu je trebao donijeti 25 milijuna eura.
Pravni manevar
Tvrtke, kojima je jedan od osnivača Nobilo, 27. ožujka podnijele su zahtjev za pokretanje posebnih uvjeta za izdavanje lokacijske dozvole, a već 9. travnja, dan prije planirane sjednice zagrebačke Gradske skupštine na kojoj se raspravljalo o izmjenama Generalnog urbanističkog plana (GUP), zatražile su i izdavanje dozvole za projekt koji obuhvaća sedam zgrada s po devet nadzemnih etaža. Svaki od tih volumena, iako jasno prepoznatljiv na idejnom projektu, pravno je registriran kao dio jedne građevine jer su sve zgrade povezane zajedničkom podzemnom garažom, što investitorima omogućuje pozivanje na članak 146 Zakona o prostornom uređenju kojim se, bez važećeg urbanističkog plana uređenja (UPU), dopušta gradnja ako građevina ima izravan spoj na prometnicu i riješenu oborinsku odvodnju.
Ovaj pravni manevar, tvrdi Nobilo, legitimira gradnju velikog kompleksa u kontekstu GUP‑a koji još nije donesen, iako je to samo formalnost s obzirom na to da GUP još mora proći samo Skupštinu u kojoj Možemo ima neupitnu većinu. Gradonačelnik Tomašević tijekom kampanje više je puta govorio o tom projektu kao o megalomanskom i u suprotnosti s gradskom urbanističkom politikom koja želi zaustaviti pretjeranu izgradnju stambeno-poslovnih jedinica u korist društveno korisnih sadržaja i zelenih površina.
Nobilo, s druge strane, uporno tvrdi da su sve njegove aktivnosti u skladu sa zakonom te da njegov projekt ne ovisi o GUP‑u niti je bio cilj političke pogodbe. Poziva se na to da njegovu žalbu na višekratno odbijeni zahtjev za dozvolu Ministarstvo prostornog uređenja sada uzima u razmatranje kao drugu instancu, a u slučaju odbijanja spreman je ići na Upravni te, bude li trebalo, i na Ustavni sud. Investicijski potencijal projekta, s obzirom na veličinu i lokaciju, privlači tešku politiku: Nobilo u najavama poručuje da će tržište reagirati pozitivno te sarkastično zahvaljuje Tomaševiću na “besplatnoj reklami” jer gradonačelnik prezentacijom projekta na konferencijama za novinare privlači pozornost potencijalnih kupaca.
Žestoke polemike
“Koliko bi me samo došlo kada bih medijima plaćao reklamiranje svojih projekata? Zahvaljujem suradniku Tomaševiću na besplatnoj reklami, jer su mediji objavili sve detalje o mojim projektima i na meni je sada samo da prikupim građevinske dozvole i brzo ga izgradim. Zbog njega je tržište sada upoznato s mojim proizvodima te se nadam da će kupci na njih navaliti”, rekao je tijekom predizborne kampanje Nobilo.
Žestoke polemike u ovom slučaju pokrenule su izjave gradonačelnika Tomislava Tomaševića koji je otvoreno optužio Nobila da namjerava graditi naselje od sedam zgrada, a prikazati ga kao jednu zgradu kako bi ostvario pravnu osnovu za gradnju bez Urbanističkog plana uređenja. Tomašević je na konferenciji za novinare iznio grafički prikaz projekta i postavio pitanje ministru Branku Bačiću je li takav tip gradnje istinski ono što Zagrepčani žele gledati uz Savu. Ukazao je na činjenicu da sve zgrade, premda zasebne, funkcioniraju kao jedna zbog zajedničke garaže i direktnog priključka na Jadransku aveniju, čime tehnički ispunjavaju uvjete članka 146, ali bez odgovarajućeg prostornog okvira. Također je upozorio na infrastrukturne slabosti – nepostojanje javne prometnice, odvoz smeća i organizaciju parkiranja – tvrdeći da bi stotinjak kontejnera moralo stajati uz aveniju da bi im komunalne službe mogle pristupiti.
Po njegovu mišljenju, riječ je o sukobu interesa između komunalnih standarda i pravnih odnosno zakonskih “petljancija” koje pogoduju nekretninskom lobiju. Nobilo se nakon toga oglasio i ustvrdio suprotno: odbacio je optužbe o političkom pogodovanju, ističući da nema veze s HDZ-om, a gradonačelnikovi napadi, kako je rekao, posljedica su Tomaševićeve opsjednutosti njegovom osobom. Protiv kritika grada Nobilo je izjavio da je GUP odbijen zbog proceduralne neusklađenosti sa zakonom, a ne zbog njega osobno, i da sada čeka da Ministarstvo preuzme odluku kao drugu instancu. Dodao je da s projektom ide bez obzira na politički kontekst te da se ne oslanja na bilo kakvu pogodbu nego samo na zakonitost postupka.
Partija spekulira o Nobilovom političkom angažmanu: Je li moguće da je ovo u pozadini?
Ničija zemlja
Taj dvostruki intenzitet – građevinski interes i politička kampanja – stvorio je okvir u kojem se stvara poligon za sukobe interesa, pravne interpretacije i vizije prostornog razvoja grada Zagreba. Nobilo, kako nam je rekao, ne namjerava stati. “Samo donošenje GUP-a, koje pozdravljam, za mene ne znači ništa dok se ne donese novi UPU. Prema sada odobrenom GUP-u, za to nema nikakve prepreke, no svjestan sam da će se ta procedura maksimalno odugovlačiti. Očekujem da bi proces mogao potrajati oko godinu dana”, poručio je Nobilo, koji kaže kako Tomaševićeva administracija nema nikakvog razloga da ne odobri projekt, odnosno, traženi UPU.
Ipak, nije sve tako jednostavno. Prema novom GUP-u, svi veći projekti uz korito Save (stambeni, poslovni, javni objekti) više se ne mogu odobravati na temelju pojedinačnih izmjena GUP-a ili lokacijske dozvole bez natječaja. Grad propisuje da takvi projekti moraju proći otvoreni arhitektonsko-urbanistički natječaj, što znači da se projektni prijedlozi javno prikupljaju, a potom ih ocjenjuje stručni žiri. Ova odredba vrijedi i za prostore planirane za rekreaciju, kulturne sadržaje ili komercijalne zone uz rijeku. Zašto baš Sava? Riječ je o najvećem neiskorištenom urbanom koridoru Zagreba koji se prostire na više od 20 kilometara grada i dosad je bio “ničija zemlja”.
Postojali su pritisci investitora da se uz Savu grade zatvoreni stambeni blokovi i poslovni kompleksi, što bi moglo ograničiti javni pristup rijeci. Nikad nije ni započet pompozno najavljeni projekt “Zagreb na Savi” pokojnog gradonačelnika Milana Bandića, odnosno arapskog investitora, koji su mnogi uspoređivali s onim beogradskim koji zbog kiča izaziva zgražanje “fetivih” Beograđana. Novi pristup pokušava spriječiti privatizaciju obale i uvesti model sličan onomu u Beču (Donauinsel) ili Budimpešti, gdje su razvoj i javni interes balansirani. Nobilo kaže kako njegov projekt to i jest.
Izvorni plan
“Tomašević se u kampanji više bavio mnome nego bilo kojom drugom temom. To je, s jedne strane, za mene i korisno. Naime, ako odbiju UPU, koji je trenutno jedina kočnica za početak gradnje jer je sve drugo osigurano, uključujući i sredstva, protiv Grada i Tomaševića osobno ću morati podnijeti kaznenu prijavu za zloporabu ovlasti i položaja. Za to, zahvaljujući Tomaševićevim javnim nastupima tijekom kampanje, imam više nego dovoljno materijala kojima mogu dokazati njegovu namjernu opstrukciju projekta”, kaže Nobilo i potom objašnjava kako je cijeli ovaj slučaj koji traje više od petnaest godina svojevrsna “poruka svakom investitoru kako će se provesti ako u Zagrebu poželi nešto izgraditi”.
Važno je napomenuti da nitko u Nobilovoj dokumentaciji ne govori o pedagoškim sadržajima poput škola i sveučilišta, ni o medicinskim ustanovama ili sportskim terenima. Prije dvadesetak godina sličan koncept Savskog parka s uključenim vrtićima, školama, poslovnim hotelom, poliklinikom i privatnim sveučilištem osmislio je drugi investitor, no izvorni plan iz 2011. godine na 80.000 četvornih metara nikada nije realiziran i od tada je arhitektonski i programski zastario. U konačnici, projekt se nalazi točno na južnom rubu zagrebačkog Savskog nasipa, na zemljištu koje se nastavlja preko rotor Remetinec te uz Jadransku aveniju, nasuprot Areni Zagreb. Namijenjen je ponajprije rezidencijalnoj i poslovnoj gradnji – sedam blokova s devet etaža, sve povezano podzemnom garažom, bez javne prometnice i društvenih sadržaja – koristeći pravnu konstrukciju iz članka 146. Zakona kao jamstvo zakonitosti u odsutnosti važećeg UPU‑a.
To će, dakle, sada biti zapravo nemoguće te će Nobilo morati čekati UPU. Kada kaže da je “sve riješeno”, Nobilo misli na to da je više od trideset parcela objedinjeno u jednu te da su osigurana financijska sredstva i instrumenti plaćanja, ali s druge strane, Tomaševićev GUP donesen je baš kako bi se izbjegli ovi projekti koji, osim stanova, poslovnih prostora i garaža, malo što donose Zagrebu osim još većeg prometnog zagušenja i srozane kvalitete života u naseljima unutar projektnog područja i oko njega.
