Arheolozi u Ravnim kotarima iskopali vrijedne nalaze iz kamenog doba: Život je ovdje imao kontinuitet tisućama godina

Treća istraživačka kampanja na neolitičkom nalazištu Graduša – Lokve u Islamu Grčkom završila je prošlog tjedna, a prvi rezultati ponovno potvrđuju izniman arheološki potencijal ovog područja Ravnih kotara. Arheolozi su istražili dio rova ispunjen bogatim materijalom iz srednjeg neolitika, a prikupljeni nalazi upućuju na kasnu fazu danilske kulture.

Istraživanja provodi Odjel za arheologiju Sveučilišta u Zadru, koji posljednjih godina sustavno istražuje ovo područje. Kako navode iz Odjela, i ovogodišnja kampanja donijela je vrijedne nalaze koji se razlikuju od materijala prikupljenog u prvoj istraživačkoj kampanji 2021. i 2022. godine.

Prema objavljenim informacijama, nova istraživanja usmjerena su na poziciju kasnog neolitika, čime se nastoji rasvijetliti razvoj i kontinuitet života prapovijesnih zajednica na ovom prostoru.

Nalazište poznato desetljećima, ali tek sada sustavno istraživano

Iako je lokalitet Graduša – Lokve arheolozima poznat već desetljećima, ozbiljna istraživanja započela su tek nedavno. Kako u radu o probnim istraživanjima navode arheolozi Kristina Horvat Oštrić i Nicholas Triozzi, na tom su području još šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća prikupljeni brojni površinski nalazi iz srednjeg i kasnog neolitika.

Ti su nalazi, kako ističu Horvat Oštrić i Triozzi, pripisani danilskoj i hvarskoj kulturi, a objavio ih je arheolog Šime Batović još 1987. godine. Unatoč tome, sve do nedavno na samom lokalitetu nisu provedena arheološka iskapanja.

Prva sustavna probna istraživanja provedena su između listopada 2021. i lipnja 2022. godine. Tada su otvorene dvije sonde, označene kao sonda A i sonda B, postavljene na mjestima gdje su na zračnim snimkama uočene tamne površine koje su upućivale na moguće arheološke strukture.

Rovovi, jame i tragovi naselja starih tisućama godina

U sondi A arheolozi su otkrili veliki rov presjeka u obliku slova U, dubok do dva metra, ispunjen slojevima bogatim arheološkim nalazima. Kako u svom radu opisuju Horvat Oštrić i Triozzi, unutar zapune rova evidentirane su čak 22 jame, od kojih je većina kružnog tlocrta i ukopana sve do zdravice.

U tim jamama pronađen je bogat repertoar nalaza, a sav prikupljeni materijal pripada srednjem neolitiku i danilskoj kulturi, jednoj od najvažnijih prapovijesnih kultura istočne obale Jadrana.

U sondi B otkriveni su pak tragovi kasnog neolitika, odnosno hvarske kulture. Među nalazima dominiraju ulomci keramičkih posuda tamnih boja, često ukrašeni plitkim urezima, a pronađene su i životinjske kosti.

Posebno zanimljiv detalj bio je sloj s velikom količinom karboniziranih sjemenki, kao i nalaz mandibule i roga jelena, što bi moglo pružiti važne podatke o prehrani i okolišu neolitičkih zajednica.

Veliko neolitičko naselje u Ravnim kotarima

Nakon probnih istraživanja uslijedila su detaljnija terenska istraživanja. Kako u radu o sustavnom terenskom pregledu lokaliteta navodi Kristina Horvat Oštrić, cilj istraživanja bio je kartirati moguće neolitičke strukture vidljive na zračnim snimkama te utvrditi raspored površinskih nalaza.

U sklopu tog projekta prostor nalazišta podijeljen je u deset blokova, a istraživači su se kretali paralelnim linijama, na međusobnoj udaljenosti od četiri do pet metara. Za kartiranje nalaza korištene su mobilne aplikacije OruxMaps i GPS Status, a prikupljeni su brojni kameni artefakti, ulomci keramike i nalazi od opsidijana.

Analizom čak 701 keramičkog ulomka, kako navodi Horvat Oštrić, moguće je pretpostaviti koje su dijelove lokaliteta koristile neolitičke zajednice u različitim razdobljima.

Zahvaljujući tim istraživanjima definirana je i sjeverna granica nalazišta, dok se rasprostiranje prema istoku, zapadu i jugu tek treba detaljnije istražiti.

Nalazište koje nadmašuje većinu poznatih u sjevernoj Dalmaciji

Jedan od najvažnijih zaključaka dosadašnjih istraživanja jest da lokalitet Graduša – Lokve veličinom nadmašuje većinu do sada poznatih neolitičkih nalazišta u sjevernoj Dalmaciji.

Kako ističe Kristina Horvat Oštrić u analizi terenskog pregleda lokaliteta, upravo će buduća sustavna arheološka istraživanja omogućiti prikupljanje novih podataka važnih za razumijevanje života i kulturnog razvoja prvih poljoprivrednih zajednica na području Ravnih kotara.

Najnovija kampanja istraživanja pokazuje da se arheološka priča ovog lokaliteta tek počinje otkrivati, a Graduša – Lokve sve se više nameće kao jedno od ključnih mjesta za razumijevanje prapovijesti sjeverne Dalmacije.

Danilska kultura – jedna od ključnih prapovijesnih kultura Dalmacije

Danilska kultura pripada srednjem neolitiku i razvijala se približno između 5400. i 4900. godine prije Krista. Ime je dobila po nalazištu Danilo kod Šibenika, gdje su prvi put otkriveni karakteristični nalazi ove kulture.

Riječ je o jednoj od najvažnijih neolitičkih kultura na istočnoj obali Jadrana jer pokazuje razdoblje kada su se zajednice trajnih poljoprivrednih sela već stabilizirale i razvile složeniji način života. Stanovnici danilske kulture bili su rani poljoprivrednici i stočari. Uzgajali su žitarice poput pšenice i ječma te držali domaće životinje – goveda, ovce i koze. Ipak, lov i ribolov i dalje su bili važan dodatni izvor hrane. Naselja su obično bila smještena na plodnim ravnicama i u blizini vode, što se savršeno uklapa u područje Ravnih kotara, gdje se nalazi i lokalitet Graduša – Lokve kod Islama Grčkog.

Kuće su bile pravokutne ili blago ovalne, građene od drvene konstrukcije ispunjene pleterom i blatom.

Keramika – zaštitni znak danilske kulture

Najprepoznatljiviji trag danilske kulture je keramika, koja je među najljepšima u europskom neolitiku. Posude su često bile ukrašene spiralama, geometrijskim uzorcima, urezanim linijama i bijelom inkrustacijom (bijela pasta umetnuta u ureze)

Upravo takvi ukrasi često se pronalaze na arheološkim nalazištima u Dalmaciji, a među nalazima s lokaliteta Graduša – Lokve pronađeni su i ulomci posuda sa spiralnim motivima, tipičnima za danilsku kulturu.

Trgovina koja je povezivala Jadran

Danilske zajednice nisu živjele izolirano. Arheološki nalazi pokazuju da su bile dio šire mreže kontakata po Jadranu i Balkanu.

Na primjer, na nekim nalazištima pronađen je opsidijan, vulkansko staklo koje potječe s udaljenih područja poput Liparskih otoka u Italiji. To znači da su neolitičke zajednice već tada sudjelovale u ranoj razmjeni dobara preko mora.