Indija, svjesna svog velikog gospodarskog, demografskog, tehnološkog i drugog rasta i potencijala, a samim time i jačanja svog političkog utjecaja na regionalnoj i globalnoj pozornici – nastavlja svoju složenu igru geopolitičkog balansiranja između istoka i zapada, nastojeći po sebe izvući najveću korist ne ulazeći u nepotrebne i visokorizične sukobe tj. obračune unutar ključnog globalnog geopolitičkog trokuta SAD-Kina-Rusija.
Sa SAD-om je sklonija graditi vojno-sigurnosne odnose i sudjelovati u zajedničkim platformama toga tipa, dok je u gospodarskom, pa i onom kulturološkom, u smislu očuvanja tradicionalnih vrijednosti sklonija suradnji s istokom, prije svega s Rusijom pa čak i Kinom s kojom ima ozbiljne probleme sigurnosnog karaktera vezano uz međusobne pogranične sporove na prostorima Himalajskog gorja.
Tako je Indija danas istovremeno članica proameričkog (i formalno protukineskog) formata QUAD kojeg čine još SAD, Australija i Japan i u sklopu kojeg se izvode zajedničke pomorske vježbe, kao i formalno prokineske i proruske Šangajske organizacije za suradnju (SCO) gdje se održavaju zajedničke protuterorističke a planiraju i vojne vježbe, kao i kluba država BRICS koji se ubrzano promiče u predvodnika Globalnog juga koji pak nije ništa drugo nego, blago rečeno – alternativa sadašnjem združenom zapadu.
Indijska „lunarna diplomacija“
Međutim, osim ove filigranski tankoćutne (geo)političke, čini se kao New Delhi vodi još jednu složenu diplomaciju – onu lunarnu, gdje s jedne strane surađuje sa SAD-om i na Međunarodnoj svemirskoj postaji namjerava lansirati svemirsku letjelicu Gaganyaan sa svojim astronautom Shubhanshuom Shukla, dok s druge strane razmatra suradnju s Kinom i Rusijom na mega-lunarnom projektu kojeg su dvije zemlje pokrenule i odnosi se na izgradnju zajedničke baze na jedinom Zemljinom prirodnom satelitu.
Preciznije, Indija razmatra suradnju s Rusijom koja želi izgraditi atomsku centralu (nuklearnu elektranu) na Mjesecu, za sudjelovanje u kojem projektu je zainteresirana i Kina. Naime, kako piše medij Times of India pozivajući se na riječi čelnika ruskog Rosatoma Alekseja Lihačova, i Kina i Indija, kao „zakleti neprijatelji“, namjeravaju u suradnji s Rusijom izgraditi atomsku centralu na Mjesecu. Cilj dalekosežnog projekta koji vodi Rosatom je postići proizvodnju do 0,5 megavata za buduću lunarnu bazu. Ova je suradnja u skladu s planovima Indije da do 2040. godine lansira letjelicu s ljudskom posadom na Mjesec. Ruska državna tvrtka Rosatom ima bliske veze s Indijom.
U nedavnom govoru na Istočnom gospodarskom forumu u Vladivostoku, Lihačov je rekao da se projekt razvija “uz pomoć međunarodne zajednice” te da kineski i indijski partneri pokazuju interes. Indijski interes za projekt postaje relevantan u kontekstu njezinih planova da do 2040. godine lansira svemirsku letjelicu s ljudskom posadom na Mjesec i uspostavi bazu na Zemljinom satelitu.
Gradnja u nekoliko faza
Prema ruskim medijima, projekt “lunarne nuklearne elektrane” koji vodi ruska državna korporacija Rosatom imat će energetski kapacitet od “do pola megavata” – dovoljno za napajanje buduće baze.
U svibnju je Roskosmos objavio da se radovi na lunarnoj AC odvijaju prema planu. Pretpostavlja se da će proizvedena energija ići za potrebe buduće lunarne baze na čijoj izgradnji Rusija i Kina već surađuju, dok Indija ima svoje slične planove i zbog toga postoji njen interes za navedeni energetski projekt. Dizajn nuklearne elektrane bit će složen, a Rusija je napomenula kako će se njen rad odvijati automatski – bez sudjelovanja osoblja.
Podsjećamo da su 2021. g. Kina i Rusija najavile planove za izgradnju Međunarodne znanstvene lunarne postaje (ISS), koja će se graditi u nekoliko faza – od 2035. do 2045. godine.
Slijedi nam luda utrka za osvajanje Mjeseca između SAD-a, Kine i Rusije
