Nakon što je originalni Spider na tržištu proveo skoro tri desetljeća s tri nadimka generacija ovisnono dekadi – Osso di seppia, Coda tronca i Bella – prošao je tri velika redizajna i pritom stekao status jednog od najlegendarnijih kabrioleta u povijesti, u Alfi su odlučili da bi bilo dosta i na tržište konačno plasirali potpuno novu generaciju ovog automobila 1994. godine.
Ovoga puta ga je također pratio i model GTV, kao njegov coupé brat s istom tehnikom i dizajnom. Serija modela 916 iznenadila je Alfiste neobičnim dizajnom i pogonom na prednje kotače i ispočetka je naišla na “mlak prijem” upravo zbog ove druge činjenice.
Ali danas, 30 godina kasnije, ovi automobili su pronašli veliku bazu obožavatelja i poput prethodnika postali traženi klasici. GTV i Spider su se temeljili na internoj platformi Fiat Grupe pod nazivom Tipo Due i stoga su između ostalog, bili srodni s tadašnjim Fiat Tipom i Temprom, Lancijom Deltom i Dedrom, Alfom 155… Automobili su se u početku proizvodili u Alfa Romeu u Areseu, a kasnije u Pininfarini u Torinu.
Alfa Romeo je desetljećima imao ideju razvoja nasljednika prve generacije Spidera, no Alfa Romeo bi se uvijek iznova odlučili na druge modele koji su bili prioritet zbog veće potencijalne prodaje.
Kriza je bila “stalno stanje” u Alfi tog vremena i uvijek je nedostajalo novca. Stoga mali kabrio nikako nije mogao doći na red. Prilika se otvorila nakon što je Fiat u jesen 1986. godine preuzeo Alfa Romeo. Vittorio Ghidella, šef Fiatovog odjela za automobile, pokušao je marku učiniti privlačnijom novim modelima, a Spider je trebao biti jedan od njih, pokazni model marke koji bi privlačio kupce i dizao ugled Alfe.
U proljeće 1987. donesena je odluka da se razvije potpuno novi Spider, a kako bi se prodaja maksimizirala trebao ga je pratiti i srodni sportski coupé kao zamjena za Alfettu GTV.
Radi štednje, oba su se automobila morala temeljiti na Fiatovoj platformi Tipo Due. Alfa je zadužila legendarne torinske dizajnerske studije Bertone i Pininfarina da razviju nacrte dizajna. Naposljetku su se odlučili za prijedlog Pininfarine. Osnovni dizajni dovršeni su u rujnu 1987., a u srpnju 1988., nekoliko mjeseci prije nego što je napustio grupu, Ghidella je odobrio dizajn Spidera i Coupéa na temelju glinenih modela u omjeru 1:1.
Razvoj novih sestrinskih modela, poznatih kao Tipo 916, trajao je nekoliko godina. Kako bi premostila vrijeme dok nova serija nije bila spremna za serijsku proizvodnju, Alfa je krajem 1989. još jednom, treći puta temeljno redizajnirala klasični Spider (Tipo 115).
Novi Alfa Romeo Spider debitirao je sa svojim sestrinskim modelom GTV na Paris Motor Showu u listopadu 1994. godine.
Serijska proizvodnja započela je krajem 1994. i trajala je sve do 2004. Tijekom tog vremena stvorene su tri serije Tipa 916, neslužbeno poznatih kao Faza 1 (1993–1998), Faza 2 (1998–2003) i Faza 3 (2003–2004). Faza 3 je najrjeđa serija. Budući da je tehnička osnova bila stara gotovo 20 godina kada je ona uvedena, model se već tada smatrao zastarjelim, pa i prodaja nije bila na razini.
Karoserija Spidera i GTV-a je bila izrazito klinasta, to je bila moda koja je dominirala automobilskim dizajnom u to vrijeme. Ovaj dojam prvenstveno stvara rub na bočnim stranama automobila, koji počinje na luku prednjeg kotača i odatle se oštro diže do kraja krova. Velika jednodijelna hauba motora bila je izrađena je od plastike.Materijal je odabran prije svega jer se lako obrađivao. Hauba je stršala daleko u bočne strane automobila, a sprijeda imala dva kružna otvora za prednja svjetla. Sama svjetla nisu bila montirana u poklopac motora već su “virila” kroz njega. Oba automobila također nisu imala ručke na vratima, već su se ona otvarala s pomoću pritiska na bravu u vratima i povlačenjem pomoć prstiju kroz udubljenje u bočnom rubu vrata. Nije bilo previše praktično.
Poput današnjih dizajna, straga se nalazila relativno tanka svjetlosna traka koja se protezala cijelom širinom automobila i sadržavala pokazivače smjera, kočiona svjetla, stražnja poziciona svjetla, svjetla za vožnju unatrag i stražnja svjetla za maglu.
Sve verzije Spidera I GTV-a s imale sprijeda poprečno postavljene motore koji su pokretali prednje kotače preko isključivo ručnih mjenjača. Dizajn Spidera s pogonom na prednje kotače bio je raskid s tradicijom jer svi dotadašnji Spideri, kao i njihovi prethodnici Giulia i Giulietta, imali su stražnji pogon. O tome se tada dosta raspravljalo među Alfistima i u automobilskim medijima koji su se bojali gubitka užitka u vožnji. Međutim, pogonska tehnologija se uglavnom vrlo dobrom, a ovjes dobro uravnoteženim.
Alfa Romeo je nudio benzinske motore s četiri i šest cilindara za Spider. Osnovni motor je bio redni četverocilindrični motor s dvostrukim svjećicama (Twin Spark) iz Fiatove serije Pratola Serra. Glava cilindra je bio dizajn Alfa Romea. Motor je imao dvije bregaste osovine u glavi s varijabilnom kontrolom usisnih ventila. Dvolitrena verzija ovog motora bila je dostupna tijekom cijelog proizvodnog razdoblja kao 2,0 TS, sa snagom od 150 KS u prvoj seriji i 155 KS u automobilima proizvedenim od svibnja 1998. godine. Nakon redizajna pojavila se i manja verzija s obujmom od 1,8 litara i snagom od 144 KS, no na je trajala samo dvije godine (od 1998. do 2000.
Novim redizajnom i uvođenjem treće serije Spidera iz 2003., ponudi je dodan 2,0-litreni redni četverocilindrični motor s izravnim ubrizgavanjem benzina 2,0 JTS. Za razliku od Twin Spark motora, imao je samo jednu svjećicu po cilindru. Snaga motora je bila 166 KS.
Tada najbolji, a danas najcjenjeniji motori u ovim modelima su bili V6. Motor zvan Busso ili Arese imao je kut nagiba cilindra od 60 stupnjeva i aluminijski blok. U prvoj seriji i u prvim modelima druge serije koristila se verzija s tri litre, jednom bregastom osovinom u glavi motora po redu cilindra i dva ventila po cilindru, koja je razvijala 192 KS.
Od 2000. stigao je novi V6 istog obujma s dvije bregaste osovine u glavi motora po nizu cilindra i četiri ventila po cilindru (3.0 V6 24V). Snaga motora bila je 218 KS. Uvođenjem treće serije 2003. godine, Alfa Romeo je uveo verziju V6 motora s povećanim obujmom na 3,2 litre i 240 KS, koji je zamijenio 3,0-litrenu verziju na većini tržišta. Međutim, na nekim tržištima oba V6 motora bila su u ponudi paralelno.
Posebno mjesto ponudi je zauzimao neobični motor 2.0 V6 Turbo, koji se na talijanskom tržištu prvenstveno nudio u Spideru od 1995. do 2000. godine. To je bila inačica V6 motora Busso sa smanjenim obujmom od 1996 cm3, opremljena turbopunjačem za povećanje performansi.
Snaga je iznosila 200 KS. Ovaj motor se nudio prvenstveno zbog talijanskog poreznog zakonodavstva koje ej favoriziralo motore manjeg obujma, a one većeg kažnjavalo velikim davanjima. Na gotovo svim motorima snagu je prenosio ručni mjenjač s pet stupnjeva prijenosa. Samo 3.0 V6 24 i 3.2 V6 24 su imali mjenjač sa šest stupnjeva prijenosa.
Do kraja proizvodnje 2004. godine Alfa je napravila 38.891 Spidera i 42.937 GTV-a. Zamjene su stigle 2005. godine kao nova Brera i 2006. kao Spider, oba bazirana na Ali 159. Ovi modeli nisu bili previše popularni jer su bili preteški, rastrošni i slabih performansi i proizvodnja je prekinuta već 2010. čime je i završena era Spidera u Alfi. Danas je tako 916 postao poželjan i to upravo onoliko koliko je Alfistima bio nepoželjan 1994. jer je stigao s prednjim pogonom…
