U poslovnici tvrtke Signalgrad, koja u Rakitju pored Zagreba još od 1990. proizvodi i prodaje raznu prometnu signalizaciju, našao sam se prilično neplanirano. Prijatelju sam, naime, za šezdeseti rođendan poželio pokloniti nešto originalno. Ne znam zašto, ali s obzirom na šofersku profesiju, odmah mi se učinilo da bi prometni znak ograničenja brzine od 60 km/h bio zgodan poklon za njegov okrugli, šezdeseti rođendan.
Nisam, međutim, znao gdje bih mogao pronašao takav poklon. Znao sam da ih na cestama ima stotine, ali, razmišljao sam si, ne bi bilo baš zgodno da me netko snimi kako mažnjavam ovaj dosta bitan dio prometne infrastrukture. Srećom, prije nego sam se ogriješio o zakon, jedan sveznajući prijatelj mi je rekao da mogu kupiti i novi prometni znak, i to kakav god želim. “Jedna tvrtka koja ih prodaje tu ti je pod nosom, u Svetoj Nedelji,” otvorio mi je oči.
I, eto, tako sam se našao na adresu koju mi je taj genijalac dao. Ljubazni trgovac Vedran Pospišil odmah je vidio da pred sobom ima zbunjenog kupca pa mi je nakon upoznavanja odmah ponudio i nešto što nisam mogao odbiti. “Na pravoj ste adresi, mi znakove ovdje i proizvodimo. Želite razgledati?” I tako sam saznao sve o proizvodnji, folijama, dimenzijama, kao i cijenama vertikalnih, horizontalnih, svjetlećih i svih ostalih prometnih znakova.
“Stvari su jednostavne, nije ovo nuklearna fizika”, govori mi Vedran dok me vodi kroz skladište gdje su složene velike limene ploče. “Uglavnom, sve su to limovi debljine dva milimetra. Oni deblji od tri milimetra koriste se za znakove koji idu prema Senju i okolicu. Razlog sigurno pretpostavljate, jak vjetar najveći je neprijatelj našim proizvodima”, objašnjava.
Prolazimo kroz prostorije gdje se lim reže na željenu dimenziju i oblikuje. “Klasična je to limarija”, stručno mi objašnjava Vedran. “U susjednom pogonu režu se metalni nosači znakova i pripremaju nehrđajuće spojnice. Limove izrezane na dimenzije zatim je potrebno u lakirnici premazati zaštitnim slojem laka protiv hrđe. U susjednoj prostoriji se, pak, postupkom sitotiska tiskaju folije, kojima se limene ploče pretvaraju u prometnu signalizaciju. Tako nastaju svi znakovi izričitih naredbi, znakovi opasnosti, znakovi obavijesti, znakovi obavijesti za vođenje prometa i sve one dopunske ploče”, govori mi Vedran dok nastavljamo razgledavanje.
Zatim prolazimo kroz pogon gdje se dorađuje prometna oprema, svi oni svjetleći stupići, pa i okrugla i pravokutna velika ogledala. Nisam znao da ovdje proizvode i one pokazivače jačine vjetra, kolokvijalno zvane “čarape”. U Signalgradu su posebno ponosni na svoj novi pogon, gdje se proizvodi svjetlosna signalizacija. To su oni svijetleći znakovi koji na autocesti govore kojom brzinom vozimo, pa nas pohvale kada nismo prebrzi.
Usput sam naučio sam da znakovi imaju garanciju, ali i rok trajanja. Jednom godišnje, naime, specijalna komisija kontrolira sve postavljene znakove na javnim površinama, njihovo stanje, a zatim se uklanjaju oni iskrivljeni, istrošeni i slabo vidljivi. Znakovi stop, zabranjen smjer ili oni koji rukom i znakom stop govore da ste u krivom smjeru, izrađuju se od najkvalitetnije folije jer o njihovoj vidljivosti i čitljivosti ovise živote. I to ne samo naši, u Hrvatskoj.
Znakovi iz Pismorada, saznajem, postavljeni su na Kosovu i u Makedoniji, izvozili su ih u Sloveniju i Amsterdam… A ispada da ih svatko može naručiti i za vlastite potrebe, kakve god one bile. Svaki se radi po narudžbi i nikakav zakon ne sprječava tvrtku poput Pismorada da ih proda kome god. Pa i meni, koji znak želim pokloniti prijatelju za rođendan.
Kupac, naime, uopće ne treba biti nekakva komunalna gradska tvrtka ili koncesionar autoceste, svatko je dobrodošao sve dok svoj znak u konačnici i plati. S tim u vezi imao sam još jedno pitanje za Vedrana – što ako znak netko nakon rođendana postavi negdje na cestu? Vedran mi umjesto odgovora sada pokazuje poleđinu znaka spremnog za isporuku.
Najbitnija stvar svakog znaka, veli, njegova je registracija, posebna naljepnica na kojoj je datum kada je znak proizveden, izjava o njegovim svojstvima, kao i podaci tko ga je proizveo, kada i gdje. Samim time, ako se neki šaljivdžija i odluči na takav manevar i primjerice, znak koji kazuje da je maksimalna dopuštena brzina 130 km/h samoinicijativno postavi u gradsko središte, lako mu je ući u trag.
Za kraj, saznao sam i koliko košta moj rođendanski poklon. Ako ne računam stručno vodstvo po tvornici i kratku provjera prometnih propisa, okruglo 40 eura plus PDV… Puno ili malo? Meni neprocjenjivo, jer je prijatelj objeručke prigrlio znak, sretan što je za rođendan dobio tako originalni poklon.
