Automobil koji danas predstavljamo uživa uistinu poseban, gotovo da možemo reći legendaran status na domaćoj sceni ljubitelja oldtimera. Opel Olympia Rekord u rijetkoj kabrio-limuzinskoj izvedbi proizveden je 1954., a dvije godine potom pojavio se na zagrebačkim cestama.
Ne zna se mnogo o ranoj povijesti, osim da je jedan od vlasnika bio naš proslavljeni skladatelj Fran Lhotka, autor klasičnog baleta “Đavo u selu.” Zadubimo li se u stare fotografije i razglednice, lako ćemo uočiti da je ova generacija Opelovog bestsellera bila vrlo česta na našim cestama 1950-ih i 1960-ih, no izvedbe s platnenim krovom bile su iznimno rijetke, a to je bio i jedan od razloga zašto je ovaj primjerak privukao pažnju naših prvih ozbiljnih oldtimeraša. Sredinom 1980-ih završio je u kolekciji jednog od osnivača prvog zagrebačkog oldtimer kluba, danas nažalost pokojnog profesora Ivana Špehara.
On je obnovio automobil i s njim godinama sudjelovao na susretima klasičnih automobila, napravivši oko 90.000 kilometara. Kada je u Zagrebu utemeljen Muzej automobila Ferdinand Budicki, ovaj je primjerak bio jedna od njegovih zvijezda i još ga možemo vidjeti na mnogim fotografijama iz tih dana.
Upravo se u tom muzeju dogodio i susret nakon kojeg je današnji vlasnik, Krešimir Knežević iz Nove Gradiške, preuzeo skrb o ovom automobilu. On je potkraj 1990-ih planirao osnovati klub ljubitelja VW Bube, no na nagovor prijatelja to se pretvorilo u pravi oldtimer klub, po godini osnivanja nazvan Classic 99.
Kao fanatični ljubitelj klasičnih automobila, on je pri svakom posjetu metropoli slobodno vrijeme provodio u muzeju. Jednom je prigodom ondje sreo Špehara, koji mu je iz čista mira, bez da je Krešo ranije izrazio ikakav interes o tome, pa čak uopće i razmišljao o kupnji, rekao kako bi volio upravo njemu prodati taj auto. Profesor je, dakako, znao kako je Krešo entuzijazmom i radom pretvorio Novu Gradišku u jedan od centara domaće oldtimer scene i svjesno ga odabrao kao budućeg vlasnika, kako bi osigurao da će Olympia ostati u Hrvatskoj, a ne biti prodana prvom Nijemcu koji se pojavi sa svežnjem eura.
Uz asistenciju još jedne legende zagrebačke oldtimerske scene, Rudolfa Klicpera, transakcija je sklopljena i novi vlasnik počeo je njime obilaziti skupove po Hrvatskoj i susjednim zemljama, nastavljajući tradiciju redovnih vožnji i dodavanja kilometraže. Na autu nije ništa dirao, još je u stanju u kakvom je bio kod Špehara, no planira u dogledno vrijeme odraditi mehaničku restauraciju, bez ikakvog zadiranja u vanjski dojam.
S razlogom, jer automobili je u lijepom, patiniranom, ali sačuvanom stanju. Još kada u rupu na središnjoj konzoli dođe prikladan, onovremeni radio, dojam će biti sjajan, mnogo topliji nego kod svježe restauriranih automobila. Posebna je zanimljivost da je u oldtimer klub iz Nove Gradiške danas učlanjen i jedan svojedobni Špeharov učenik, koji je kao tinejdžer, u sklopu prakse, radio na lakiranju ovog automobila.
Knežević osim ovog Opela posjeduje i Mercedes-Benz 280C iz 1981., kao i Volkswagen Bubu iz 1958. koja je i potakla ideju o osnutku kluba. Danas ima vlastiti Muzej prometa i tehnike, u kojem su među ostalim, iznimno zanimljivim eksponatima, izložena i ova tri automobila. Prolazeći kroz muzej među mnogobrojnim i fascinantnom memorabilijom upala nam je u oko velika limena ploča s oznakom stanice nekadašnje Narodne milicije Okučani.
Nju je, priča nam, našao kod pripadnika jedne naše nacionalne manjine poznate po prikupljanju sekundarnih sirovina. Pokušao ju je kupiti, no vlasnik nije htio ni čuti za to, nego je umjesto novca zatražio da ga proveze nekoliko krugova po gradu u Opelu, sa spuštenim krovom. Mahao je tako on i mahao začuđenim prolaznicima, te je transakcija zaključena na obostrano zadovoljstvo. Još je to jedna potvrda koliko pozitivnih reakcija ovaj sedamdesetogodišnji oldtimer izaziva među ljudima.
Sjedimo u Krešinom kafiću u centru Nove Gradiške, lokalu koji je i sam mali muzej, prepun modela i memorabilija, te pričamo o planovima. Klub i dalje uspijeva nabavljati nova vozila i eksponate svake godine, dok je on privatno ipak malo stao na loptu. Planira zadržati ova tri automobila, odgovorno tvrdi da niti jedan od njih nikada neće biti na prodaju. Niti u sljedećoj generaciji, nada se. Kći Nikolina i sin Danijel naslijedili su strast prema klasičnim automobilima i netko bi od njih dvoje jednog dana trebao preuzeti skrb nad Opelom. Kojem je sudbina, a i želja kako bivšeg tako i sadašnjeg vlasnika, da zauvijek ostane u Hrvatskoj.
Sponzorirani sadržaj je nastao u suradnji s CVH
