Sklonost hrvatskih arhitekata zanimljivim automobilima možemo pratiti više od stoljeća u prošlost, još do pobjednika naše prve auto utrke iz 1912., kasnijeg zagrebačkog gradonačelnika Vjekoslava Heinzela. Sjetit ćemo se Ede Šena iz 1930-ih, Ivana Vitića u sportskom Alfa Romeu Giulietti Sprint, nažalost i smrti Drage Iblera kod Novog Mesta u crvenom Mercedesu…
No, malo je koja slika tako upečatljiva kao ona Nikole Filipovića, dugogodišnjeg profesora na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, jednog od tvoraca moderne vizure naše metropole.
Elegantni gospodin u bijelom odijelu s bijelim šeširom u bijelom Jaguaru povremeno bi se provezao zagrebačkim ulicama 1980-ih i 1990-ih, a to je slika koju mnogi od nas još imaju urezanu u sjećanju.
Taj mi prizor navire dok stojim pred upravo tim Jaguarom XJ6 4.2 iz 1978., dok mi njegov tek drugi vlasnik Vlado Cvitak priča dvije isprepletene priče, onu profesora Filipovića i svoju. Saznajem tako da mu je legendarni arhitekt prvo bio profesor, a kasnije i kolega, kada je on sam postao asistent na istom fakultetu.
Predavao je i sinu Filipu, koji će jednog dana naslijediti auto, osiguravajući da i u trećoj generaciji ostane kod arhitekata. Mogla bi ga, doduše, naslijediti i kći Tea, no ona već ima MGB iz 1970.
Engleska veza definitivno je u krvi obitelji Cvitak, no zanimljivo je da je prvi vlasnik do Jaguara došao gotovo slučajno. I uz asistenciju još jedne legende.
Potkraj 1970-ih bio je jedan od najuglednijih naših arhitekata, a vozio je tamno plavu Alfu Romeo Berlinu, koja je već pokazivala znakove umora. Zaključio je da bi je trebao zamijeniti nekim većim i prestižnijim automobilom, možda američkim, te se izjadao prijatelju, slavnom filmskom producentu Branku Lustigu.
Stjecajem okolnosti, on se u proljeće 1978. našao na salonu automobila u Beogradu, najvećem u bivšoj državi, i ondje ugledao crveni Jaguar XJ6, kakav bi, pomislio je, savršeno pristajao njegovom prijatelju. Telefonirao mu je, prof. Filipović se zainteresirao i zaključio da bi ga mogao kupiti.
Lustig je odmah pokušao rezervirati izloženi primjerak, no taj je već zakaparilo talijansko veleposlanstvo, tako da je umjesto toga morao uplatiti za drugi, isporučen tek pola godine kasnije. Od jeseni 1978. vozio je taj automobil više od trideset godina, mada je 1999. nabavio i tek predstavljeni, također bijeli, S-Type.
Kada je u nekom trenutku poklonio auto unuku, koji ga zbog tadašnjih propisa o mladim vozačima nije mogao voziti, činilo se da mu je sudbina zapečaćena. Završio je kod jednog zagrebačkog trgovca rabljenim automobilima, gdje je određeno da će biti rastavljen i prodan u dijelovima.
Ondje ga je ugledao Cvitak, kontaktirao prof. Filipovića, koji je nominalno još bio vlasnik, te ga nakon šest mjeseci razmišljanja uspio uvjeriti da mu ga dopusti kupiti. Ipak, nekoliko godina kasnije rekao mu je kako mu je drago da je automobil završio upravo kod njega.
Nakon kupnje Cvitak je otkrio da je Jaguar mehanički umoran, no zapravo u svakom drugom pogledu vrlo dobar i izvoran, zahvaljujući kontinuiranoj povijesti korištenja i garažiranosti. Donja je polovica karoserije uređena i lakirana još kod prvog vlasnika, koji je tada dodao i ručno izvučenu liniju koja odjeljuje donji dio od gornjeg, na kojem je po svemu sudeći još izvoran, tvornički lak.
Novi vlasnik malo pomalo je tijekom posljednjih deset godina uređivao mehaniku, te danas legendarni Jaguarov redni 6-cilindraš prede i radi možda i bolje nego ikada. Dijelovi nisu problem, mada je nakon Brexita nešto kompliciranija dobava. U svakom detalju razgovora osjeća se koliko je Cvitak zavolio ovaj automobil, koji vozi na skupovima po Hrvatskoj, te ponekad za vlastiti gušt.
Nakon inicijalnog protivljenja, čak je i supruga preobraćena, shvativši koliko je udobno i komotno voziti se na njegovom stražnjem sjedalu.
UKRATKO:
– Bezvremenski elegantna linija posljednjeg remek-djela Sir Williama Lyonsa od 1974. je bila dostupna samo u dugačkoj, gotovo petmetarskoj izvedbi, koja još bolje naglašava svu profinjenost
– Kromirani detalji na ovom godištu još nisu ustupili mjesto gumi i plastici. To će se početi mijenjati tek s dolaskom treće serije, već 1979. godine
– Zagrebački arhitekt Vlado Cvitak ušao je u svijet oldtimera kupnjom ovog automobila, a sad uređuje i jedan primjerak rijetkog coupea XJC istog godišta
– Legendarni XK motor ima 4235 ccm i 169 KS, a problematični SU rasplinjači s AED čokom ovdje su zamijenjeni Strombergovim ručnim
– Limuzina vrhunske udobnosti i prostranosti, koju se vozi gotovo poput sportskog automobila – mnogo je razloga zašto je klasični XJ i danas obožavan
– Jaguar je u 36 godina kod prvog vlasnika napravio tek 105.000 kilometara, a isprva je servisiran u Trstu. Danas mu je kilometraža na 124.000
– Današnji vlasnik u deset godina nije ništa morao mijenjati u unutrašnjosti, koja je u detalj jednaka kakva je bila kada je kupio automobil – autentična
– Prtljažnik je pozamašan, no ipak mu palice za golf pristaju bolje nego vreće cementa. U dubini je i specifičnost marke – dva spremnika goriva
– Ovu je oznaku Jaguar dobio još 1992., kada je imao samo 13 godina, te vlasnik zbog povijesti i sentimenta oklijeva oko odluke o prebacivanju na PV pločice
Sadržaj nastao u suradnji s CVH
