Čini se da svijet tehnologije, uključujući automobilsku industriju, prolazi kroz fazu ponovnog vračanja fizičkih tipki. Dok zasloni osjetljivi na dodir ostaju dominantna značajka u unutrašnjosti vozila, proizvođači automobila sve više preispituju praktičnost fizičkih kontrola dok vozači ponovno otkrivaju njihovu važnost. Ali što pokreće ovu promjenu u filozofiji dizajna?
Rachel Plotnick, izvanredna profesorica na Sveučilištu Indiana Bloomington i neka vrsta “gurua za tipke”, godinama je proučavala ovo taktilno oživljavanje. Kao autor knjige Power Button: A History of Pleasure, Panic, and the Politics of Pushing (2018), Plotnick je istraživala psihologiju i kulturnu povijest tipki i njihovu trajnu ulogu u tehnologiji. Danas ona pomaže tvrtkama da poboljšaju svoja sučelja, balansirajući između digitalnog i taktilnog.
U intervjuu za Spectrum, Plotnick je upitana o čimbenicima koji pokreću “povratak potrošačkih uređaja na tipke”, trend koji postaje sve očitiji u unutrašnjosti automobila.
“Možda umor od ekrana. Cijele dane i noći provodimo na ovim uređajima, skrolajući ili neprestano listajući stranice i videa, i ima nešto zamorno u tome. Tipka bi mogla biti način da se naš svakodnevni život detehnologizira do određene mjere.
To ne znači da tipke ne mogu ići zajedno sa zaslonima jer oni su često ‘partneri‘.”
Plotnick naglašava da zasloni osjetljivi na dodir mogu biti nesigurni u određenim kontekstima, budući da zahtijevaju vizualnu pozornost za rad, nešto što vozači jednostavno ne mogu riskirati. Fizičke kontrole, nasuprot tome, nude “jednostavnost ograničavanja našeg polja izbora” i omogućuju intuitivno upravljanje bez skretanja fokusa s ceste.
Sada i mnogi proizvođači automobila počinju prepoznavati ograničenja zaslona osjetljivih na dodir, a sve zahvaljujući rastućem protivljenju potrošača. Fizički tipke, prekidači i gumbi za bitne funkcije, poput kontrole klime i podešavanja glasnoće, postupno se vraćaju. Slično tome, kratkotrajni eksperiment s “taktilnim” tipkama osjetljivim na dodir pokazao je da one zapravo nisu nimalo taktilne niti jednostavne za korištenje. Zbog toga se ove tipke sada sve više ukidaju u korist konvencionalnijih alternativa.
Ipak, zasloni osjetljivi na dodir neće nestati iz naših automobila. Plotnick tvrdi da se fizički gumbi i zasloni osjetljivi na dodir međusobno ne isključuju, već se nadopunjuju: “Ljudi su gladni za fizičkim gumbima, prvenstveno zato što ih ne moraju uvijek gledati, mogu ih se opipati i koristiti bez izravnog obraćanja pažnje na njih. Također, tipke nude veći raspon taktilnosti i povratne informacije. Ova taktilna povratna informacija posebno je vrijedna u okruženju vožnje, gdje su instinktivne interakcije sigurnije i učinkovitije.”
Stručnjakinja zaključuje da je optimalan pristup kombinirati različite vrste sučelja na temelju njihove namjene i specifičnih zahtjeva svakog scenarija. Umjesto potpunog napuštanja zaslona osjetljivih na dodir, industrija može i treba prihvatiti hibridni pristup spajanjem fizičkih kontrola s digitalnim sučeljima gdje je to prikladno, smatra Plotnick. Osnovnim funkcijama, poput podešavanja temperature ili uključivanja/isključivanja prednjih svjetala, najbolje se upravlja s pomoću dodirnih tipki i kotačića. U međuvremenu, vremenski manje osjetljivi zadaci, poput navigacije i zabave, mogu ostati na zaslonu osjetljivom na dodir, gdje imaju najviše smisla.
Međutim, ne idu svi proizvođači automobila u smjeru povratka tipki. Tesla, pionir u uklanjanju fizičkih kontrola iz svojih interijera, čak je i intenzivirala svoj pristup usmjeren na ekran osjetljiv na dodir. U redizajniranom Modelu je tako u potpunosti uklonjena ručica mjenjača, a njene komade su prebačene na zaslon.
