Najava poskupljenja usluge premještanja nepropisno parkiranih vozila u Zagrebu možda i ne bi bila toliko tragična – poskupilo je sve, pa zašto onda ne bi i odvoz paukom – da gradonačelnik Tomislav Tomašević pritom nije izrekao nekoliko rečenica koje s jedne strane grubo vrijeđaju integritet vozača u metropoli, a s druge strane su ili promašene ili suprotne zakonu.
Više ili manje, sve od navedenog sadržano je u jednoj rečenici, u kojoj je prvi čovjek Zagreba prvo naveo da je ovakav potez nužan zbog vozača koji se “obijesno parkiraju”, a zatim pridodao da će stoga “učiniti ono što je u njegovoj nadležnosti, a to je povećanje kazne za pauka”.
Što je tu sporno?
Gradonačelnik Tomašević očito vozače doživljava kao divljake koji se, eto, parkiraju gdje god im se prohtije, iako je činjenica da se oni u Zagrebu često niti nemaju gdje parkirati legalno. To mu jasno sugeriraju brojke kojima i sam raspolaže – prošle je godine, naime, grad Zagreb uredno izdao čak 13.776 povlaštenih parkirnih karata za parkiranje u sad već bivšoj prvoj zoni, iako je parkirnih mjesta na tom području tek 8035.
Dakle, gradska tvrtka Zagrebparking je lani svjesno žiteljima centra grada prodala više od 5000 povlaštenih parkirnih karata nego što ondje ima parkirnih mjesta, da bi sad gradonačelnik zaključio da mora poskupiti “kazne za pauk” jer ima posla s vozačima koji se “obijesno parkiraju”.
Nije tu, naravno, mislio samo na stanovnike centra, no baš njihov primjer lijepo svjedoči kako parkirnih mjesta u gradu jednostavno nema dovoljno. Čak i za one koji uredno plaćaju svoju parkirnu kartu.
Time je teza gradonačelnika o “obijesnom parkiranju” još tragičnija. Naravno da ima slučajeva gdje se vozači parkiraju nasred livade iz samo njima razumljivih razloga ili svojim autom potpuno prepriječe put pješacima na nogostupu, no većina vozača, njih vjerojatno 99 posto, parkiralo bi se na legalna, iscrtana parkirna mjesta, samo kad bi ona postojala.
No, gradonačelnik Tomašević ne vidi rješenje ovog problema u izgradnji novih parkirnih mjesta diljem grada ili podzemnih garaža u centru, nego bi red u parkiranju zaveo tako da poskupi “kaznu za pauk”.
Problem u toj konstrukciji, međutim, jest što u stvarnosti ne postoje kazne za paukove, već su Zakonom o sigurnosti prometa na cestama predviđene kazne za nepropisno parkiranje, a istim su zakonom određeni uvjeti za premještanje nepropisno parkiranih vozila.
Usluga premještanja nepropisno parkiranih vozila pritom nije zamišljena kao nikakva dodatna kazna, već kao usluga kojom se omogućuje normalizacija stanja u prometu, a cijena te usluge bi trebala biti zasnovana na tržišnim okolnostima. Prema već citiranom Zakonu o sigurnosti prometa na cestama određeno je da cijenu ove usluge određuju jedinice lokalne samouprave, a baš kako bi se spriječila samovolja lokalnih šerifa, predviđeno je i da njihov cjenik u konačnici treba blagosloviti Ministarstvo unutarnjih poslova.
Samim time, tvrdnja gradonačelnika Tomaševića da je poskupljenje premještanja nepropisno parkiranih automobila pod njegovom nadležnošću samo je djelomično točna. Ako mu MUP ne odobri to poskupljenje, ne postoji gradska odluka koja ga može progurati.
Problem je, međutim, što MUP svoju ulogu propisanu zakonom u ovom slučaju ne shvaća preozbiljno, koliko god tvrdili da se “trude ujednačiti cijene premještanja”. Posljedica je ta da se cijene premještanja od grada do grada razlikuju poput noći i dana, a posebno bode oči što su propisani iznosi očigledno doneseni potpuno proizvoljno, bez ikakvog uporišta u stvarnom trošku.
Konkretno, premjeste li vaš nepropisno parkiran automobil od 1,6 tona u Zagrebu tu ćete uslugu platiti 106,18 eura, u Rijeci 66,50 eura, u Splitu 59,73 eura, u Šibeniku 100 eura…
Ne treba biti odlikaš da bi se iz toga zaključilo da cijene premještanje nisu ujednačene. U Zagrebu se, primjerice, naplaćuju različite tarife za premještanje automobila do 1,5 tona (66,36 eura) i onih iznad te kilaže (106,18 eura), u Splitu razlikuju vozila do dvije tone (59,73 eura) i preko dvije tone (86,26 eura), u Rijeci premještanje baš svih vozila stoji 66,50 eura…
Ima tu tako svega, a kako su cijene premještanja već u ovom trenutku prenapuhane svjedoči pogled u cjenik Hrvatskog autokluba.
Oni, pak, uslugu utovara, istovara i prijevoza vozila do udaljenosti od 20 kilometara cijene 56 eura.
UKRATKO:
Blagodat za gradsku blagajnu
– Umjesto da građanima osiguraju potrebna parkirna mjesta, gradovi u Hrvatskoj redom masno zarađuju na nepropisnom parkiranju
HAK može za 56, Zagrebu malo i 106 eura
– Hrvatski autoklub premještanje vozila do udaljenosti od 20 km naplaćuje upola manje od Zagrebparkinga
– Bilo bi dobro da gradonačelnik Tomašević prvo makne nebuloze iz cjenika Zagrebparkinga – primjerice, premještanje putničkog VW Pola stoji 66,36 eura, a teretnog čak 318,53 eura
– Ministarstvo unutarnjih poslova bi prema zakonu trebalo davati suglasnost za cijene premještanja vozila i brinuti se da one budu ujednačene i tržišno uvjetovane. No…
– Vozače opravdano smeta što ih se često proziva zbog prometne nekulture i prikazuje divljacima. Mnogi ne parkiraju na obilježena parkirna mjesta samo zato što ih zapravo – nema
– Zagrebački gradonačelnika Tomašević očito namjerava vozače kažnjavati cijenom usluge premještanja vozila. Što je, naravno, protuzakonito
