Stalna jurnjava za profitom i smanjenjem troškova proizvodnje, ali i novi ekološki zahtjevi, učinili su novije automobile podložnijima hrđanju nego što su bili oni prethodnih generacija. Naročito je to vidljivo kod japanskih automobila koji su oduvijek bili znatno osjetljiviji na hrđu od automobila europskih proizvođača, posebice njihovi pick-upovi, kaže nam Ozren Semper iz SRS Garage, servisa specijaliziranog za skidanje i zaštitu automobila od hrđe.
I brojne poplave u kojima su prošlih godina završili brojni automobili, govori, razlog su što ima sve više novijih automobila u svojoj garaži. Inače, svakom hrđanju automobila može pridonijeti i držanje automobila na travi, parkiranje u vlažnim i nedovoljno ventiliranim garažama, učestalo korištenje na cestama koje se zimi jako sole ili u terenskoj vožnji. Dijelovi donjeg postroja prvi su na kojima će se pojaviti hrđa, jer su najizloženiji vodi, vlazi, prljavštini terena i soli s ceste.
Karoserija je kod modernih auta galvazirana, tako da s njom ne bi trebalo biti problema, a i garancija na prohrđavanje u pravilu se proteže na najmanje 10 godina.
Hrđa se s automobilskih dijelova može ukloniti na nekoliko načina, od kojih je najpoznatiji pjeskarenje. No, dok je pjeskarenje, primjerice, idealno za čeljusti kočnica, nije dobro za primjenu na karoseriji ili dijelovima ovjesa, poput mostova koji imaju puno utora, otvora i cjevastih oblika, objašnjava nam Ozren.
Takve dijelove je, naime, nakon pjeskarenja gotovo nemoguće do kraja očistiti od sitnih čestica pijeska i prašina koje zaostaju na površini. One će s vremenom zbog vibracija probiti kroz novu boju, a unutar cijevi na dijelovima ovjesa proizvoditi zvukove u vožnji. Neki majstori čak ciljano ostave neki alat unutar cijevi da lupka u vožnji i proizvodi vibracije, kako bi se ta prašina istresla, no ni to ne urodi uvijek plodom.
Dok je za čišćenje aluminijskih dijelova najbolje koristiti tzv. mokro staklarenje, komoru u kojoj se dijelovi čiste od hrđe pomoću vode pod pritiskom i sitnih granula stakla, za željezo nema boljeg rješenja od skidanja hrđe kontinuiranim laserom, kaže Ozren. Ne samo da je kontrola puno bolja, jer majstor može laserom ciljati zahvaćena područja i u svakom trenutku vidjeti što je točno obradio, nego nema ni posljedičnog čišćenja i nereda kao kod pjeskarenja.
Ovaj uređaj svojim intenzivnim, fokusiranim laserskim snopom određene frekvencije zagrijava materijal na visoku temperaturu i time doslovno spaljuje hrđu, a pritom ne oštećuje i ne djeluje na zdravo željezo. Nakon prolaska laserom ostatke spaljivanja hrđe treba ukloniti, otpuhati, obrisati ili iščetkati četkom, a potom proći “drugu ruku” laserom, kao kod bojanja.
– Prije primjene lasera dijelove treba pripremiti i očistiti, pa i odmastiti ako je, primjerice, riječ o bloku motora ili diferencijalu, a nakon skidanja hrđe temeljito ih očistiti specijalnim sprejem za čišćenje prljavštine s metalnih dijelova.
Svi dijelovi izuzev onih koji se griju (poput, primjerice, blokova motora) potom se obrađuju antikorozinom kako bi se materijal stabilizirao, a kada se antikorozin posuši može se nanijeti boja, objašnjava nam čitav postupak Ozren, dok za laserski tretman priprema hrđom obilno zahvaćeni stražnji most jedne Ford Sierre 4×4 s kraja 1980-ih.
Cijenu određuju potrebni sati rada, pa su priprema ovako već skinutog mosta, samo uklanjanje hrđe laserom, obrada i bojanje, za što je bilo potrebno oko dva sata rada, stranku uz potrošni materijal stajali 140 eura.
