Sustavi za pomoć vozaču s djelomičnom automatizacijom svakako mogu pomoći u sprječavanju sudara, ali nisu baš savršeni. Nedavna studija analizirala je više od 37.000 sudara i otkrila da je osjetno manja vjerojatnost da će se ljudi sudariti u zavojima ili u situacijama slabije vidljivost u usporedbi s automatiziranom tehnologijom.
Studija, koju je nedavno objavio Nature Communications, otkrila je da su vozila koja koriste automatizirane sustave imala pet puta više sudara tijekom izlaska ili zalaska sunca. U zavojima je omjer bio dvostruko veći u usporedbi s vozilima kojima upravljaju ljudi. Analizirano je otprilike 35.000 sudara u kojima su sudjelovali ljudski vozači i 2100 sudara u kojima su bili uključeni automatizirani sustavi.
Što se tiče situacija sa slabim osvjetljenjem, studija naglašava probleme koje u tim uvjetima imaju kamere i senzori te nemogućnost njihove prilagodbe uvjetima. Na primjer, sjene koje se javljaju tijekom ranog jutra ili kasne večeri sustavi mogu pogrešno protumačiti kao objekte na cesti. Fluktuirajuće svjetlo također može biti problematično, izazivajući kaos u algoritmima i zbrku unutar sustava automatizirane vožnje. S druge strane, ti sustavi možda uopće neće otkriti objekte koji su u sjeni. Sve ovo je potkrijepljeno testovima sudara koji dosljedno pokazuju da vozila kasno koče ili se uopće ne zaustavljaju pred “simuliranim” pješacima ili životinjama.
Posebno problematična mjesta za trenutne automatizirane sustave su i raskrižja te zavoji. Senzori i kamere u njima možda neće detektirati sve prepreke. Također, studija ističe da trenutni sustavi općenito “vide” samo područje relativno blizu vozila. Dok bi čovjek mogao vidjeti gustu maglu na udaljenosti od pola kilometra i poduzeti mjere opreza, automobil pod autonomnom kontrolom samo bi nastavio voziti sve dok ne dođe do same magle.
Te tvrdnje potvrđuju i mnogi dokazi. Većina vozila pod autonomnom kontrolom vozila je ravno i konstantnom brzinom prije nego što su implementirani hitni manevri neposredno prije sudara. Automobili koje su vozili ljudi pokazali su više slučajeva usporavanja i mijenjanja traka osjetno ranije.
Studija uzima u obzir mnoštvo varijabli kako bi došla do ovih zaključaka, ali zaključak je jasan. Aktualni sustavi pomoći vozaču trenutno su samo asistenti, odnosno pomoć vozači, a ne sustavi autonomne vožnje. Automatizacija dobro radi u ravnoj liniji, ali mora se prikupiti i proučiti znatno više podataka prije nego što prava autonomna vožnja razine 4 postane stvarnost.
