Od sredine 1990-ih, Audi se zalaže za beskompromisnu kvalitetu izrade i materijala kao rijetko koja druga marka. To je postavilo temelje za Audijev uspon na razinu Mercedesa i BMW-a. Nedavno je, međutim, taj trendu u Audiju počeo popuštati.
S jedne strane, to je sigurno zbog kaosa u upravljanju posljednjih nekoliko godina, gdje su šefovi razvoja bili u stalnoj strci zbog kašnjenja novih električnih i drugih vitalnih modela.
Taj problem je riješen jer Audi je samo prošle godine predstavio šest novih modela: A6 e-tron, Q6 e-tron, A5 sedan, A5 Avant, Q5 SUV i Q5 Sportback .
Što se tiče portfelja modela, Audi je svakako popunio rupe, no pomniji pogled na nova vozila odmah otkriva sljedeći problem.
Kvaliteta materijala korištenih u unutrašnjosti modela A6 e-tron, Q5 i u nekih drugih je djelomično razočaravajuća i vjerojatno će naići na nerazumijevanje kod većine redovitih Audi kupaca.
Ne radi se toliko o stvarima koje vidite ili dodirnete na prvi pogled, jer one su i dalje savršene. Ali ispod toga se krije nešto čega prije nekoliko godina nije bilo.
Auti tako imaju prilično tvrdu plastiku na donjim oblogama vrata i pretincu za rukavice, između ostaloga.
Problema su očito svjesni i u Audiju. Na vozačkoj prezentaciji novog Q5, Oscar da Silva Martins, voditelj komunikacija proizvoda i tehnologije u Audiju, bio je neuobičajeno otvoren u samokritici i rekao prisutnim novinarima: “Sigurno smo bili bolji u pogledu kvalitete u prošlosti, ali ćemo to opet postići.” Dodao je da su zahtjevi kupaca i medija za kvalitetom Audija možda malo podcijenjeni. “Možda se štedjelo na krivim mjestima.”
Riječi su to koje inače ne čujete od visokopozicioniranih ljudi industrije i koje svakako zaslužuju poštovanje.
Osim toga, i drugi dužnosnici Audija istaknuli su mogućnost poboljšanja u ovom području u bliskoj budućnosti. S renoviranjem najnovijih modela, lošiji materijali trebali bi postati stvar prošlosti.
U obranu Audija treba spomenuti da u većini slučajeva i konkurencija iz Stuttgarta nije ništa bolja. I kod Mercedesa je kvaliteta materijala osjetno opala u posljednjih nekoliko godina, no oni za sada ne obećavaju nikakva poboljšanja. S druge strane, BMW je dno dosegao početkom 2010-ih i od tada je napredovao.
Stalno čujemo od proizvođača da konstantno pooštravanje standarda za emisije, sigurnost od sudara, kibernetičku sigurnost i homologaciju imaju ekstreman utjecaj na troškove razvoja i da se to mora kompenzirati negdje drugdje.
Unatoč tome, posebice njemački vrhunski proizvođači ne bi trebali pokušavati uštedjeti na onome po čemu su najpoznatiji, izvanrednoj kvaliteti, jer to bi im se moglo “obiti o glavu”.
