Haben Sie Ungarische Goulash Suppe, bitte? Und bier, kleine… Pa reci po naški, dajte mi gulaš i pivo. Što jezik lomiš, brate? – govori mi nasmijana konobarica u zgodnom malom tradicionalnom bečkom restoranu, nedaleko hotela na Mariahilfer Straße, gdje sam odsjeo u Beču. – Reci, hoćeš li i neku salaticu, kruha? Odakle si, iz Zagreba? – nutka me dok mi priprema stol. Ne znam kako mi je uopće došlo da pokušam pričati njemački, kojeg osim možda nekoliko rečenica zapamćenih iz partizanskih filmova, zapravo i ne govorim.
Tim više što je dobro poznato da u Beču žive i rade deseci tisuća ljudi s prostora bivše Jugoslavije, posebno u uslužnim djelatnostima, i poznati jezik čuje se gdje god se okrenete. Za njemačkim često zato i nema prave potrebe. I tako, gospođa porijeklom iz Šapca koja već 25 godina konobari u bečkim restoranima i ja lijepo smo ćaskali. Kad se raspričala, doznao sam sve o pečalbi i emigraciji “naših ljudi” u Beču, kakav im je život, kako je sve postalo skupo i da se ipak nekako živi, ali i da je “kod nas” – ipak najbolje. Ali eto, prođu godine u tuđini, govori mi pomalo sjetno…
S obzirom na to da sam bio prehlađen, gospođa mi je napisala na papiriću popis prirodnih pripravaka za barem desetak zdravstvenih tegoba, rekavši da “ako ne pomogne zemljak zemljaku, tko će nam drugi pomoći”. Zanimljiv početak city break vikenda u Beču…
Nakon fine večere jednako dobro sam prošao s parkiranjem u garaži nedaleko hotela u zgradi na samom Mariahilfer Straße. Parkiralište zauzima jedan kat zgrade na Mariahilfer Straße, do koje me, kako bi mi olakšala potragu, odvela djelatnica hotela, gospođa porijeklom iz Bosne, koja također godinama živi i radi u Beču. – Odakle si? Iz Zagreba? Ajd’ dođi sa mnom, sad ću ti sve pokazati da ne lutaš, a i ja ću protegnuti noge, pročitala me valjda po izgledu da sam “naš”, pa nisam morao pribjegavati engleskom, niti mom katastrofalnom njemačkom jeziku.
Brzo je navukla jaknu i krenula sa mnom do auta preko glavne pješačke zone do garaže, gdje sam odvezao auto i ostavio na oku kamere. Nije jeftino – 25 eura dnevno – ali barem je sigurno. Ta poznata bečka trgovačka ulica učinila mi se zgodnom startnom točkom za City break u Beču, gradu koji je prošle godine proglašen najpoželjnijim gradom za život na svijetu.
Do njega sam stigao hibridnim Renaultom Clio 1.6 E-Tech, a povod je bio vidjeti koliko se štedljivo i komotno može doći do austrijske prijestolnice gradskim hibridnim automobilom. Zagreb i Beč dijeli tek 370 kilometara ili oko četiri sata vožnje poštujući ograničenja brzine. U gradu na Dunavu živi oko dva milijuna ljudi, a ono što oduševljava jest savršen red i čistoća gradskih ulica. Nema tu smeća, oronulih ili grafitima išaranih zidova secesijskih zgrada u središtu kao, nažalost, u Zagrebu. U prometu nitko ne trubi, a ljudi prelaze ulicu samo na zebrama. Bečka škola.
Iako je za mog posjeta grad bio krcat turistima koji se dive gradu baroka, secesije, valcera, carice Sisi, ali i Sacher torte i bečke šnicle, gužva ipak nije nametljiva kao u Pragu ili Parizu. Iz Mariahilfer Straße krenuo sam pješice u istraživanje, a prva točka bio mi je fantastičan prostor Muzejske četvrti s nekoliko poznatih muzeja.
Sve je arhitektonski sjajno uklopljeno – staro i novo – sa zanimljivim izložbama, poput izložbe remek djela Gustava Klimta u Muzeju Leopold za 17 eura. Zgodan je to prostor i za jednostavno uživanje uz kavu na suncu ili brunch na terasi nekog od lokala unutar kompleksa, u kojem se osim turista druže Bečani svih generacija željni kulturnog uzdizanja.
Odmah preko puta između vanjskog i unutarnjeg “ringa”, glavnih bečkih kružnih avenija, nalazi se monumentalan prostor s najvažnijim gradskim zgradama, kojim je bio gušt prošetati. Impresivan je i trg carice Marije Terezije sa spomenikom i fontanama te vrtovima sa savršeno pošišanom travom i krošnjama drveća te dvije gotovo identične zgrade Prirodoslovnog muzeja i Muzeja povijesti umjetnosti iz druge polovice 19 stoljeća. Jednako je fascinantan prostor preko puta s Trgom junaka i najvećim gradskim dvorcem Hofburg, jednim od najljepših bečkih građevina.
Ova je carska palača bila sjedište Habsburškog carstva sve do 1918. Šetnja obližnjim vrtovima Burggarten i Volksgarten u rano proljeće ispunjava sva osjetila. Razmišljam kako je Beč stvarno fantastičan i toliko toga ima za vidjeti, a tek sam stigao. Jedan vikend je svakako prekratko vrijeme, pa sam napravio selekciju i odlučio se više zadržati u gradu.
Zato ostale znamenitosti nisam obišao pješice ili fijakerom za 90 do 100 eura po turi, već nešto skromnije u električnom vintage automobilu koji može potegnuti do 20 km/h, ali za duplo manje novca. Tura traje 45 minuta, a prolazi pored gradske vijećnice i zgrade parlamenta sve do gotske katedrale sv. Stjepana iz 12. stoljeća, na gradskom trgu Stephansplatz.
Poslijepodne sam odlučio popiti kavu i pojesti štrudlu od jabuke u opuštenoj atmosferi u nekoj od bečkih kavana, baš kao što su to činili Sigmund Freud, Andy Warhol ili Gustav Klimt, a koje su gradska tradicija i nematerijalna kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a. No, vidjevši red turista za ulazak u najpoznatiju i najljepšu u gradu, Cafe Central u samom središtu, prošla me volja. Prošetao sam i pored muzeja Sissi, također krcatog turistima, kao i zgrade Španjolske škole jahanja i stigao do obližnje elegantne ulice Greben sa skupim trgovinama markirane odjeće.
Kako se spustio mrak, odlučio sam večerati u jednom od priuštivih tradicionalnih bečkih restorana Zum Leupold, nedaleko gradske vijećnice, gdje se pripravlja jedna od najboljih bečkih šnicli prema tradicionalnoj recepturi, a koja stoji 20 eura. I nisam pogriješio, dapače. Tko želi večerati na nekom cool mjestu s vrhunskom hranom, preporuka je restoran bar Ziizuu blizu centra grada, a popularan je i japanski restoran Mochi.
Večer u Beču nudi puno izbora i za zabavu do jutra, a izbor je velik. Moje su preporuke elegantni bar Kleinod Prunkstück i Roof top bar Aurora. Ako ste pak raspoloženi za “Bečku školu”, ali “balkanski smjer”, pravo mjesto je Balkanska ulica. Sljedećeg dana morao sam birati – otići vidjeti fantastični dvorac Schönbrunn, nekadašnju rezidenciju habsburških vladara, što uzima cijeli dan, ili, pak, otići do velikog zabavnog parka Prater.
Usput sam svratio i do arhitektonski nevjerojatnog stambenog bloka Hundertwasserhaus i ogromnih vrtova dvorca Belvedere. Srećom, bila je nedjelja pa se parkiranje u gradu u puno ulica ne plaća. Beč doista može nadahnuti, ne samo za Advent ili za Uskrs, sjajno je odredište za vikend-predah od svakodnevice. Pa i da samo odete u Prater. Panoramski kotač u velikom zabavnom parku u Leopoldstadtu je istinski simbol Beča, gdje se s visine 64 metra može uživati u pogledu na grad između svih ostalih zabavnih atrakcija.
Na koncu i vožnja unovom hibridnom Renault Cliju 1.6 od 143 KS pokazala lijepim doživljajem. Ukupno smo prešli 850 kilometara, a putno računalo je nakon povratka u Zagreb ispisalo potrošnju od 4,5 litre. Udoban i štedljiv, pokazao se idealnim i na ovakvom city break putovanju.
Beč ukratko
U glavnom gradu Austrije živi oko dva milijuna ljudi, a oduševljava čistoća ulica i red u prometu. Nema smeća, oronulih i grafitima išaranih zidova secesijskih zgrada u središtu, a u prometu nitko ne divlja. Užitak je šetati središtem grada i luksuznom ulicom Greben, punom superskupih trgovina, sve do goleme gotske katedrale sv. Stjepana
Ne pojesti bečku šniclu pripremljenu po tradicionalnom receptu pravi je grijeh. U restoranu Zum Leopold je sjajna, a ne pojesti ju pripremljenu po tradicionalnom receptu, pravi je grijeh. U restoranu Zum Leopold je sjajna
Ulični zabavljači i tradicionalni fijakeri na ulicama, arhitektura i dobra atmosfera, posebno u sajmeno vrijeme pretvaraju ulice Beča u mjesto na kojem je ugodno boraviti
Hofburg je kompleks površine 240.000 kvadrata sa 2600 soba, 19 različitih vrtova i 18 krila različitih arhitektonskih stilova i nekoć je bio rezidencija Habsburškog cara. Danas je manji dio namijenjen predsjedniku Austrije, a glavnina su muzeji
Najpoznatija bečka tržnica Naschmarkt s ponudom hrane iz cijelog svijeta zrači secesijskom tradicijom, ali i duhom orijentalnog bazara
Jedna od najvećih znamenitosti na bečkom “ringu” je zgrada Bečke opere, poznata u svijetu po svojim filharmoničarima. Blizu je muzej Albertina
Uz fantastičan dvorac Schönbrunn nalazi se Tiergarten, najstariji zoološki vrt na svijetu, za javnost otvoren još 1752., a kojem povijest seže u davnu 1452. Svakako ga treba vidjeti kad ste u blizini…
Najpoznatiji atrakcija grada je dvorac Schönbrunn iz 18. stoljeća. Građen je u baroknom stilu, a nekoć je bio rezidencija Habsburške dinastije. Danas je pod zaštitom UNESCO-a
Panoramski kotač u velikom zabavnom parku Prater u Leopoldstadtu je istinski simbol Beča, gdje se s visine 64 metra može uživati u pogledu na grad. Nudi se i bezbroj adrenalinskih atrakcija
Arhitekt i slikar Friedensreich Hundertwasser autor je Kuće sagrađene 1985., prepoznatljive po šarenom pročelju sa žarenim mozaicima i zelenilu koje se nalazi oko nje. Vrijedi ju posjetiti
Auto s kojim smo putovali, Renault Clio E-Tech Hybrid, premda gradske klase, oduševio nas je komforom i potrošnjom koja je nakon povratka u Zagreb i 850 prijeđenih kilometara iznosila 4,5 litara
”Kuća mora” smještena je u samom centru Beča u topovskom tornju iz Drugog svjetskog rata. U njoj živi preko 10.000 životinja, što je čini najvećim akvarijem u Austriji
