Svaki je vozač mnogo puta vidio znakove upozorenja strmu nizbrdicu i oštar uspon. Ali ovi znakovi s brojčanim oznakama još uvijek zbunjuju mnoge kojima nije jasno koliku bi uzbrdicu ili nizbrdicu trebali predstavljati postotci na znakovima i zašto se uzbrdice i nizbrdice uopće klasificiraju u postocima, a ne u stupnjevima.
Prvo, odgovorimo na logično pitanje: zašto nagib općenito nije naznačen u stupnjevima, već u nekom postotku? Uostalom, stupnjevi su svima jasni i svi ih uče već u osnovnoj školi u sklopu matematike te nas prate cijeli život. S druge strane postotke uzbrdice i nizbrdice će vam objasniti samo u auto školi, a mnogi ubrzo zaborave što bi oni trebali predstavljati. Odgovor je jednostavan: nagib ceste na različitim dijelovima strmog uspona može biti različit. Na primjer, na početku uspona je 3° stupnja, zatim 12 stupnjeva, a pred vrhom je blagih 2 stupnja. Kako se ne bi stavljali odgovarajući znakovi na svaki segment uspona, nagib se izračunava za svaki uspon u cjelini. Početna točka je početak uspona, konačna točka je vrh uspona, a nagib se smatra prosječna vrijednost duž ravne linije između ovih krajnjih točaka.
Prvo, napregnimo malo mozak i sjetimo se matematike iz osnovne škole. Ako zamislite uspon u bočnom presjeku, možete razlikovati tri segmenta. Prvi, vodoravni, je udaljenost prijeđena vodoravno. Drugi, okomiti, je okomiti prijeđeni put, odnosno visina na koju se automobil popeo uz brdo. Treći segment je zapravo cesta koja spaja krajeve ova dva segmenta. I što smo time dobili? Pravokutni trokut, gdje su duljina uspona i visina uspona katete, a stvarna cesta koja ih povezuje je hipotenuza.
Primjerice, nagib od 15 posto znači da se cesta u prosjeku uzdiže 15 metara svakih 100 horizontalnih metara. Taj postotak se razlikuje od nagiba u stupnjevima koji je u ovom konkretnom slučaju nešto manji od 9 stupnjeva. Zbog toga maksimalni teoretski nagib od 100 posto, koji u praksi nećete pronaći na ni jednoj cesti, odgovara kutu uspona od 45 stupnjeva, na kojoj bi se automobil za svakih prijeđenih 100 metara ujedno i popeo 100 metara.
Ovakve nagibe nikada nećete naći na nekoj cesti jer serijski osobni automobili jednostavno nisu dizajnirani za njih. Nagib od 15-20 posto već se smatra vrlo strmim, a ekstremni usponi od 70 posto ili čak 90 posto nalaze se samo na poligonima na kojima se testiraju terenski automobili. Maksimalna sposobnost uspona za vaše vozilo može se pronaći u uputama vozila. Klasični osobni automobili u teoriji mogu savladavati nagibe do oko 30 posto, neki i veće, no sve ovdje ovisi o mnogim drugim faktorima među kojima su kvaliteta guma i stanje ceste, odnosno koliko je ona skliska. Najbolji terenski automobili projektirani su za penjanje uz uzbrdicu s nagibom između 60 i 80 posto, no i to su teoretske vrijednosti koje najviše ovise o gumama i stanju podloge.
Naravno, gledajući u znak nećete moći izračunati možete li voziti po mokroj uzbrdici ili čak kada je ona prekrivena snijegom ili ledom. Ali na temelju strmine uspona možete neizravno procijeniti isplati li se uopće pokušati voziti. Vrijednost uspona od 20 posto, za mnoge će se vozače i automobile ispostaviti nepremostivom preprekom na mokrom asfaltu u kombinaciji s lošim gumama. No i mnogo manje vrijednosti bit će vrlo problematične kada je na cesti snijeg, poledica ili led.
