Alcantara je postala sastavni dio interijera mnogih sportskih, luksuznih ili bolje opremljenih vozila. Ove godine prošlo je točno pola stoljeća od kada je ovaj profinjeni sintetički tekstil, koji se nerijetko zamjenjuje za brušenu kožu jer izgleda poput nje, upotrijebljen u nekom automobilu.
Godine 1974. patentirani materijal, koji je razvijen prvenstveno za presvlake fotelja i sofa, prvi je put postao dio interijera supersportskog automobila, Bertoneovog Lamborghini Bravo koncepta. Danas je, zahvaljujući svojoj prozračnosti i izdržljivosti, omiljen materijal za mnoge proizvođače automobila diljem svijeta.
Osobito posljednjih godina, ovaj materijal postaje sve popularniji kao alternativa klasičnoj koži. Osim sjedala i armaturne ploče, proizvođači također vole obložiti krovnu oblogu Alcantarom na ekskluzivnijim modelima. U vozilima visokih performansi, Alcantarom su često presvučeni i upravljači. Razlog za ovaj izbor je jednostavan: osjećaj koji ovaj materijal daje vozaču pod dlanovima jamčeći najveće moguće trenje, odnosno čvrst prihvat volana, i visoku razinu prozračnosti koja sprječava znojenje dlanova koliko god je to moguće.
Prvi automobil na svijetu s alcantara interijerom bio je Lamborghini Bravo. Riječ je o studiji koju je dizajnirao Marcello Gandini za tvrtku Carrozzeria Bertone. Temelji se na platformi Lamborghinja Urraco P300 koja je skraćena za 200 mm. Sličnosti s legendarnim Countachom se ne mogu poreći, posebno u lukovima stražnjih blatobrana, kosom vjetrobranskom staklu i stražnjem dijelu.
Bravo je pokretao V8 nadograđen na 300 KS s mjenjačem i diferencijalom iz Urraca P300. Masa praznog vozila bila je 1285 kg, a najveća brzina 275 km/h. Lamborghini je razmišljao o serijskoj proizvodnji, ali je nije uspio realizirati zbog energetske krize i loše financijske situacije tvrtke u to vrijeme. Bravo je Alcantaru koristio na gotovo svim armaturama u autu.
