Ako se vratimo malo nazad u prošlost, točnije 1990-te godine prošlog stoljeća, to ćemo razdoblje pamtiti kao prijelaz s analognog na elektroničko. Različite vrste e-pomagala tada su se serijski počela ugrađivati u automobile, ali to desetljeće pamtimo i po tome da su natjecateljski automobili bili još uvijek, da tako kažemo, ‘čisti‘, odnosno nije tu bilo previše uplitanja elektronike. A to nam je desetljeće ostavilo legendarne modele kao što je bio primjerice McLaren F1, pobjednik Le Mansa 1995.
Druge koje još pamtimo bili su Mercedes CLK GTR i Porsche GT1 Strassenversion koji su se mogli kupiti i u cestovnim verzijama u ograničenoj količini.. Mi ćemo se zaustaviti na ovom potonjem. 1990-ih godina Porsche se, naime, želio vratiti utrkama izdržljivosti i dao se u razvoj automobila za kategoriju GT1, najekskluzivniju u to vrijeme.
Projekt je vodio čuveni Herbert Ampferer, a rezultat je bio automobil koji je sjedinio prednji dio modela 993 sa stražnjim dijelom modela 962, opremljen 3,2-litrenim biturbo šestocilindričnim vodom hlađenim motorom koji je generirao 600 KS. Bio je to prvi tvornički izgrađen model 911 sa središnje smještenim motorom. Sljedeće godine, Mercedes je predstavio CLK GTR, a Porsche je ponešto modificirao svoj GT1, uz nova svjetla modela 996 koja će poslije postati toliko poznata.
Međutim, taj se automobil zapalio tri sata prije kraja utrke. Nakon toga stigla je 1998., vrlo važna godina za Porsche, jer je obilježila 50. obljetnicu postojanja marke. Sada su odlučili izraditi novi model od nule, istog imena – Porsche GT1. Ali sada su FIA pravila nalagala da se mora proizvesti serijski cestovni automobil koji bi mogao proći homologaciju za natjecateljsku izvedbu.
Tako je rođen Porsche GT1 Strassenversion, s evolucijom 3,2-litrenog šestocilindričnog biturbo boxer motora, koji je davao 544 KS i 600 Nm okretnog momenta, sposoban za maksimalnu brzinu od 310 km/h i ubrzanje od 0 do 100 km/h za 3,9 sekundi.
Motor je bio hlađen vodom i imao je četiri ventila po cilindru, a Boschevo sekvencijalno elektroničko izravno ubrizgavanje s biturbo sustavom, svaki sa svojim odgovarajućim međuhladnjakom, činio ga je tako posebnim.
Međutim, ova izvedba Porscheovog natjecateljskog automobila imala je nešto što nije imao niti jedan drugi automobil – upravljač blago nagnut udesno. Razlog je zbilja jednostavan, sve utrke su tada bile vožene u smjeru kazaljke na satu pa su shodno tome desni zavoji bili puno češći, a lagano zakrenut volan omogućavao je trkaću bolji osjećaj za raspored mase na stazi…
