Hybrid Air bio je briljantna francuska ideja za hibridni auto budućnosti. Ovaj sustav najavio je Peugeot u jesen 2014. godine i trebao je revolucionirati svijet automobila jer za skladištenje energije nije koristio skupe i ekološki štetne baterije. Umjesto toga Peugeot je energiju kočenja i energiju koju proizvodi motor prikupljati i skladištiti komprimiranjem zraka. Stlačeni zrak bi se zatim koristio za pokretanje hidrauličkog motora koji bi davao dodatnu snagu benzinskom motor ili samostalno pokretao automobil, po istom principu kao u klasičnim hibridnim sustavima.
Peugeot je izračunao da bi njihov sustav omogućio da se tadašnji Peugeot 208 vozi uz prosječnu potrošnju od samo 2 litre benzina na 100 kilometara. Ideja je tada glasno odjeknula u svjetskim medijima, no do danas se baš ništa nije realiziralo. Gdje je zapelo i zašto danas nemamo aute s takvim pogonom?
Kako to obično biva, industrija lijepe vijesti voli oglasiti “na sva zvona”, a kada je riječ o lošim vijestima pokušava ih maksimalno sakriti od javnosti. Tako je mnogima vjerojatno promaklo da je tadašnji PSA Peugeot Citroen obustavio ovaj projekt već 2015. godine, samo nekoliko mjeseci nakon njegove najave. Kao glavni razlog za to je navedeno da tvrtka nije uspjela pronaći razvojnog partnera koji bi bio spreman podijeliti ogromne troškove razvoja sustava.
Iz drugih izvora je su stigle vijesti da to pak nije istina. Navodno su pregovori PSA s potencijalnim partnerima, uključujući Ford i kineskog proizvođača Dongfeng, urodili plodom, ali je nakon toga novi šef PSA (i sadašnji šef Stellantisa) Carlos Tavares stopirao projekt.
On je navodno smatrao da tvrtka u tom trenutku nije mogla financirati procijenjenih 500 milijuna eura troškova razvoja samog sustava, koji bi se trebao ugrađivati u oko 500.000 automobila godišnje da bi imao smisla. To je u to doba izgledalo kao utopija, jer su hibridni automobili bili vrlo rijetki na tržištu i nisu previše zanimali glavninu kupaca. Voditelj projekta Karim Mokaddem je nakon toga napustio tvrtku, a iz PSA su priznali da je inženjerski tim od 180 ljudi koji je radio na projektu “prorijeđen”.
Danas, kada velik dio novih automobila ima neku vrstu hibridnog pogona ovakav sustav mogao bi biti itekako isplativ za proizvođače, a i poželjan kada se u obzir uzme ekološka upitnost samih baterija i njihove (ne)mogućnosti recikliranja. Ipak, kako se sve više napora i sredstava ulaže prema potpunom prelasku na baterijski električni pogon, i kako bi u EU već za desetak godina trebali biti zabranjeni motori na unutarnje izgaranje, teško da će se netko sada odvažiti na skup razvoj nove tehnologije koja će u bliskoj budućnosti biti nepotrebna ili zabranjena. Nažalost, san o automobilu koji radi na zrak, ostat će vjerojatno uvijek – samo san.
