Ferdinand Piëch je mrtav već šest godina, ali njegova ostavština i dalje živi. Od Porschea 917 preko Audija Quattro do Bugattija Veyrona i Volkswagena XL2, opus bivšeg šefa, koji je VW-om vladao “željeznom rukom” neće tako brzo biti zaboravljen. A jedan od kurioziteta iz njegovog života je i ovaj BMW M5 s W10 motorom, jedini takav na svijetu.
No kako je uopće nastao ovaj BMW s Volkswagenovim motorom koji se nikada nije našao u serijskoj proizvodnji. U automobilskoj industriji često se događa da proizvođač pokuša obmanuti sve druge uvođenjem eksperimentalnog pogona u model koji nije njegov, već neke druge marke. McLaren je to učinio ranih 1990-ih s dva automobila marke Ultima koji su služili za testiranje mjenjača i V12 motora budućeg modela McLaren F1, Lotus je jednom koristio Ferrari 458 za razvoj novog V8, a Jaguar je ugradio biturbo V6 od 550 KS u Ford Transit. Kada je Ferdinand Piëch odlučio da se ide u razvoj W10 motora, naišao je na problem. Unutar Volkswagen grupe nije bilo limuzine s ručnim mjenjačem koja bi mogla podnijeti snagu ovakvog motora razvijenog spajanjem dva VR5 motora.
Srećom po Piëcha, BMW E39 M5 već je u to vrijeme bio u proizvodnji. Iako je njegov V8 imao dva cilindra manje od Volkswagenovog eksperimentalnog W10, M verzija je imala mjenjač sa šest stupnjeva prijenosa i konstrukciju koja je mogla podnijeti mnogo snage. Piëch se tada odlučio kupiti M5, izvaditi V8 i potajno ugraditi eksperimentalni motor. Uzak kut 5,0-litarskog W10 omogućio mu je da uredno stane iza BMW-ovih bubrega, dok je ostatak automobila ostao gotovo standardan. Samo su instrumenti morali ustupiti mjesto trkaćem zaslonu marke Stack, dok je pepeljara na središnjoj konzoli zamijenjena za tri dodatna mjerača (za tlak ulja, temperaturu ulja i temperaturu vode) i prekidač za hitne slučajeve. I tako je rođen je BMW E39 M5 W10.
Napravljena su tri prototipa motora W10, svaki od aluminija s približno 500 KS i 550 Nm. Za usporedbu, BMW-ov V8 proizvodio je tada 400 KS i 500 Nm u E39, što je bilo 25 posto manje snage i 10 posto manje okretnog momenta. Kao inženjer, Piëch je tradicionalno sudjelovao u testiranju i očito je bio toliko impresioniran s W10 da je neko vrijeme putovao na posao s prerađenim M5. Uostalom, cijela svrha W programa bila je učiniti motore Audija, Volkswagena, Bentleyja i Bugattija superiornima. Primjerice, 4.0 W8 korišten je samo u rijetkom Passatu W8 4Motion, dok je 8-litreni W16 bio isključivo rezerviran za Bugatti. W12 od 6 litara se najčešće proizvodio za Audi, Bentley, Volkswagen i Spyker .
Uz sve te varijante motora i sve strože standarde emisije, nije bilo potrebe za W10. Razvoj je tiho zaustavljen, nakon čega su motori nestali s radara. U međuvremenu se pojavio nepotpuni blok kod jednog njemačkog mehaničara, a još jednom W10 motoru se izgubio svaki trag. No M5 W10 nakon prestanka razvija nije rastavljen i jedinstveni je automobil još uvijek u voznom stanju i trenutačno se prodaje. U Belgiji ga sada nudi GDM Motors, belgijsko-njemačka trkaća momčad koju vodi Guido Dumarey. Belgijski biznismen i industrijalac navodno je preuzeo automobil od Sabine Willeke koja je bila na čelu odjela koji je razvijao ovaj motor. Cijena nije navedena u oglasu, ali je vjerojatno vrlo visoka s obzirom na povijest i jedinstvenost automobila.
