Sve što vidite u vašem automobilu nije tamo slučajno već ima svoju svrhu. Od lako uočljivijih komponenti do onih na koje nikad ne obraćamo pažnju. Tako, bez obzira na vrstu sjedala u vašem autu postoji značajka sigurnosnog pojasa koja je zajednička mnogim automobilima.
Jeste li ikad primijetili da pojasevi putnika u vašem automobilu imaju “omču” od tkanine blizu kopče, ali ne i vozačev (samo mali gumb ispod kopče)? Ova neobična sitnica ovdje je zapravo zbog vaše sigurnosti, a ponekad i praktičnosti.
Premda nije definirana zakonskim standardom pa se ne nalazi u baš svim automobilima (kod nekih modela svi pojasevi imaju samo mali gumb koji sprječava klizanje kopče), kod većine je “omča” karakteristična značajka pojasa.
Riječ je o takozvanoj “petlji za upravljanje energijom” čija je funkcija da kod intenzivnog sudara odvajanjem šavova i automatskim produžavanjem za nekoliko centimetara ublaži intenzitet pritezanja tijela putnika i tako dovodi do raspršavanja energije sudara i time teže unutarnje ozljede.
To je najveći, ali ne i jedni razlog zašto postoji “omča” na pojasu. Drugi je više praktične prirode, a taj je da kopča pojasa kod otkopčavanja putnika svaki put udari u središnji stup automobila, ili kad nema putnika da otpušten iritantno ne “zvecka” na lošijim cestama u kontaktu sa središnjim bočnim stupom. Na koncu, “omča” drži kopču na prikladnoj visini za vezanje (poput gumba na pojasu vozačkog sjedala).
A,to je prvi razlog i zašto “omče” nema na vozačkom pojasu, jer se pretpostavlja da bi vozač uvijek trebao biti vezan ako vozi pa nema ni “zveckanja”.
Drugi je važniji zašto je izostala: konstruktori za vozački pojas nisu predvidjeli da se “produžuje” za par centimetara kod intenzivnog sudara odvajanjem šavova i ublaži intenzitet pritezanja tijela također iz razloga sigurnosti.
Naime, ispred vozača za razliku od svih putnika stoji upravljač, papučice i konzola kokpita s instrumentima pa otpuštanjem pojasa može doći do udarca glavom u upravljač bez obzira na zračni jastuk i svaki je milimetar bitan. Dodatnih nekoliko centimetara otpuštanja vozačeva pojasa dovelo bi do većeg rizika od ozljeda.
Važno je razmišljati o položaju svake osobe u automobilu. Zato djecu držimo na stražnjem sjedalu sve dok ne budu visoki najmanje 155 cm, jer ih zračni jastuci suvozača mogu ozlijediti u slučaju nesreće.
Međutim oko ovog sigurnosnog elementa ranije su postojali prijepori dok “stvar” nije došla na razinu razvoja na kojem je danas.
Naime, osim što je u SAD bilo opoziva 1997. i 2002. od strane GM-a za neke modele po pitanju “omče”, u američkom institutu za sigurnost na cestama (IIHS), iz širokog raspona objavljenih izvješća iz prometnih nesreća zaključili su kako je kod brojnih sudara došlo do težih ozljeda upravo zahvaljujući labavosti “petlje za upravljanje energijom”.
Nadalje, u izvješću američkog Nacionalnog odbora za sigurnost u prometu iz 1988. godine zaključeno je kako je u mnogim sudarima s težim posljedicama bila prisutna labavost pojasa.
Zato su najveći proizvođači (Volkswagen, Mercedes i Toyota…) labavost kompenzirali patentom uvlakača sigurnosnih pojaseva sa zatezačem koji su dizajnirani da osiguraju udobno prianjanje pojasa bez opasnosti od labavosti i sustavom koji u slučaju sudara maksimalno zateže pojas.
To je u potpunoj suprotnosti s idejom djelovanja “omče” jer zatezači sigurnosnih pojaseva uvlače i prednaprežu pojas tijekom prvih nekoliko milisekundi sudara kako bi nadoknadili olabavljenje ili izvlačenje.
Kao rezultat brojnih studija i izvješća, neki su proizvođači uklonili sustave sigurnosnih pojaseva s “omčom” za upravljanje energijom, no mnogi automobili na cestama danas imaju tu značajku na pojasu, kao i zatezače sigurnosnog pojasa koji zapravo “rade” jedan protiv drugog u sudaru što je i najbolje rješenje.
