Danas sotonizirani i na pragu zabrane, dizelski motori su 2000-ih bili na vrhuncu popularnosti, ali i dalje percipirani kao dosadni, namijenjeni štedljivoj vožnji, a ne uživanju. Ako je ijedna tvornica automobila pokušala promijeniti takvu percepciju, to je bio Audi. Prvo su V12 dizelašem triput uzastopno osvojili utrku 24 sata Le Mansa, a potom su isti koncept pretvorili u cestovni automobil.
U to se doba vodila borba među sestrinskim tvrtkama, VW i Porsche rabili su V10 TDI, a Audi je kao vrhunac ponude imao V8 TDI. Odlučili su opaliti šamar ostatku koncerna, pa su u jesen 2008. predstavili nevjerojatan i, realno, nepotreban model, Q7 V12 TDI. Koštao je otprilike duplo više od V8 modela, a Audi je vrlo vjerojatno gubio novce na svakom proizvedenom primjerku, no napravili su nešto nevjerojatno, super-SUV koji ne prestaje fascinirati ni danas.
Novorazvijeni je motor V12 pod kutom od 90° s dva turbo punjača iz 5934 ccm razvijao 500 KS pri 3750/min, kao i monumentalnih 1000 Nm između 1750 i 3250/min. Brojke su tvornički ograničene ugradnjom šeststupanjskog automatskog mjenjača, ali u praksi su mogle biti osjetno veće.
Tih 1000 Nm tada je bila usporedivo s hiperautomobilima Bugattija i Koenigsegga, a u koliko-toliko stvarnom svijetu nudili su ih samo najjači modeli AMG-a i Bentleya. Sedamnaest godina kasnije, električni hiperautomobili pomakli su standarde, a i najveći američki pickupovi imaju moćnije dizelaše. Međutim, po pitanju sofisticiranosti kombinirane s diskrecijom – Q7 V12 TDI nikada nije nadmašen.
Ubrzanje od 0-100 km/h iznosilo je 5,5 s, impresivno za automobil od 2,7 tona, dok je najveću brzinu tvornica prvo ograničila na 250, a kasnije podigla na 277 km/h. No, pokazuje nam Marko Brnčić, vlasnik jednog od četiri poznata primjerka u Hrvatskoj, poanta nije u brojkama, nego u načinu na koji se ostvaruju. U ma kojoj brzini, dodirom na gas ovaj automobil počinje linearno ubrzavati i ne prestaje. Mjenjač pritom nerijetko ni ne prebacuje u nižu brzinu, a auto se ne napreže. Ništa čudno, ali… jednakom lakoćom ubrzava i na uzbrdici, i sa sedmero putnika… I, provjereno, kada vuče prikolicu natovarenu s dva klasična Fiata 500…
U takvim se trenucima spaja ono najbolje od dva svijeta, superautomobilska snaga i svakodnevna upotrebljivost dizela. Marko kaže da Audi, izvorno kupljen u Hrvatskoj, u pravilu troši jednu nulu manje od trenutačne brzine, 13 litara pri 130 km/h, 14 pri 140 km/h…
No uz pažljivu vožnju prosjek može pasti i ispod osam i pol litara, a kada vuče prikolicu s teretom štedljiviji je od bilo kojeg pickupa, koje inače koristi u obavljanju posla. Kupio ga je prije osam godina, želeći komotan obiteljski automobil, koji ne zastarijeva i ne gubi atraktivnost izlaskom novih generacija. Danas ima 193.000 kilometara i odlično je sačuvan, no ipak ga više ne koristi svakodnevno, te ne vozi po kiši i snijegu.
Zanimljivo je da se Audi odlučio za princip totalne diskrecije, izvana samo divovski diskovi i kliješta, te mali natpis V12 na boku odaju da ovo nije običan Q7. Neočekivano, ali i redovni servisi za njega koštaju kao za ma koji obični primjerak. Stvari se kompliciraju samo ako dođe do kvara na motoru – a to je ipak Audijev dizelaš, dosad se jedva i razradio – ili kočnicama. Srećom, Audi je 2021. napravio opoziv i vlasnicima posve besplatno zamijenio stražnji set kočnica, što bi inače koštalo oko 5000 eura. No, ne želite ni pomisliti koliko koštaju servisi modela usporedivog okretnog momenta.
Osim tog fenomenalnog linearnog ubrzanja i kočenja (za jurnjavu po zavojima je ipak pretežak), vožnja se nimalo ne razlikuje od one u ma kojem Q7. Auto je iznimno udoban, materijali su prvoklasni i ništa u unutrašnjosti ne odaje da je star već 17 godina.
U običnoj, gradskoj vožnji, ponaša se kao bilo koji veći dizelaš. Jedino po čemu možete zaključiti da to ipak nije jest neobičan brzinomjer: prva polovica skale ide do 100 km/h i služi čuvanju vaše dozvole, jer se lako zaigrati i prejako stisnuti gas, ne primjećujući koliko brzo vozite. Sljedeća trećina brzinomjera pokriva dio od 100 do 250 km/h, a desno dolje, sve gušće i gušće, brojke su za one najhrabrije, koje idu sve do 310 km/h.
Audi ipak nije uspio promijeniti stav oktanoglavaca, a i povijest je u međuvremenu okrenula leđa dizelašima, no to ne umanjuje fascinantnost pokušaja. Točan broj proizvedenih nije objavljen, no teško da iznosi mnogo više od 1000 primjeraka. Q7 V12 TDI će još dugo, možda i zauvijek, ostati vrhunac razvoja dizelske tehnologije u osobnim automobilima.
Ukratko
Za dobro sačuvan primjerak danas se u Europi uobičajeno traži između 30 i 40 tisuća eura, no s obzirom na vrlo malu produkciju, nema ih mnogo u ponudi
Audi je, razumljivo, reklamirao ovaj motor kao cestovnu inačicu onoga iz R10 TDI, koji je triput osvojio Le Mans, no zapravo ta dva motora ne dijele niti jednu zajedničku komponentu
Jedino što izvana pobuđuje sumnju su goleme karbon-keramičke kočnice s osmeroklipnim čeljustima i diskovima promjera od čak 420 mm, u svoje vrijeme najvećima na serijskome automobilu
Ako ne zagledate pozorno brojke gravirane na brzinomjeru, pomislit ćete da ste u običnom Q7, samo s maksimalnim paketom opreme
Treći red sjedala posve je upotrebljiv, sedmero se ljudi u ovom primjerku udobno vozilo na team building u Italiju, uz prosječnu potrošnju od 11 litara dizela na 100 km
Jeremy Clarkson je smislenost ovakvog automobila usporedio s idejom da grijete kuću tako da ložite kamin Rembrandtovim slikama. Nije bio u krivu, no baš zato je tako poseban
Ako mislite da dizelski SUV ne može biti cool, spomenut ćemo kako je Kimi Räikkönen svoj primjerak kupio čim je ovaj model predstavljen, u vrijeme dok je bio vozač Ferrarija
