Automobilske gume u Europskoj uniji svojim trošenjem svake godine u okoliš izbace oko 500.000 tona mikroplastike, sitnih čestica plastike koje su po definiciji veličine od 0,001 do 5 mm. To znači da su automobilske gume odgovorne za možda dvije trećine svih emisija mikroplastike u EU.
Zakonodavci i proizvođači su dugo obraćali pozornost na emisije ispušnih plinova, no tek se nedavno više pažnje počelo posvećivati trošenju guma. To je zato što učinci mikroplastike na ljude i okoliš dugo nisu bili precizno poznati. Sada je jasno da su čestice mikroplastike koje dolaze od guma relativno velike i da predstavljaju samo ograničenu akutnu opasnost za ljude jer se teško apsorbiraju kroz zrak koji udišemo.
No, trošenje guma ipak neizravno šteti ljudima jer zagađuje vodu i tlo. Izvješće Pew Charitable Trusta ranije je otkrilo da 78 posto mikroplastike u oceanu dolazi od sintetičke gume s automobila. Ove otrovne čestice često gutaju morske životinje, a u njima one mogu uzrokovati neurološke probleme, promjene u ponašanju i abnormalni rast.
Mikroplastika je pronađena i u mozgovima ljudi što je vidljivo iz studije Sveučilišta New Mexico, objavljene u znanstvenom časopisu Nature. Sve ovo je bio razlog da EU počne regulirati emisije uzrokovane trošenjem guma. Ograničenja još nisu definirana, no EU planira na neki način smanjiti trošenje guma i donijeti granične vrijednosti za potrošnju guma u odnosu na masu vozila.
Istraživanja ADAC-a pokazuju da trošenje guma raste linearno s masom vozila. Ostali čimbenici uključuju okretni moment auta, balans guma, stil vožnje i sam model guma.
Njemački ADAC je prilikom ocjenjivanja stotinjak različitih guma utvrdio prosječno trošenje od oko 120 grama na 1000 kilometara vozila, odnosno ekvivalent mikroplastike koji ima masu 30 kocki šećera. Također, za usporedbu, 500.000 tona ukupne mikroplastike s guma u EU odgovara masi otprilike pet Eiffelovih tornjeva.
Industrija guma se zbog zabrinutosti oko mikroplastike sada suočava se s izazovom proizvodnje guma koje će biti istovremeno otporne na trošenje i sigurne. Kroz prošlost se ispostavilo da je postizanje takvog balansa vrlo teško i uglavnom gume koje su otpornije na habanje nude slabije prianjanje i imaju dulji put kočenja.
Budući standard Euro 7 koji bi trebao regulirati emisije mikroplastike iz guma odgođen je za 2030. ili 2031. godinu, a do tada bi se trebalo pronaći neko rješenje za ovaj problem.
Ne naprave li proizvođači guma neki napredak i ne olabavi li EU svoje stajalište mogao bi se dogoditi presedan da prvi puta u povijesti neki propisi učine automobile nesigurnijima nego što su bili prije. Manje mikroplastike od guma, moglo bi značiti i više stradalih u prometu.
