Sjećate li se prve generacije Mokke iz 2012. Ne? Ništa čudno, jer druga generacija najmanjeg SUV u ponudi Opela – lansirana 2021. – potpuno ju je zasjenila, u prvom redu privlačnim izgledom i proporcijama gotovo jednakima studiji GT X Experimental.
Tržište je to, dakako, nagradilo i lani je sa 521 primjerkom kod nas zauzela 13. mjesto u klasi, što nije mala stvar s obzirom da je riječ o kategoriji s više od 40 modela, ali je i 26 posto manje nego godinu ranije, kad su prodana čak 704 primjeraka Mokke. Vrijeme je, dakle, za redizajn.
S obzirom da na izgled 4,15 metara kratkog SUV-a, sedam centimetara kraćeg od Crosslanda, ni dosad nije bilo prigovora, Opelovi dizajneri gotovo da nisu imali posla. Pogotovo što je s Mokkom još 2021. uvedena prepoznatljiva crna prednja maska sa svjetlima – tzv. Vizor – čime je započelo novo poglavlje u dizajnu Opela.
Dizajneri su sad tek raščistili linije na prednjem odbojniku, dnevna svjetla podijelili na tri dijela da podsjećaju na krila i osvježili munju, zaštitni znak Opela. Blještavu traku koja vodi od prednjeg retrovizora zamijenili su crnom i, dakako, dodali par novih boja karoserije, uključujući i plavo-zelenu kao na fotografijama.
Puno je, međutim, važnije što su odradili u unutrašnjosti, gdje su se već počele primjećivati godine. Vlasnici su se najviše žalili na minijaturni, spori i informacijama siromašni središnji zaslon, koji je sad zamijenjen novim od sasvim dovoljna 25,4 centimetra i s posljednom generacijom Qualcommovog čipa Snapdragon.
Nov je, također, i operativni sustav s widgetima i podrškom za ChatGPT. Prednost? Mokku sad u vožnji možete ispitivati i o trenutnoj vremenskoj prognozi, najbolje ocijenjenim azijskim restoranima, najjeftinijim parkiralištima u odredištu… Na središnjem zaslonu sad je i par virtualnih, a ranije klasičnih (i presitnih) prekidača smještenih ispred joysticka mjenjača. Dovoljno su veliki i na dohvat ruke, a unutrašnjost izgleda ljepše.
Pogotovo što su dizajneri odustali od na otiske prstiju i prašinu osjetljivog klavirskog laka, pa je središnji tunel sad presvučen mat sivom bojom. Također, zbivanja iza prtljažnika sad prikazuje kamera koja pokriva 180 stupnjeva, a u pretincu ispred joysticka mjenjača nalazi se i bežični punjač. Sve u svemu, unutrašnjost sad izgleda modernije.
Osim električnog izdanja s elektromotorom od 156 KS i baterijom od 54 kWh, u ponudi je jedino Stellantisov poznati 1,2-litreni turbobenzinac sa 136 KS. Trocilindraš se sasvim lijepo nosi sa svega 1,3 tone lakim njemačkim SUV-om: za 8,2 sekunde stiže do stotke i pojuri do, za klasu i više nego uvjerljivih 209 km/h.
U prvom redu zahvaljujući munjevito brzoj automatici sa šest brzina i dvije spojke i već pri 1750 okretaja raspoloživih 230 Nm, ali i podršci u prijenosni mehanizam ugrađenog elektromotora s daljnjih 28 KS i 55 Nm. Energiju za rad crpi iz, u pod ispod prednjih sjedala ugrađene, litij-ionske baterije. Na stotinjak kilometara dugoj ruti zavojitim cestama Mallorce trošio nam je 7 litara. Jednako privlačna je i najavljena cijena od 27.900 eura.
