Oldtimer iz današnje priče pronašli smo u Gornjem Zvečaju, mjestu dobro poznatom zaljubljenicima u jednu od naših najatraktivnijih rijeka, Mrežnicu. Ondje je odrastao i živi njegov novopečeni vlasnik Marijo Magličić. Kao dječak je zajedno s bratom Željkom po obliku svjetala pogađao koji automobil to nailazi Jozefinskom cestom.
Brat se posvetio oktanskim sportovima, no Marija, mada je pomagao u pripremi i logistici, utrkivanje nikada nije osobito zanimalo. Što, dakako, ne znači da mu se ljubav prema autima, pored toga što se profesionalno bavi vožnjom kamiona, ikada smanjila.
Od trenutka kada ga je budući šef namamio u svoju firmu posudivši mu tek dvije godine stari Audi 80 B4, marka iz Ingolstadta postala je njegova oktanska ljubav. Uz povremeno švrljanje s Volkswagenom, ostao joj je vjeran do današnjeg dana, te je, kada je odlučio nabaviti oldtimer, bilo posve jasno u kojem će pravcu ići ta potraga. Inicijalna mu je želja bila pronaći dobro očuvan Audi 80 B3 ili B4, no onda mu je brat skrenuo pozornost da za tek nešto veći novac može nabaviti pravi raritet, ekvivalentni Coupé model.
Marijo iskreno priznaje da donedavno nije niti znao za ovaj model, što ne čudi, koliko god su 80 i 90 bili prisutni na našim cestama, toliko su izvedbe s parom vrata manje bile rijetke. Model je zapravo i na globalnoj razini relativno podbacio, ponajprije zato što je legendarni quattro, baziran na njegovom prethodniku, bacio enormnu sjenu na sve kasnije sportske modele Audija, iz koje će se početi izvlačiti tek u drugom dijelu 1990-ih.
Usto, čak ni vrhunski S2 nije ozbiljnije izašao na trkališta, te zbog nedostatka trkaćeg pedigrea danas kao oldtimer košta tek djelić cijene BMW-a M3, s kojim se kao nov pokušavao nadmetati. Dobra vijest je da se zbog toga danas Coupé može nabaviti relativno povoljno, a riječ je o automobilu koji je izrađen prema iznimno visokim standardima te su kvalitetno održavani primjerci poput ovog uistinu dobro prkosili zubu vremena.
Automobil je pronađen u Njemačkoj, te Marijo ništa ne zna o njegovoj povijesti. Tek ga na osnovi okvira registarskih pločica možemo smjestiti u bavarsko mjestašce Graben, dvadesetak kilometara južno od Augsburga. Mjestašce u kojem će vam se, potražite li ga na Googleovim mapama, kao prve znamenitosti pokazati lokalni mljekomat i radionica za feng shui…
U tridesetak godina nakupio je oko 255.000 kilometara, a zamišljam da je većina njih bila u mirnoj vožnji lokalnim cesticama, u kakvoj uživa i danas, kod novog vlasnika. Audi je po dolasku doslovno samo oprao, promijenio osnovne potrošne dijelove, te otprve prošao i tehnički pregled i certifikaciju za PV pločice. Dapače, na tehničkom su mu, iz vica, napravili i ekotest, mada kao oldtimer nije obavezan raditi ga – i na sveopće iznenađenje, svi su parametri bili u zelenom.
Kada je model predstavljen u listopadu 1988., tehnički je najavio promjene koje će Audi 80 doživjeti pojavom serije B4, no vizualno su do 1991. modeli bili sličniji seriji B3, a tek nakon facelifta bliži B4. Prije facelifta dolazio je s motorima sa četiri i pet cilindara (zanimljivo, brat planira urediti jedan primjerak modela 2.3E, koji smo vidjeli kod Marija tijekom snimanja ovog auta), a potom je stigao i motor od šest cilindara.
Novi je model, 2.8E, sa 174 KS bio iza S2 najsnažniji u ponudi, no s bogatom opremom, koja na Marijovom autu u potpunosti funkcionira, bio je više orijentiran luksuzu. Kada nam govori da još treba dotjerati sitnice, uglavnom uistinu misli na sitnice poput poklopca akumulatora ili svjetla na satu, no najveći zahvat će, kad-tad, morati biti lakiranje, jer podosta oštećen lak smanjuje inače sjajan dojam.
Osnovni plan je uživati u autu, sudjelovati na ponekom reliju oldtimera i pokušati zainteresirati sljedeću generaciju za ovaj hobi. Devetnaestogodišnja kćerka već vozi kamion poput tate, te se nada da će mu se ili ona ili sin, a možda i oboje, u budućnosti priključiti u svijetu oldtimera. Uostalom, još jedan Coupé, s registracijom PV-2222 baš bi lijepo stao u garažu…
Sponzorirni sadržaj nastao u suradnji s CVH
