Autostopiranje je najjeftiniji, ali i najrizičniji oblik prijevoza. I dok većina to radi iz financijskih razloga, postoje ljudi kojima je autostopiranje način života i prilika za malu avanturu.
Stopiranje u Hrvatskoj nije zabranjeno (osim na autocestama gdje je zabranjeno kretanje pješaka), no činjenica je da većina vozača u našoj zemlji izbjegava primiti potpunog nepoznatog čovjeka s ceste u auto. Razloge ne treba posebno objašnjavati, dovoljno je otvoriti portale kojima dominiraju vijesti crne kronike s kojima kopni i povjerenje u naše sugrađane.
No, jeste li znali da postoji zemlja u kojoj ste dužni ‘pokupiti‘ autostopere?
Riječ je o Kubi gdje je stopiranje postalo ključni dio nacionalnog transportnog sustava. Naime, kubanska cestovna pravila nalažu da se državna vozila moraju zaustaviti kako bi pokupila autostopere, a sličnu praksu dijele i mnogi vozači privatnih vozila – koji od autostopera smiju primiti novac.
Unatoč jasno određenim mjestima predviđenim za autostopere, palac se diže gore posvuda, duž lokalnih ulica, magistrala i autocesta.
Stanovnici Kube objašnjavaju da radije stopiraju nego se oslanjaju na ‘izrazito loš javni prijevoz‘.
U izvješću BBC-a stoji da je autostopiranje jedina održiva opcija prijevoza za veliku većinu ljudi budući da je većina vozila, autobusa i motocikala u vlasništvu kubanske vlade i države.
Jedan mještanin je rekao za BBC da ‘vrlo malo ljudi‘ ima dopuštenje za kupnju i privatno vlasništvo vozila, a oni koji su imali pristup automobilima, kamionima, taksijima i autobusima ‘bili su obavezni pokupiti autostopere jer je u zemlji puno više ljudi nego automobila‘.
Prije reforme 2013. godine, auti koji su bili na cestama prije Kubanske revolucije 1959., bili su jedina vozila koja su se smjela kupovati i prodavati na domaćem tržištu, što objašnjava masovnu pojavu američkih i sovjetskih automobila iz 1950-ih na cestama. Promjena zakona prije više od deset godina omogućila je lokalnom stanovništvu kupnju novih i rabljenih automobila bez traženja dozvole državne vlade.
Prema ovogodišnjoj studiji koju je provela neprofitna organizacija kubanskog opservatorija za ljudska prava (OCDH), 89 posto kubanskih obitelji živi u ekstremnom siromaštvu.
