Emmanuel Macron je u utorak odbacio ideju da novu vladu – koja se tek treba formirati – vodi Nova narodna fronta (NPF), lijevo-zelena koalicija koja je na izborima pobrala najveći broj glasova. Situacija da gubitnik na izborima tjednima prkosno odbija prepustiti vlast pobjedniku jebez presedana u povijesti Pete francuske republike.
Predsjednik objašnjava to činjenicom da je njegova “odgovornost osigurati da zemlja ne bude ni blokirana ni oslabljena”, tvrdeći da bi, da imenuje vladu NPF-a, oni uskoro bili cenzurirani od strane parlamenta i obespravljeni.
Premda to može biti točno, svejedno ostaje kao nezgodna činjenica to da Macronova stranka ima mnogo manje glasova i zastupnika od NPF-a. Svakako, Macronova stranka je ta koja još uvijek upravlja francuskom vladom, dok predsjednik samostalno odlučuje o tome tko može ili ne može preuzeti moć na temelju onoga što on misli da bi “oslabilo Francusku” ili ne.
Pokrenut opoziv Macrona
Nije dugo trebalo čekati da “Nepokorena Francuska” – glavna politička snaga u koaliciji Nova narodna fronta – pokrene postupak opoziva Macrona, nakon što je ovaj obznanio da neće poštovati izborne rezultate. Iz stranke su također pozvali na prosvjedni pokret diljem Francuske.
“Predsjednik Republike upravo je donio izuzetno tešku odluku. Ne priznaje rezultat općeg prava glasa koji je Novu narodnu frontu stavio na vrh glasova. Odbija imenovati Lucie Castets za premijerku. Poziva se na ‘institucionalnu stabilnost’. Nije na njemu da to učini, nego na Saboru da to postigne. Još jedna zloupotreba položaja! I što on time uopće misli? Je li našao drugu parlamentarnu većinu na raspolaganju? O čemu ili kome on govori?”, pitaju se iz oporbe.
Naglasili su i kako će svaki prijedlog za premijera osim Castets biti podložan izglasavanju nepovjerenja. “Ozbiljnost trenutka poziva na čvrst odgovor francuskog društva protiv nevjerojatne zloporabe autokratske moći čija je žrtva. Nepokorena Francuska predlaže održavanje marševa za poštivanje demokracije. Izražava želju da se sve organizacije privržene demokraciji ujedine kako bi se suočile i prisilile predsjednika da prizna rezultate izbora”, stoji u priopćenju.
Establišment ne dozvoljava “ekstreme”
Ipak, treba napomenuti kako je vrlo malo vjerojatno da će postupak opoziva biti uspješan jer bi za njega trebale dignuti ruku dvije trećine svih zastupnika. Stoga je njihovo podnošenje zahtjeva za opoziv uvelike simbolično.
Nakon ovoga su se javili i neki Macronovi saveznici te, u pokušaju da opravdaju njegove poteze, izrekli neke od najnedemokratskijih stvari koje moderna Francuska doživjela u svom eteru. Tako je François Bayrou, poznati političar liberalnog centra i dugogodišnji Macronov pristaša, a priori odbacio činjenicu da je na izborima bilo pobjednika, rekavši: “Oni koji tvrde da je na ovim izborima bilo pobjednik dobro znaju da pričaju gluposti. To nije istina.” Objašnjenje? “Francusku demokraciju ne može voditi apsolutna većina krajnje desnice ili ekstrema općenito.”
Na njegovu žalost, glasovi francuskih građana su zahtijevali upravo suprotno; ono što Bayrou naziva “ekstremima” (Novi narodni front i Nacionalni zbor) skupilo je 63 posto glasova, uz 56 posto mjesta u parlamentu. Macronova politička koalicija dobila je 23 posto glasova i 26 posto saborskih fotelja. Dakle, ono što su Francuzi poručili svojim glasovanjem je da im je dosta političkog centra, Macrona i njemu sličnih. Narod se, očito, zaželio drastičnih promjena.
Planiranje puča?
Međutim, možda je najluđio dio Bayrouovog izlaganja njegov prijedlog “rješavanja” situacije. “U mojim očima postoji samo jedna stvar za učiniti: da predsjednik Republike imenuje istaknutu osobu koja će sastaviti vladu. Ta osoba onda predlaže tim, a taj tim ne traži prethodnu suglasnost političkih stranaka jer je nikad ga dobiti.” Drugim riječima, on predlaže potpuno zaobilaženje demokratskog procesa u kojem Macron bira novog premijera – očito nekoga tko mu se sviđa – i uklanja neugodnost traženja suglasnosti parlamenta. Mnogi bi – s punim pravom – rekli da je ovo definicija državnog udara.
Na kraju, Bayrou objašnjava zašto Macron ne bi trebao imenovati premijera iz NPF-a; što bi inače trebao biti slučaj da francuski predsjednik slijedi demokratska pravila koja su presedan (premijer se normalno i logično imenuje iz skupine s najviše mjesta u parlamentu). Naime, kaže da je “glavna prepreka za blok NPF, koji pretendira na pobjedu, njegov program”. Ili, ukratko: političke preferencije Macronove svite su važnije od samog demokratskog procesa.
Konačno, Macron se, uslijed svega, odlučio sastati s Marie Le Pen – čiju stranku Nacionalni skup politolozi opisuju kao nacionalističko-populističku krajnju desnicu, dok je neki optužuju za otvoreni fašizam – u nadi da će pronaći konsenzusnog kandidata koji neće odmah biti odbačen izglasavanjem nepovjerenja. Očekuje li Francuze simbiotska vlada nacionalista i liberala, pokazat će se u narednih nekoliko tjedana. Valjda.
Francuska nema novu vladu već 50 dana nakon izbora i neki se pitaju: Je li Macron izveo puč?
