U kršćanskom kalendaru Badnjak je dan koji prethodi blagdanu Božića, rođenja Isusa Krista. Kulminacija je to intenzivne priprave za Isusov dolazak na zemlju u dječjem obliku koje je počelo još prije četiri tjedna, na prvu nedjelju došašća ili adventa.
Na Badnjak se uređuje kuća za Božić, kiti se božićno drvce, peku se kolači. Tradicionalno se na Badnjak posti i ne jede meso, iako Katolička crkva post ne smatra obveznim.
Badnja večer
Kulminacija priprave za blagdan Božića bit će mise polnoćke koje se služe u svim crkvama u ponoć ili sve češće dječje polnoćke u 20 sati kako bi najmlađi vjernici sa svojim roditeljima doživjeli euharistijsku svečanost rođenja maloga Boga.
Badnji dan ili Badnjak, a posebice badnja večer, bogati su običajima i folklornim sadržajima. Naziv je taj dan prije Božića najvjerojatnije dobio od riječi bdjeti, biti budan, biti bodar, tj. znači noć u kojoj se bdije. Vrhunac toga bdjenja jest proslava polnoćke.
Upravo s bdjenjem povezan je niz običaja: unošenje drva badnjaka koje gori na ognjištu tu noć i poslije, zatim božićne svijeće, jedna ili tri, redovito povezane trobojnicom. Bdjenje počinje uvečer kad se obitelj okuplja oko stola, i dalje s posnim jelima i unošenjem badnjaka i slame kad, u nekim hrvatskim krajevima, domaćin pozdravlja ukućane pozdravom koji naviješta skori Božić Faljen Isus! Dobro vam došla badnja večer! Na taj pozdrav slijedi odgovor: I s tobom zajedno!
Negdje je pozdrav bogatiji sadržajem: Faljen vam bio Isus i Marija. Čestita vam Badnjica! Odgovor glasi: Čestita ti bila i duša, svitla obraza ko i do sada! U dijelu Slavonije čestitari na badnju večer ulaze u kuću i govore: Faljen Isus! Čestita vam badnja večer i Adam i Eva, a odgovara se: I vi živi i zdravi bili! Uz donošenje panja badnjaka običaj je unositi i slamu; negdje tu slamu ne prostiru samo po tlu već je stavljaju i na stol pod stolnjak, a zatim slijedi večera s osobito biranim jelima.
Badnjak u gradu sačuvao je samo djelić seoskih tradicija, ali slavi se uz bor, kućne jaslice, uz pjevanje ili slušanje božićnih pjesama i uz posebno pripravljenu večeru. Sudjelovanje na polnoćki toliko je uobičajeno kod svih hrvatskih katolika da pokazuje opću svijest o nepobitnosti otajstva Božića.
I.B.
