Grad Samobor prvi je u Hrvatskoj uveo poticajnu mjeru “Baka – djed servis” kojom bake i djedovi dobivaju financijsku naknadu za čuvanje unuka predškolske dobi. Gradonačelnica Petra Škorbot istaknula je kako mjera pomaže roditeljima da lakše usklade obiteljske i poslovne obaveze, daje financijsku podršku bakama i djedovima te jača međugeneracijsku solidarnost. Naknada iznosi 360 eura mjesečno po djetetu, a dosad je mjeru koristilo 37 obitelji. Slična rješenja već razmatraju i drugi gradovi.
No, treba li takva mjera postati nacionalna praksa i treba li država plaćati bakama i djedovima za čuvanje unuka, pitali smo u Facebook anketi Dnevnog.hr. Na to pitanje građani su podijeljeni.
Jedni su oštro protiv. Smatraju da roditelji ionako dobivaju brojne potpore, a da novac često ne troše na djecu. “Mi koji smo sami othranili i odškolovali djecu, danas bolesni i iscrpljeni, sad bismo još trebali čuvati unuke i tražiti da nas država za to plaća. To nigdje nema”, poručuje jedan ispitanik. Druga je dodala: “Ne treba plaćati. Oni su svoju djecu odgajali bez ovakvih povlastica, a država bi im trebala osigurati dostojne mirovine. Na djeci je da pomognu svojim roditeljima.”
Ljubav nema cijenu
Slično razmišljaju i oni koji svakog dana čuvaju svoju djecu i pišu da ljubav prema unucima ne može imati cijenu. “Zašto bi se to plaćalo? Ja sam djed i jednostavno uživam u društvu svojih unuka. Kakvo plaćanje?”, piše jedan komentator. Drugi zaključuje: “To se ne plaća, nema tog novca kojim se može platiti ljubav prema unucima.”
Neki naglašavaju kako bake i djedovi već sada nesebično pomažu obiteljima: “Dok sam radila, unuci su išli u vrtić. Sad sam u mirovini i rado pomažem, a moja djeca znaju cijeniti taj trud.” Drugi dodaju: “Toliko volim svog unuka da sam bila sretna čuvati ga, a ne da me netko plaća. Roditelji su tu da se pobrinu za financije.”
Dio građana pak smatra da bi, ako država ne može svim roditeljima osigurati mjesto u vrtiću, trebalo financirati bake i djedove barem onoliko koliko iznose subvencije vrtića. “Ako nema vrtića, neka plaćaju bakama i djedovima jednako kao vrtićima”, glasi jedan od prijedloga.
‘Izađite na ulice’
Neki bake i djedovi pišu da bi gradovi tijekom ljeta trebali razmisliti o organiziranom čuvanju djece osnovnoškolske dobi tijekom ljeta, jer mnogi roditelji nemaju ni bake ni djedove u blizini, a ljetni kampovi su preskupi.
Bilo je i onih koji su cinično komentirali cijelu situaciju: “Roditelji samo naprave djecu, a dalje briga države.” Ili: “Rađe izađite na ulice i prosvjedujte zbog plaća i mirovina, a ne ovdje tražiti da država sve plaća.”
Mnogi se slažu u jednom – da bi umjesto plaćanja baka i djedova država trebala osigurati dostojanstvene mirovine i dovoljno mjesta u vrtićima. “Bake i djedove treba osloboditi svake obaveze. Oni mogu uskočiti kad je bolest ili nužda, ali država mora graditi vrtiće”, ističe jedna ispitanica.
Na kraju, ima i onih koji cijelu raspravu doživljavaju kao promašenu: “Glupo pitanje i još gluplji odgovori. Nema veće sreće nego se družiti s unucima. Naravno da bake ne mogu pružiti sve, ali zato su tu roditelji, a ne država.”
Umirovljenik Miljenko mora raditi i sa 77 godina: ‘S mirovinom ne mogu normalno živjeti’
Hrvatski grad bakama i djedovima plaća čuvanje unuka: ‘Ta se ljubav ne može mjeriti’
